Naši ljudi. Tako u Sušačkoj reviji znamo nazivati stranice na kojima želimo istaknuti iznimne ljude iz našeg kraja čijim se postignućima ponosimo. Nazivajući ih našim ljudima ističemo kako smo ih poznavali ili ih još uvijek znamo, kako su ponikli tu u našem dvorištu, kako su to djeca našeg kraja, kako su ovdje dobili temelje za svoje velike uspjehe. Naime, uz bogatu povijest našeg kraja volimo se pohvaliti upravo ljudskim potencijalima i brojnim talentima u raznim djelatnostima koji valjda zahvaljujući ovdje usađenoj primorskoj marljivosti i upornosti ne propadaju, već uglavnom nalaze svoje mjesto pod suncem, iako im svakodnevica nije uvijek najsklonija. Pisali smo tako u prošlim brojevima Sušačke revije o Erazmu Tićcu, glavnom projektantu Savannaha, prvog trgovačkog broda na nuklearni pogon, o Ivi Grguriću, sušačkom poliglotu koji je tečno govorio čak četrdesetak svjetskih jezika, Trsaćaninu Antunu Pilepiću, sudioniku znamenite Viške bitke prije 140 godina, Nadi Matošević, sjajnoj i jedinoj našoj dirigentici, Giorgiu Surianu, proslavljenom riječkom basu koji već trideset godina nastupa na svjetskim opernim pozornicama, drago nam je donijeti svaku novootkrivenu pojedinost iz života Janka Polića Kamova i svih ostalih naših sadašnjih i nekadašnjih umjetnika. U ovom broju Sušačke revije gotovo bismo sve stranice mogli nazvati Naši ljudi. Tako ćemo s ponosom nazvati Lea Modrčina, arhitekta koji je ostvario američki san projektiravši kazalište na Manhattanu, Andriju Ljudevita Adamića, svestranog poduzetnika čije se vrijeme s pravom u Rijeci naziva Adamićevim dobom, zatim Darka Ivančića čije je djelo audio i videosustav na glasovitom brodu Queen Mary 2, najluksuznijem brodu u povijesti brodarstva. Tako ćemo nazvati i legendarnog profesora Leopolda Sortu koji je u svojoj brodograditeljskoj karijeri sudjelovao i u gradnji slavnog Szent Istvana, kao i Davida Kabalina, jednog od najstarijih naših poeta koji će Vas i na stranicama Sušačke revije razgaliti svojim sjećanjem kako je s krme broda u noći, dok je ribario s ocem, promatrao svjetla u svojem Novom jer tamo je bila njegova mama. Našim ljudima nazvat ćemo i darovite dečke iz Kreativnog odjela i Udruge darovitih informatičara koji su osmislili Džunglu na asfaltu, igricu zahvaljujući kojoj se na Vašem računalu možete provesti riječkim ulicama i koju vam poklanjamo u ovom broju Sušačke revije. Našim ljudima nazvat ćemo i naše iznimne autore koji neprekidno na stranicama Sušačke revije donose nove i nove priče o Sušaku, Rijeci i riječkom kraju. I nestrpljivo ćemo iščekivati svaku novu priču i novi uspjeh negdje na hrvatskom ili nekom drugom tlu da bismo opet ponosno rekli: Naši ljudi.
Ugodno čitanje o našim ljudima želi Vam
Alen Čemeljić