SUŠAČKA REVIJA broj 53

 


projekti

DŽUNGLA NA ASFALTU

Zoran Žmirić

Dobre stvari koštaju. Osim ako ne dolaze iz Rijeke.

    U svijetu videozabave, ili ako vam je draže zabavnog softvera, ili pak onoga što narodski nazivamo “igranje igrica”, uvriježeno je mišljenje kako je mašta ljudi, koja je najzaslužnija za inovativnost igara, dosegla svoj vrhunac. Igre za računala, popularne Xbox, Play Station ili neke druge konzole, ili zajedničkim imenom videoigre, posljednjih godina upale su u hiperprodukciju, a rezultat je nerazmjer ponude i kvalitete naslova, zbog čega i prevladava mišljenje kako se u ovom svijetu zabave reklo sve što se imalo reći.

    No, istina je da su videoigre posljednjih godina dosegle status profitabilnog biznisa koji sukladno tome robuje normama tržišta. Podatak za 2003. godinu koji kaže da je te godine ukupan utržak od prodaje video igara nadmašio utržak od ukupne svjetske filmske kinozarade, govori dovoljno za sebe. Računajte s tim da se te godine u svijetu snimilo preko 20 000 filmova, a da među najprofitabilnije ulaze i hollywoodsky zgrtači novaca kao Gospodar Prstenova; Povratak kralja, Potraga za Nemom, Pirati s Kariba, Matrix 2 i 3, Svemogući Bruce, X-Man 2, Terminator 3, Studengora, Hulk, Kill Bill, Posljednji samuraj, Mistična rijeka... Sve je to bez većih problema te godine nadvisila prodaja računalnih i konzolaških igara. Današnja se računalna publika razmazila, izdavači na brzinu zgotovljuju naslove koji tek naizgled zadovoljavaju formu, a novac se vrti. Svjetlo u kaosu ponude igara ponekad bljesne od strane nekog razvojnog tima koji ne robuje diktatu profita. Takvi timovi izradi igara uglavnom pristupaju s neiskvarenom prvotnom željom, koja se inače tijekom godina negdje usputno zagubila u bespućima zarade, željom za čistom zabavom, i zahvaljujući baš takvim entuzijastičkim projektima imamo dokaze koji govore da je teza o nemogućnosti stvaranja originalne računalne igre tek kukavičje jaje trulog kapitalizma. Kako za takav pothvat programerski tim ne mora nužno biti iz medijskog centra moći i potkožen kapitalom, dokazala je i Udruga darovitih informatičara Rijeke. Prije četiri godine jedan usputni razgovor članova Udruge darovitih informatičara Rijeke i Autokluba “Rijeka”, a na temu populariziranja prometne preventive korištenjem suvremenih medija, doveo je do ideje o kreiranju prometne web igre. Nakon skiciranja koje je poslužilo za konceptualno projektiranje igre, razvila se ideja koja je uskoro prerasla u najambiciozniji projekt u segmentu računalnih igara domaće informatičke industrije, računalnu igru Džungla na asfaltu.

    Džungla na asfaltu zanimljiva je zbog nekoliko razloga. Iako godinama pratim gameing subkulturu, mogu reći kako je ovo prvi put da se izrade jedne igre ovakvog razmjera uhvatila grupa programera koji bazično uopće nisu vezani za videoigre, što više, moglo bi se reći da im je ovo tek usputni izlet u vode virtualne zabave. Ništa manje bitna činjenica jest da za izradu Džungle na asfaltu od početka nije postojala ideja zarade, što znači da je UDIR pristupio izradi neopterećen rokovima, pa su igrači u konačnici dobili visoko kvalitetan projekt bez dječjih bolesti u vidu programerskih grešaka kojima inače obiluju igre po izlasku na tržište. Ono što gameri izuzetno cijene kod igara, a što je slučaj i s ovim projektom, jest povratak bazičnoj, simplificiranoj zabavi koja upuhuje svježinu u poplavi desktruktivnih naslova, no po mnogima je najbitniji ukras ove igre njezina cijena. UDIR je do konca uspio izdržati zadani tempo i u konačnici svoju igru plasirao potpuno besplatno. Dovoljno je otići na njihove web stranice (http://uj.dir.hr) i skinuti je na svoje računalo, te nakon kraće instalacije zaigrati ovaj po mnogo čemu rijedak naslov.


 

       Tko su uopće ljudi iz Udruge darovitih informatičara Rijeke i od kud oni na tržištu zabavnog softvera? Udruga je osnovana 1997. godine i od tada sustavno brine o djeci i mladima koji svoju darovitost iskazuju na području informatike. Udruga tako okuplja učenike grada Rijeke koji su sudjelovali, sudjeluju ili će sudjelovati u natjecanjima iz područja informatike, te sve one ljude koji su zainteresirani za rad na projektima udruge. Jednako tako udruga omogućuje natjecateljima pristup riješenim zadacima s već održanih natjecanja, raznoj stručnoj literaturi i internetu, organizira radionice kao pripremu za natjecanja, sudjeluje u organizaciji i provedbi natjecanja na području grada Rijeke i Primorskogoranske županije, članica je Hrvatskog savezainformatičara (HSIN), jedna je od organizatora te članica Hrvatske programerske lige (HPL), surađuje s ostalim informatičkim udrugama u Hrvatskoj i aktivno sudjeluje na raznim tribinama, manifestacijama i informatičkim kampovima HSIN-a. Iako sve ovo govori da je UDIR i te kako zaposlena grupa ljudi, u sklopu svog redovnog godišnjeg programa organizira brojne tečajeve i radionice, a rezultat intenzivnog rada s darovitim mladim informatičarima svake je godine vidljiv na smotrama informatičkih radova gdje se začinju brojni projekti udruge koji s vremenom, povezujući Udrugu s komplementarnim partnerima, prerastaju u projekte kao što je i Džungla na asfaltu.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana