SUŠAČKA REVIJA broj 53

 


ličnosti

PROFESOR KOJEG PAMTE

Hrvoje Gligora

PROF. LEOPOLD SORTA (1891.-1956.)

    Leopold Sorta rođen je 31. siječnja 1891. u Sušaku, (tadašnja Modruško-riječka županija) od oca Leopolda i majke Marije, r. Gorup.

    Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je na Sušaku. Zabilježeno je da je kao gimnazijalac često provodio slobodno vrijeme šetajući obalom riječke luke i bilježeći u svoj notes obrise brodova, svoja zapažanja, skice elemenata teretnog uređaja, bitvi i vitala, različite nazive.

    Završni gimnazijski ispit položio je 1909. godine, a predsjednik ispitnog povjerenstva Kr. velike gimnazije u Sušaku dr. Arnold proglasio ga je ‘zrelim, s odlikom za polazak sveučilišnih nauka’.

    Sorta se iste godine upisao na studij strojarstva na Strojarskom odsjeku Tehničke visoke škole u Münchenu, koju je tri desetljeća prije pohađao i Rudolf Diesel. Nakon završene prve godine studija, vraća se u Sušak, da bi od 1. listopada 1910. godine do 30. rujna 1911. godine obavljao praksu u konstrukcijskom uredu riječkog brodogradilišta Danubius, odnosno današnjem 3.maju. U jesen 1911. godine nastavlja studij u Berlinu-Charlottenburgu na Brodograđevnom odsjeku Tehničke visoke škole na kojem je 1913. godine položio prvi državni diplomski ispit. Nakon tromjesečne prakse u konstrukcijskom uredu za ratne brodove Danubiusa i posljednje godine studija, 1914. godine s vrlo dobrim uspjehom položio je i drugi, zaključni, državni diplomski ispit.

    Početak Prvog svjetskog rata zatekao je Sortu u rodnom gradu, gdje je dodijeljen austrougarskoj mornarici u svojstvu inženjera brodogradnje, i to od 1. veljače 1915. do 30. rujna 1919. U ratu je službovao kao inženjer za gradnju brodova u Ganz-Danubiusu u Rijeci i Fridrich Krupp-Germaniawertt u Kielu.

    U tim je brodogradilištima Sorta radio kao konstruktor monitora, lakih križarica i podmornica za K.u.K. ratnu mornaricu. Nadalje, radio je i kao šef konstrukcijskog biroa i pogona, baveći se konstrukcijom bojnih brodova, torpedorazarača i patrolnih čamaca.

    Sudjelovao je i u projektu dotad najkrupnijeg i najuspješnijeg uspjeha brodogradilišta Ganz-Danubius – gradnji bojnog broda Szent Istvan. Kobilica za taj brod postavljena je 1912. godine, ali je zbog istovremenih radova na širenju brodogradilišta porinuće obavljeno tek 1914. godine. Slavni brod dovršen početkom 1916. godine. Bio je dugačak 152 metra, širok 27,99 metara s gazom od 8,8 metara, deplasmana 22.000 tona, s bočnim oklopom debljine 280 milimetara. Brzinom od 21 čvora pokretale su ga dvije turbine ukupne snage 26.400 KS. Posada je brojila 38 časnika i 1.060 dočasnika i mornara. Bio je to jedan od najmodernijih i najmoćnijih plovnih objekata ratne mornarice u Europi. Szent Istvan potonuo je 1918. godine kod otoka Premude. Torpedirale su ga talijanske torpedne brodice MAS 15 i MAS 21, simbolično najavljujući i krah Austro-Ugarske Monarhije i završetak Prvog svjetskog rata.


Porinuće Szent Istvana u čijem je konstruiranju sudjelovao i prof. Sorta.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana