Teško je stajati pokraj odra na kojem leže posmrtni ostatci čovjeka sa kojim si, kao dječarac, išao u školu i pokraj kojeg si proživio svoj život. Film nezaboravnih lijepih uspomena vrti mi se u sjećanju i ne mogu ga zaustaviti...
Odmah, čim je iz crikveničke gimnazije došao u našu, sušačku gimnaziju, osvojio je srca svojih novih kolega i postao je dio nas. Dječarcu uvijek nasmijanih, živih očiju, dječarcu veselom, duhovitom, jamačno nije bilo teško postati miljenikom ne samo našeg razreda, već i cijele škole.
Maštovit – kakav je bio – bio je tvorac brojnih viceva i šala, ali isto tako i bezazlenih dječačakih psina, čime je poticao maštu i kreativnost nas dječaka. U godinama koje su slijedile njegova mašta postala je izvorom brojnih poslovnih projekata – posebno onih u sferi umjetnosti – i tim je svojim projektima poticao prijatelje i znance. Znao je reći: “Pokušaj dosegnuti mjesec!”
Tom uzrečicom poticao je i svoju suprugu, keramičarku Boženu Štih – Balen, i svoju kćerku, slikaricu Irinu Balen. I one su kroz svoje umjetničke radove zaista dosezale mjesec...
Veselio se uspjesima onih koje je potaknuo na stvaralaštvo. U tom davanju sebe drugima kao da je nalazio smisao svog postojanja. Usudio bih se reći da je gotovo više uživao u uspjesima svojih bližnjih negoli u svojim vlastitim uspjesima.
Dragi naš Šime! Neka Ti Gospodin podari da i na onom svijetu dosegneš mjesec, kao što si ga dosezao na ovom!
Pokoj Ti vječni!
Jan Janković
Tekst govora s ispraćaja na
zagrebačkom Mirogoju.