SUŠAČKA REVIJA broj 56

 


ličnosti

ANDRIJA LJUDEVIT ADAMICH I WILLIAM MOLINE

Irvin Lukežić

    Ove se godine navršava dvjesto i četrdeseta godišnjica rođenja AndrijeLjudevitaAdamicha(Andrea Lodovico Adamich). U cjelokupnoj povijesti Rijeke malo je ljudi koje bismo mogli usporediti s tim trgovcem i promicateljem gospodarskog i kulturnog života, istaknutim rodoljubom i dobrotvorom. Pojava je njegova fascinantna jer bijaše obdaren svestranim trgovačkim i poslovnim duhom, isticao se kao pokretač mnogih privrednih i društvenih inicijativa, ostavivši u svome toliko voljenom gradu neizbrisiv trag svoje osobnosti. U sve svoje poduhvate ulagao je zadivljujuću energiju, rukovodeći se uvijek principom općedobrobiti i napretka. Bio je najaktivniji i najutjecajniji riječki trgovac svoga vremena.

    Upravo završeni višegodišnji projekt Muzeja grada RijekeAdamichevo doba, u okviru kojega sam surađivao u istraživanju Adamicheva života, omogućio mi je potpuniji uvid u njegovu biografiju i široki raspon njegova djelovanja. Kako sam detaljan pregled životopisa objavio u prvom dijelu monografske trilogije Adamichevo doba, u ovoj prigodi podsjetio bih tek na neke važnije detalje. Udrugom dijelu teksta govori se o engleskom tvorničaru Williamu Molineu, jednom od Adamichevih poslovnih suradnika.

            ANDRIJA LJUDEVIT ADAMICH

    Andrija Ljudevit Adamich rodio se u Rijeci 28.studenog 1766. godine. Njegov otac Šimun Josip (Simeone Giuseppe) bio je veletrgovac i posjednik. Završivši pučku školu Andrija je polazio pijarističku Hauptschule i trgovačke studije u Beču te stanovito vrijeme ondje bio zaposlen u jednoj bankarskoj kući, gdje obavlja trgovačku praksu. Nakon povratka iz Beča (1786.) zajedno s ocem utemeljuje trgovačku tvrtku Simeone Adamich e Figlio, kao njegov glavni poslovni suradnik (prokurator). Obiteljsko je poduzeće trgovalo prvenstveno duhanom, ali i svom drugom robom, posjedovalo dva jedrenjaka (marcilijane), trgovačku poslovnicu u Bakru te skladišta za duhan, ocat i rakiju.Tvrtka je poslovala do 1800. godine, razvozeći i prodajući robu po svim sredozemnim i crnomorskim lukama. Budući da su zbog Francuske revolucije,koja izbija u srpnju 1789., brodovi njegova oca ostali zaplijenjeni u stranim lukama, Adamich je tada morao putovati u Francusku, Španjolsku i Tursku kako bi, bez obzira na ratne pogibelji, spašavao spomenute jedrenjake.

    U travnju 1791. primljen je u državnu službu kod Pomorskoga gubernija kao privremeni građevinski kancelist u Građevinskom uredu. Sredinom devedesetih godina pojavljuje se sve češće i u javnom životu, pokrenuvši osnivanje Društva za plovnost Kupe do Broda. Osobito su značajni bili njegovi savjeti oko izgradnje kupskog kanala. Sudjelovao je i u promjeni cilja toga društva, izgradnji nove tranzitne ceste od Karlovca prema Rijeci (Ludovicea, Lujzijana), prvenstveno vodeći računa o interesima tržišta svoga rodnoga grada. Bio je jedan od pokretača i dioničara Društva za izgradnju buduće Lujzinske ceste.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana