U hrvatskoj povijesti umjetnosti nema velike tradicije istraživanja i obrade grobne skulpture ni arhitekture, pa se ni na prste jedne ruke ne mogu nabrojiti stručnjaci koji se time bave. Zahvaljujući međunarodnoj udruzi ASCE i njezinu programu zanimanje za ovu temu raste jer se kroz te programe i stručnjake koji su u njih uključeni, vrlo uspješno šire informacije, znanja i metode obrade jednog vrlo interesantnog i opsežnog polja povijesti umjetnosti pojedinih zemalja Europe.
Ovaj tekst je sažet prikaz malog dijela građe kojeg se može vidjeti na nekoliko većih groblja u Hrvatskoj, uz poneki primjer s manjih, ali bez sustavnog istraživanja, obrade i reambulacije svih grobalja nema ni potpuno valjanog prikaza. Za ovu su priliku izdvojeni neki značajniji primjeri secesijske skulpture (uz iznimke pojedinih skulpturalno riješenih kapela-mauzoleja) s groblja Mirogoj u Zagrebu, Kozala i Trsat u Rijeci, groblja sv.Ane u Osijeku te manjih mjesnih grobalja na obali i otocima Jadranskog mora (Opatija, Baška, Korčula, Vis, Cavtat...) gdje se secesijski oblici tek naslućuju ili pojavljuju u vrlo rustičnoj varijanti. Treba znati da je secesijau Hrvatskoj ostavila malo značajnih javnih skulptura, kao i činjenicu da su mnogi gradovi Hrvatske bili na marginama kulturno-umjetničkih utjecaja iz Europe i da su oni ovdje stizali sa zakašnjenjem.
Na zagrebačkom Mirogoju, najvećem i najznačajnijem hrvatskom groblju, radili su najveći hrvatski secesijski kipar i školovani u Beču i Münchenu: Robert Frangeš-Mihanović (1872.-1940.), Rudolf Valdec (1872.-1929.) i Ivan Meštrović (1883.-1962.), uz još nekoliko manje značajnih (Oscar Alexander, Branislav Dešković), dok su na manjim grobljima manjih gradova bili angažirani lokalni kipari i klesari, a tek su ponegdje bili pozvani i strani autori.
Herman Bollé, Arkade, Mirogoj, Zagreb