SUŠAČKA REVIJA broj 56

 


podmorje

PODVODNI NEPRIJATELJ

Danijel Frka

Bilo je to dosta davno, danas već daleke 1990. godine. Istraživao sam povijest potonule njemačke torpiljarke TA 45 koju su 13. travnja 1945. godine torpedirali i potopili britanski torpedni čamci u Velebitskom kanalu, negdje otprilike između Novog Vinodolskog i Vrbnika. Tom sam prilikom stupio u kontakt s Britancem Leonardom C. Reynoldsom, koji je zapovijedao motornom topovnjačom MGB658 i koja je sudjelovala u akciji potapanja njemačke torpiljarke. Reynolds se odlično sjećao toga događaja, a mi smo se sa HTV-om pripremali snimiti dokumentarac o torpiljarki pa smo ga pozvali u Hrvatsku na snimanje. Prije dolaska Reynoldsmije napisao pismo u kojem se njegov ratni prijatelj Sir Derrick-Holden Brown zanimao za mogućnost pronalaženja njegovog torpednog čamca koji je nastradao negdje u Kvarneriću koncem rata. Poslao mi je i kopije britanskih službenih dokumenata o tome događaju, no pozicija potonuća nalazila se na otvorenome moru i nitko od ribara nije čuo da je netko u tom području zakvačio mrežom kakvu olupinu, pa sam mu javio da o tome ne znamo ništa.... Kada je u svibnju 1991. godine snimanje potonule torpiljarke napokon započelo, istovremeno su krenuli i dramatični događaji u Sloveniji, a s njima i početak rata, pa je Reynolds otkazao svoj dolazak. Priču o Derrickovom torpednom čamcu uskoro smo zaboravili jer smo se u vrtlogu novog rata posvetili drugim dužnostima ...

    Trebalo je proći petnaestak godina pa da se ponovno susretnem s pričom o tajanstvenom torpednom čamcu. Neizbježni Slavko Vitez Bato, vlasnik ronilačkog centra Vitez Wreck Diving iz Premanture, nazvao me je jedne večeri. "Pronašli smo neki dan neku olupinu usred Kvarnerića", rekao mi je, "samo, nisam siguran što je to zapravo. Izgleda da se radi o nekom drvenom ratnom brodu koji je razbijen na dva ili tri dijela, međusobno razdvojena stotinjak metara. Dubina je oko 50 metara, a vidljivost baš i nije sjajna, samo 3-4 metra. Želiš li to pogledati da utvrdimo o čemu se radi?" Kad mi je objasnio da mu se čini da je vidio torpednu cijev, uglavi mi se odmah upalila lampica - to bi mogao biti torpedni čamac onoga Engleza. Mogu li pogledati? Naravno. Bato bi barem trebao znati da živim za takva otkrića. Ionako smo upravo dogovorili snimanje dokumentarne serijeo potopljenim brodovima Jadrana, pa ako je to zaista britanski torpedni čamac, biti će to dobra priča i prava prilika da s ekipom tehničkih ronilaca detaljno pregledamo olupinu.

    Prolistao sam opet stare papire iz moje arhive. Potonuli torpedni čamac MTB 655 pripadao je klasi brodova tipa Fairmile D. Bio je dugačak 20 m, širok 6 m, sa gazom od 1,4 m. Imao je istisninu od 105 tona, pokretala su ga četiri 12-cilindrična benzinska motora Packard od 1.250 KS, opremljena turbokompresorima. Najveća brzina bila je 32 čvora, a autonomija mu je iznosila 506 nautičkih milja. Naoružan je bio jednim topom kalibra 40 mm u kupoli na pramcu, s dva dvostruka mitraljeza kalibra 12,7 mm u kupolama sa svake strane zapovjedničkog mosta, s dva dvocijevna topa tipa Oerlikon kalibra 20 mm na krmi te s dvije torpedne cijevi. Bio je opremljen radarom i hidrofonom za otkrivanje podmornica.


Krmeni top s postoljem leži srušen na palubi.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana