SUŠAČKA REVIJA broj 57

 


projekti

RIJEKA – TOP 12

Koraljko Pasarić

Projekt Rijeka - top 12 mogli bismo nazvati i Rijeka - jučer, danas, sutra. Naime, Branko Lenić, grafički dizajner i diplomirani grafičar, povezao je riječku prošlost, sadašnjost i budućnost realizacijom 12 velikih objekata koji mijenjaju sliku grada. Taj projekt obilježava 2007. godinu u Rijeci, jer ga možemo vidjeti posvuda - na stranicama kalendara, podlošcima za čaše u kafićima i restoranima, rokovnicima poslovnih ljudi, službenim, pa čak i manje službenim, čestitkama.

SR   Kako je došlo do ideje i realizacije ovog projekta?


    Grad Rijeka raspisao je natječaj za kalendar 2007. o temi «Rijeka–top12» u što se moglo uklopiti sve što se tiče Rijeke na neki način. Brojni autori vide to svojim očima. Ja sam počeo s idejom da je Rijeka grad koji se mijenja, koji se stalno razvija, uz koji se veže i pojam «nepresušni – indeficienter». Dakle, naša Rijeka bez prekida stalno teče, to je grad u kojem se stalno nešto projektira, gradi, pa sam obuhvatio dvanaest najznačajnijih projekata koji su već u realizaciji ili su pred ostvarenjem.

    Krenuo sam s otvaranjem grada prema moru. Putničkim terminalom koji se gradi na početku lukobrana i Gateway - projektom, grad ponovno izlazi na more. Miče se od onog uvriježenog razmišljanja da je godinama Rijeka bila urbanistički promišljana kao kontinentalni, a ne primorski grad.
Želio sam prikazati da je ipak važnija snaga projekta nego činjenica tko je nositelj financiranja i realizacije: Grad Rijeka, Lučka uprava ili netko treći, hrvatski i svjetski partneri... Cjelina razvoja Rijeke ipak je iznad svega život grada promet, privreda, kultura, sport, gradska infrastruktura...

    Ponudio sam vizuru grada kroz razvoj. Svaki od 12 radova podijeljenje u tri cjeline. Imamo sadašnju situaciju s jasnom fotografijom, zatim budućnost s kompjuterskom 3D vizualizacijom i jednu staru fotografiju ili razglednicu kao osnovicu. Tu sam dao posebno oduška svojoj grafičkoj igri. Dinamičnim vertikalama istaknuo sam višeslojnost i bogatu povijest Rijeke. Doslovno, tu sam napravio 12 malih grafičkih cjelina.

SR   Tri povijesna vremena dana su u tri različita vizualna okvira, tri formata!


   Fotografije današnjice stavljene su u klasičan okvir - čist, jednostavan. Trodimenzionalne vizualizacije sutrašnjice postavljene su u neobične sferične oblike koji asociraju futurističke vizure. Kartoline s patinom prošlosti, razglednice s prijelaza prošlog stoljeća, grafički su najsnažnije obrađene i one likovno drže tu slojevitu priču skupa kao cjelinu.

    Počeo sam motivom putničkog terminala. Na kartolini je motiv svečano i šareno ukrašenog putničkog broda iz prošlog stoljeća, s Palačom Jadran – Palazzo Adria - u pozadini.

    Drugi list je Žabica - autobusni kolodvor i prometni razvoj. To je motiv koji se sastoji od nekoliko razglednica sjedinjenih grafički u cjelinu.

    Slijedi Gradska knjižnica ... Palazzo Modello kao sjedište knjižnice danas, te projekt buduće knjižnice na Klobučarićevom trgu. Kao osnovno uzeo sam iz Državnog arhiva motiv jedne stare grafikena kojoj je starinska biblioteka iz prošlih stoljeća.

    Nogometni stadioni ... Projekcija novoga na Rujevici, zatim fotografijas Kantride–pun stadion s utakmice Rijeka–Osijek kada je Rijeka trebala postati prvak Hrvatske, te grafički obrađena fotografija Petra-Čuče Grabovca od prijepe desetak godina.

Branko Lenić rođen je u Rijeci 1954. godine. Diplomirao je grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, gdje živi i radi. Član je HDLU – a od 1995. godine. Predsjednik HDLU – a u tri mandata. Izlagao je na više od 60 kolektivnih i 25 samostalnih izložbi u zemlji i svijetu. Za svoj rad dobio je 11 nagrada u Hrvatskoj i Italiji.

    Prostor ex Torpedo posebno je zanimljiv zbog tvornice, lansirne rampe i Torpeda kao snažnog simbola. Morao bi tu naći svoje mjesto i Muzej torpeda, ali ja sam dao veći naglasak na razvoj - ribarsku luku, burzu ribe i druge sadržaje koji se realiziraju na ovoj lokaciji.

    Kazališni park je projekt koji je već realiziran, ali nije što se tiče hortikulture još dostigao svoju punoću. Treba vremena da izraste što je posađeno, dobije svoju visinu i punu ljepotu. U tom projektu obnove povijesnog parka također sam upotrijebio jednu staru kartolinu koja je sigurno inspirirala i projektante.

    Bazeni Kantrida: U predstavljanju tog sportsko-rekreacijskog područja grafički mi je sjajno poslužila i fotografija šareno obučenih kupača u plićaku s početka prošlog stoljeća.

    Sveučilišni kampus. Tu sam pokušao sjediniti priču o znanju i znanosti u Rijeci. Stanje danas prikazuje fotografija obnovljene zgrade vojarne, gdje je sada Akademija primijenjenih umjetnosti. Budućnost prikazuje projekcija cijelog kampusa stepenasto okrenuta Kvarnerskom zaljevu. Starom grafikom Vojno pomorske akademije, današnje bolnice, koja je bila jedna od najvećih obrazovnih ustanova tada u Austro – Ugarskoj Monarhiji, zaronio sam u prošlost. Impozantna je to zgrada koja i danas dominira svojom veličinom i ljepotom, bez obzira koliko bila u lošem stanju. I takva ona jasno govori o značaju Rijeke u tom vremenu i prostoru. Koloristički sam dodatno naglašeno obradio tu staru grafiku, koja je inače monokromna, da cijeli list dobije svoju jaču dinamiku.

    Gomilu i uređenje dijela Starog grada ujedinio sam avionskom snimkom današnjice, 3D vizualizacijom projekta te koloristički obrađenom starom razglednicom s posebnim naglaskom na krovove i uličice Starog grada.

    Porto Baroš je budući nautički centar. To je novi pristup grada moru. Upotrijebio sam aviosnimku za stanje danas, 3D projekciju budućeg te grafički sjedinjene dvije stare razglednice: jednu iz devetnaestog stoljeća, a jednu iz 20 – tih godina dvadesetog stoljeća s puno jedrenjaka, trabakula i živosti minulog vremena. Naglasak je na izlazu Rijeke na more. Ovo je i područje Delte, izvanredne lokacije koju bi trebalo puno kvalitetnije, kompleksnije i snažnije obraditi. No, nije na meni da o tome u ovom trenutku govorim...

    Groblje Drenova u sastavu Komunalnog društva Kozala. Zato sam i spojio motive te dvije lokacije. Interesantno je urbanističko rješenje Kozale s poznatom potkovom i posebnom hortikulturom. Današnji motiv je fotografija detalja jedne prekrasne Rendićeve skulpture s mozaikom, a projekcija razvoja je vizualizacija centralnog objekta na groblju Drenova.



SR  Posebno je intrigantan i slojevit dvanaesti list s jasnim naglaskom o transformaciji industrijskog kompleksa u multimedijsku muzejsku i turističku zonu, s dodatnom kratkom vizualnom pričom iz povijesti umjetnosti Rijeke?

   Muzej moderne i suvremene umjetnosti...
Današnjicu predstavlja snimka iz zraka ex kompleksa Rikarda Benčića sa znanim T – objektom. Novi razvoj prezentiran je vizualizacijom kako bi to trebalo izgledati sutra, a priča unutar priče dinamični je vertikalni niz umjetnika i njihovih djela koja se nalaze u fundusu MMSU. Kroz različite stilove i tehnike - crteže, slike uljem, grafike; portrete, autoportrete, pejsaže našeg kraja tu su: Hegedušić, de Gauss, Venucci, Svečnjak, Kraljević, Crnčić i Krizman. Na neki način prošetali smo kroz MMSU, ukazali na neke od vrijednosti koje u svom fundusu čuva, pokazali smo i taj aspekt bogatstva koje Rijeka ima.

SR  Bilo je sigurno još motiva?


  Morao sam napraviti jednu vrstu selekcije motiva. Bilo ih je svakako više od 12 i neki su neminovno otpali (Tower center, prometnice...) ponajviše zbog nedostatka kvalitetnog predloška i materijala. Projekt je realiziran u tiskari Zambelli u Rijeci, tako da je to bila kvalitetna i grafička priprema i tisak za jedan zaista reprezentativan kalendar. U njemu je
Rijeka predstavljena kao grad okrenut budućnosti, koji cijeni svoju prošlost, ali i nudi velike mogućnosti razvoja.

SR  Bilo je puno suradnika na projektu?

   Nemoguće ih je ovom prigodom sve nabrojiti, ali hvala svima koji su pomogli, posebno hvala na materijalima i tekstovima. Zahvalan sam i nakladniku Gradu Rijeci na slobodi izbora i formata i motiva.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana