SUŠAČKA REVIJA broj 57

 


otoci

ZELENI OTOK KRK

Dobrila Kraljić

Spomen na raslinje otoka zasigurno asocira na krajobraze zelenih drmuna ili prekrasnih omišaljskih kamenjara, vrbničkog vinograda ili bašćanskog polja i doline Vele Rike, međutim, na Krku se može izdvojiti raslinje koja ne spada ni prirodi ni poljoprivredi. Ovim tekstom želimo uputiti u prostore perivojne arhitekture na tragu tradicijskog poštovanja vrta i perivoja kao stvaralačke vrijednosti, kao kulturnog prostora koji nosi poruku, koji je vidjiv i prepoznatljiv u slici naselja, u panorami naseljenog krajobraza, koji daje mnogo više od zelenih urbanističkih anemičnih travnjaka, koji je i sam umjetničko djelo, prostor ugode i ljepote.

    Perivojna kultura općenito nedovoljno je istra-žena, tako i na otoku Krku, premda znamo da je još Katarina Frankopan pisala o svom bilju, o uzgoju cvijeća, savjetovala kako se najbolje brinuti za bilje.

    Živa su još sjećanja na stabla znakovitih lipa ili koprivića na važnim mjestima u naseljima, širokih murvi u dvorištima, na oleandri na ulazima, barem jednu topolu, trepetljiku, u lukama za sinjal vjetra jedrenjacima, na stabla bajama, smokvi, sjećanja na pokoje ruže s broskvom i lozom na pergoli, bosiljak i karanfil na voltama i malim prozorima, na listi i sparožine u dubokim hladovinama kamenih dvorišta.

    Čini se da bi to sve bilo dovoljno u vrtovima otoka Krka da se nije pojavio turizam te donio svoju modu, svoje zahtjeve i neprekidne promjene i razvoj.

    Prirodne ljepote često su bile povod i razlog turizmu, međutim, bez obzira na karakter turističke ponude, kultura uređenja prostora javlja se kao logičan prestiž i gostoljubivost domaćina.

    Novi vrtovi i parkovi nose iluziju i bude želje i slike egzotičnih mjesta. Tako već u drugoj polovici 19. st. slijedimo unošenje palmi, juka, agava te aromatičnih biljaka i mirisnih trajnica.

PERIOD DO 1. SVJETSKOG RATA

    Početke turizma na otoku Krku nalazimo već sredinom 19.stoljeća, 1866. godine, kada se gvardijanna otočiću Košljunu obraća austrijskim vlastima s molbom da pomognu financiranju obnove objekata i okoliša zbog posjete mnogobrojnih izletnika. Naročito naglašava potrebu za uređenje vrta, staza i zelenila.

    Bogataši i srednjoevropski uglednici podižu svoje vile, lječilišta, a domaći moćnici hotele i svratišta. Tako je počeo turizam visokog elitnog statusa za europske bogataše.

    Idilična posebnost krajolika otoka i naselja i gostoljubivost otočana nisu bile dostatne. Logično je da su se uzori tražili u zemljama iz kojih su dolazili bogataši.

    Vrtlarska iskustva i stilove Austrije, Mađarske, osobito Češke, nalazimo i u uređenju vrtova oko novih ugostiteljskih objekata i vila. Stare razglednice s početka dvadesetog stoljeća ukazuju na kićene vrtove, pažljivo njegovane bordure, kakve su se mogle vidjeti usred Beča te po ladanjskim talijanskim obalama. Europski bogataši, oduševljeni obalom, preslikavaju svoje navike, a i mediteransko bilje dobiva obvezni dodatak egzotičnih vrsta. Palme i agave unose nove slike i raspoloženje.Osim toga, ove vrtove njeguju mnogi češki vrtlari. Domaći su vrtlari vrlo rijetki, ali jednako sposobni, majstorski obrazovani i vrlo kreativni, te vladaju istim znanjem i tehnikom kao npr. bečki vrtlari.

    Birane lokacije, forme i detalji, europsko kićenje i šarm, ladanjska opuštenost uz dominantnost okolnog krajobraza, gromača, loze i maslina, svakako su osnovna obilježja perivoja s početaka razvoja turizma do 1. svjetskog rata.

    Sačuvana dokumentacija o tadašnjim ljetnikovcima, lječilištima i vilama ukazuje na navedene karakteristike europskog stila. U Malinskoj je primjer vile Paradiseo, koju je sagradio patricij Ludovico Adamić, a posjetio je početkom stoljeća i austrijski aristokrat Rudolf Habsburški.

    U Krku se ističe vila Čeha Jaromira Mahačeha, kasnije Mahačehovi hoteli. U Baškoj gradi i doprinosi turizmu i uređenju mjesta Čeh Emil Geistlich, uz doktoricu Zdenku Čermakovu. Definiraju se nova ponašanja i drugačiji zahtjevi za šetnicama, perivojima, odmorištima, maštovitim kompozicijama novounesenih vrsta uresnog bilja.

    S osnivanjem Društva za poljepšavanje mjesta postavljaju se temeljna načela vrtlarske kulture i uređenja krajobraza. U Krku postoji Društvo za poljepšavanje mjesta već od 1866., prvi pisani dokument o uređenju Krka datira iz srpnja 1849. godine., a 1864., uređen je gradski park Kamplin na mjestu nekadašnjeg samostana klarisa. Danas je još uvijek ovo jedinstven primjer parka unutar gradskih zidina, nedavno obnovljenog zelenila vrlo slikovitog koncepta uređenja.

    Prvih godina dvadesetog stoljeća sva naselja dobivaju Društvo, sa strogim društvenim pravilima potvrđenim od carskog namjesništva u Trstu. Ova organiziranost presudno doprinosi turizmu. Društvo je, npr. u Malinskoj, imalo ovu svrhu: poljepšavanje Malinske i njezine okolice nasađivanjem stabala na općinskom tlu, odnosno podupiranje privatnika da i oni na svom zemljištu to čine, čišćenje postojećih puteva, popravljanje istih i slučajna gradnja novih, odstranjivanje nedoličnih predmeta postavljanje sjedala kao počivališta, putokaza, itd...

    Tako je počeo organizirani turizam, nova djelatnost koja će potpuno promijeniti krajobraz naselja, istovremeno tražiti panoramske posebnosti i izvorne pejzažne ljepote.

    Parkovna umjetnost pojavljuje se kao potreba, kultura, gradogradnja, koja će uvijek neprekinuto slijediti turizam, s većim ili manjim uspjesima već puno stoljeće, ali i u budućnosti.

    Važno je napomenuti da, nezavisno od turizma, većina naselja na otoku već ima gradske parkove, vrlo pažljivog održavanja, prostornog i društvenog značaja. Ti parkovi imaju svoja imena, velik su ures naselju, a često i mjesto posebnih događaja i svečanosti.

    Na starim fotografijama Krka otkrivamo obalu s dvostrukim drvoredom koji se spaja s Velim parkom, ili poznati park Đardin u Dobrinju. Značajni su to i elitni dijelovi mjesta. Perivoj Đardin u Dobrinju zaključavao se svaku večer i ujutro svečano otključavao, pažljivo je čuvan i njegovan, a posebne društvene igre i svečanosti odvijale su se u parku upravo za dan Dobrinja, za blagdan sv. Stjepana. Inače ovaj je park nastao na prostoru mjesnog groblja koje se po nalogu Marije Terezije moralo preseliti izvan naselja.

    U parku Đardin je nakon Drugog svjetskog rata postavljena spomen - ploča NOB-u, a prije osam godina park je obnovljen i danas se lijepo održava.

PERIOD IZMEĐU DVA RATA

    Period između dva rata pamtit će se kao renesansa perivojne kulture i na otoku Krku, i to će vrijeme ostati nedostižno po dosezima perivojnih ostvarenja sve do danas, a čini se i još dugo.

    Dva su važna razloga ovako zavidnom djelovanju u osnivanju novih parkova i površina ukrasnog zelenila.U prvom redu to je jasno definirana potreba u naprednom razvoju turizma, uz postojanje društava koja su organizirano brinula; a drugo je, jednako važno za konačnu kvalitetu nastalih parkova, temeljito izvođenje radova, vrhunskom majstorskom spretnošću i senzibilnošću. Radilo se ručno, umjetnički oblikovalo kamen ili biljku, bez vremenskog ograničenja, provjerenim radom i iskustvom.

    Domaći majstori prilagođavali su se kamenom i razigranom terenu, stoljetnim iskustvom koje se prenosilo, i ostvarivali su nove uzorne gradnje. Ovdje moramo spomenuti braću Nikolu i Ivana Šegotu koji su tri godine gradili i radili park Dubec u Omišlju.

    Narudžbama od Društava za poljepšavanje mjesta, domaćim i stranim kapitalom, jasnih motiva uz poticaje i statute, s već respektnim iskustvima, ove su investicije dvadesetih godina prošlog stoljeća ostvarile velike i prekrasne krajobrazne objekte.

    U prvom redu to su velika parkovna i pejsažna ostvarenja: Dubec u Omišlju, Dražica u Krku i Rajska cesta u Malinskoj. Nove šetnice, vidikovci, serpentine i nasadi zimzelenog grmlja dodatno su oplemenili već ionako posebno lijepu i odabranu prirodnu obalu, te stvorili prekrasne perivoje, danas vrijednu perivojnu baštinu.

    Intenzivnim unošenjem crnogorice, naročito alepskog bora, manje čempresa i cedrova, mijenjala se slika krajobraza naselja uz more. Park Dubec i Dražica veći su od 20.000 m2, dok je šetnica Rajska cesta prema Njivicama dugačka oko 3 km.

    Upravo ovi parkovi dokazuju visoke domete perivojne kulture prvih desetljeća prošlog stoljeća, i čini se da još dugo neće biti konkurentnog krajobraznog projekta koji će moći ostvariti slične parkovne objekte.

    Spomenuti parkovi osnovani su na očuvanoj prirodnoj konfiguraciji, sadržali su razigranost reljefa i morfologiju mikrolokacija, teatralnost vapnenačkih stijena i iznenađenja prekrasnih vidikovaca. Napominjemo da je Rajska cesta i danas prekrasna šetnica a parkovi Dubec i Dražica desetljećima su u bujnosti raslinja bili neotkriveni i umireni od dinamičnosti turizma. Zadnjih godina, veliko nam je zadovoljstvo svjedočiti njihovoj obnovi.

    Ovo razdoblje nosi izraženu kreativnost tridesetih godina, odlikuje se jasnoćom svojih programa, spretnošću majstora, kako graditelja tako i vrtlara.

    Rijetko ćemo i danas naći tako jasnu i stručnu poruku koju je gospodin agronom Ivan Drpić napisao u tekstu pod naslovom Cvjećarstvo, ukrašivanje i turizam, koju navodimo iz Krčkog zbornika 1938. godine: ...za usklađivanje naše lijepe, ali divlje prirode, potreban je čovjek koji zna vrtljarstvo, i koji je siguran u izvađanju svog programa,...Neka se namjesti vrtljar sa praksom, neka mu se zacrta točan program vrtne arhitekture koju treba da izvede.

    Ovo je doba kada nastaju ladanjske vile − prekrasna djela hrvatske moderne, poznatih arhitekata, koje svakako krasi značajni eksterijer i bujno mediteransko zelenilo. Posebno navodimo u Malinskoj poznate dvije takve vile u Dragi.

    Osim toga, vrlo je važno naglasiti da je ovo vrijeme kada postoji i zavidna rasadničarska kultura i respektna proizvodnja dendrološkog materijala iz rasadnika u Krku, Malinskoj i Puntu. Općine su podupirale rasadnike, turistička društva podmirivala troškove, hotelijeri aktivno sudjelovali. Posebno ističemo rasadnik šumarije u Krku. Imala sam osobito priliku slušati stare barkarijole koji su vozili sadnice iz Italije, iz tadašnjih poznatih rasadnika, naročito iz Pistoe. Mnogi drvoredi u Malinskoj formirani su ovim kvalitetnim sadnicama iz Italije.

    Veliko su značenje imali ovi parkovi i u životu građana. Važnost šetnice i promenade otkriva se u nazivima, ali i pjesmama.

PERIOD NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

    Period nakon Drugog svjetskog rata vrijeme je naglog razvoja turizma, pamtit će se i po osnivanju "raskomoćenih" parkovnih prostora oko hotela. To je vrijeme izgradnje kompleksa hotela i kupališta koje, u pravilu, prate i veliki potezi uresnog raslinja ili najčešće pošumljavanje alepskim borom.

    Nasipavanjem obale, nrp. u Puntu, ili pošum-ljavanjem u svim priobalnim turističkim zonama uz naselja nastajale su nove velike parkovne površine, jednostavnog oblikovanja, bez detalja i ukrasa. Međutim, upravo ti novi tamnozeleni obalni potezi ostaju i danas atraktivni markeri u panorami turističkih naselja. Upravo tada se formirala nova obalna krajobrazna scena.

    Desetljeća nakon rata ne poznaju kičaste perivoje i bravurozna vrtlarenja uz atraktivne egzote. S velikim poštovanjem slijedimo tadašnje aktivnosti na osnivanju novih površina zelenila, naročito na unošenju mnogobrojnih novih vrsta uresnog raslinja, većinom zimzelenog grmlja pitospora, lovora, lemprike, eleagnusa, i crnogoričnih stabala borova, čempresa i cedrova.

    Zanimljiv je podatak u tekstu Ivana Brusića iz Punta ( Krčki zbornik br.15.,1986.), koji iznosi pregled obavljenih aktivnosti koje vodi Turističko društvo, npr. da je:

- 1962. godine na obali u Puntu posađeno 1.980 raznih mladica

- 1965. godine zasađeno 30.000 mladice bora, 550 mladice topole, 220 mladice crnike i 3.500 mladice tamarisa; ukupne vrijednosti 3.520.000 dinara.

    Brojke zasađenih mladica zaista su impresivne, ali uglavnom zbog masovnosti, budući da to ipak nisu bile kvalitetne sadnice i rasadničarski sadni materijal. Otuda i naziv mladice, što su većinom bile samonikle šumske bilje, a ne sadnice iz rasadnika.

    Upravo zahvaljujujući tom vremenu, danas baštinimo uvjerljive površine zelenila, drvorede, parkove na rivama i uz hotele u Puntu, Malinskoj, Klimnu, Šilu, Baški, Njivicama.

    Tih, šezdesetih, godina postavljen je zeleni oris današnje slike krčkih naselja, koja se mogu pohvaliti značajnim parkovnim površinama od 2.000 m2 npr. u Baški, do više od 10.000 m2 površina zelenila na obali Punta.

    Upravo to razdoblje bez maštovitih kreacija, bez kolorita, bez raznolikosti biljnih vrsta, bez prepoznatljivog parkovnog stila, i često bez strukovnog oblikovanja, presudno je utjecalo na današnje slike naselja, na urbani oris, na prepoznatljivu krajobraznu scenu.

    Povoljna submediteranska klima zasigurno je puno doprinijela pozitivnom razvoju pojedinih vrsta koje su se ovisno o mirkroklimi pojedinog naselja i različito razvijale i održale. Tako su nastale slike naselja koja se prepoznaju i po obalnim zelenim vijencima različitim za svako mjesto.

    Tako slijedimo u Šilu više od 600 tamarisa na obali većinom nedefinirane forme, u Puntu stotine crnika u pravilnim četveroredima, te mistični drvored stabala tamarisa prema Buki.

    U Baškoj tisuće pitospora s parkom Marjanom koji, onako strm i prostorno oskudan, poput pijedestala nosi prekrasne primjere ove mediteranske lijepe i otporne uresne biljne vrste.

    U Krku i Vrbniku koprivići, nezaobilazni pratioci gradskih trgova i odmorišta.

    U Dobrinju kesteni i platane, što ne iznenađuje s obzirom na okolnu prašumsku vegetaciju. U Malinskoj sade najviše crnogoricu, pinije, alepski bor, čemprese i cedrove.

    Kao da je usamljeni čempres s početka dvadesetog stoljeća u malinskarskoj luci, navijestio krajobrazne promjene. Nakon one usamljene vertikale čempresa, znakovitog orijentira, Malinska je kraj stoljeća dočekala zelena, ladanjskog ugođaja poželjnog turističkog naselja, upravo zahvaljujući ukrasnom raslinju, novim parkovima i šumicama.

    U Omišlju je bilo posebno ugodno i nostalgično doživljavati dojmljiva stabla murvi, a gigantski koprivić kod crkve još dominira panoramom naselja.

    Mnogi će Klimno pamtiti po oleandrima, a Vrbnik po opjevanim rožicama na terasama i skalinama, a naročito po plavom zvončiću na fasadama kuća, na zvoniku i stijenama iznad mora.

    Sedamdesetih godina prošlog stoljeća nastaje jedan od najpoznatijih prirodnih parkova uz hotelske objekte, park Haludovo. Sadašnja zapuštenost još ne skriva stvarne vrijednosti i ljepote ovog prekrasnog perivoja, njegovu lokacijsku i kreativnu vrijednost. Površine 24 ha, ovaj je park bio bez premca na našoj obali. Stručno održavanje i vrtlarska struka koju su tada imali hoteli, osobito Haludovo, snažno i odlučujuće utjecala je na vrtlarsku kulturu uopće, posebice na stanovnike Malinske.

    Šezdesetih i sedamdesetih godina 20. st. nastaju poznata vikend - naselja, npr. Rosulje u Njivicama, Cuklićevo i Vrtača u Malinskoj, Buka u Puntu, i vrhunci su vrtne spretnosti. Vikendice po mjeri ljudskog odmora u potpuno sačuvanoj prirodi i konfiguraciji terena zaslužuju poseban osvrt i zaštitu ovog jedinstvenog pejsažnog ostvarenja, koja nažalost sada potpuno nestaju.

    To se naročito prepoznaje u prekrasno uređenim okolišima kuća i privatnim vrtovima.

    Vrtlarstvo prošlog stoljeća na otoku Krku, osobito u Malinskoj, obilježila su poznata imena, priznati vrtni arhitekt Kulfanek, vrtlarski znalac Jaroslav Zima (parkovi Malinske), arhitekt i urbanist Zdenko Sila (park Fontana u Krku) i nedavno preminuli, 108 godina star, vrtlar Slovenac iz Omišlja, Ivan Jakljič.

    Novo vrijeme hrvatske državnosti donijelo je nove velike promjene, u prvom redu u krajobrazu naselja općenito, a posebno i u vrtnoj kulturi.

    Nestalo je hortikulturnih jedinica iz hotela, ali su veliku pažnju i obnovi površina zelenila u naseljima posvetile lokalne zajednice. Posljednjih desetak godina ostvarena je odlučujuća prekretnica u uređivanju zelenila i parkova, kao važna komunalna obveza koja ima svoje zahtjeve, planirane troškove, sve sposobnije stručnjake i stručnije izvođače vrtlare. Zahvaljujući u prvom redu lokalnoj vlasti u naseljima, a zatim struci, otok Krk danas zaista svjedoči renesansi perivojne kulture, a grad Krk je već nekoliko godina proglašen najuređenijim gradom u akcijama na državnom nivou.

    Važno je, međutim, naglasiti da samo uravnotežen gospodarski pristup i obnova poljoprivrede može još pomoći u uređenju krajobraza i dostojnom predstavljanju našeg zavičaja.

    Npr. puno je teže održavati i prezentirati parkove u Baški ako je i dalje bašćansko polje pusto i zapušteno.
Uz ovu temu, nametnula mi se misao Johanna Wolfganga Goethea da : kroniku piše onaj kome je važna sadašnjost. A zaista nam je danas važan temeljit odnos prema ovoj djelatnosti koja je prvo i neposredno predstavljanje naše kulture, prema ovoj efemernoj umjetnosti kojoj toliko dugo treba do potpunog razvoja, a tako brzo nestaje ako se je ne održava umjetničkim i vrtlarskim radom, umjetnosti o kojoj postoji tako malo zapisa.

    Ovaj tekst tek je mali doprinos potrebnom opsežnom istraživačkom radu i zapisu o bogatoj perivojnoj kulturi i baštini otoka Krka.

 

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana