SUŠAČKA REVIJA broj 57

 


vijesti iz prošlosti

VIJESTI IZ PROŠLOSTI

Saša Dmitrović

Koprive su najznačajniji humoristični satirični časopis u povijesti hrvatskog novinarstva koji je izlazio u Zagrebu od 1906. do 1939. godine. Tri desetljeća, dobri duh Kopriva, Slavko Vereš (Vrtlinska kod Čazme, 24. XII. 1887. - London, 1950.) uređivao je list u kojem je karikatura postala umjetničko ostvarenje. Urednik, vlasnik, karikaturist i publicist, Vereš je nacrtao nekoliko tisuća karikatura nejednake likovne vrijednosti („jer se mora producirati mnogo, jeftino, što ne može da bude na korist rada“). Koprive su pratile i zahvaćale sva zbivanja u Hrvatskoj, sve društvene slojeve, političke događaje, socijalne i kulturne prilike, radnike, seljake, intelektualce, političare, generale... Za Sušačku reviju izabrali smo godinu 1919. kada je Rijeka bila u središtu svjetskih i domaćih zbivanja.


 

RIJEČKA LAKRDIJA

Slavko Vranješ      

Saveznici: "Nesrećo jedna, kako si mu mogao dozvoliti, da se opće popne gore?"
Viktor Emanuel:" Da , da mi se jošte popne na prijstolje!"

Karikatura iz Kopriva koja prikazuje D’Annunzija na riječom tornju.

 

"JUGOSLAVENSKO PITANJE"

Jokoš

Vittorino: Signor Wilson, poslije ovakvog gesta, zapamtite, Italija će objaviti bojkot Vama i Vašim saveznicima.

SA RIJEKE

A. Spitzer

“Čuješ Mare, kako se veli na talijanskom živila Italija?“

SA SUŠAKA

A. Spitzer


Digo: “Čuješ brate, vi se spremate na nas?“
Gedžo: “Pa spremamo se!“
Digo: “A imate li dovoljno vojske?“
Gedžo: “Imamo!“
Digo: “A municije?“
Gedžo: “Imamo za dva dana!“
Digo: “A čime ćete pucati treći dan?“
Gedžo: “S vašom.“

SA RIJEKE

A. Spitzer


Božanstveni D’Annunzio hrabri svojim odama, talijansku vojsku u njenoj kulturnoj borbi protiv barbarske Jugoslavije.

   

SAMOSTALNA DRŽAVA RIJEKA POSLIJE 10 GODINA "SAMOSTALNOSTI"

Pejić

   

STREPI JUGOSLAVIJE

(Pismo iz Rijeke)

    Pošto me je redakcija najstarijeg i najozbiljnijeg jugoslavenskog žurnala imenovala stalnim svojim dopisnikom u novoosnovanoj državi Tarsatica, novinarska mi je dužnost da informišem stranu publiku o velikim i sudbonosnim dogadjajima, koji će u skoroj budućnosti tumbe preokrenuti čitav svijet.

    Kako ti je u konturama poznato, ovdje je ustrojena strahovita armija, ures i cvijet katastrofalne neke strategije. Sami gjuvegjije, sami zor-momci sve od desete, pa do petnaeste godine. Rodoljubne majke pozvane su, da i svoju još u utrobi se nalazeću ratobornu djecu postave na oltar domovine. Da se potpunoma zapečati vjernost „velikoj majci“, rekrutiraju se i nježne „sartorelle“, čangrizave, žute usjedelice, a dabome i časne matrone. Bojovni uspjeh te „djavolje armije“ bit će glasovit, jer će mladići gonjeni kuhačama, preslicama, roštiljima i šivaćim iglama svojih majki, tetki i kuma srtati dragovoljno u smrt besprimjernim elanom u krvavom kriku : „O Italia o morte!“

    Radi skorog italo-otomanskog bratstva odlučeno je po vrhovnom ratnom vijeću, da će vojnici suverene ove države mjesto hlača imati dimije, te će na taj način osujetiti svaka veleizdaja i svaki kompromis sprijeda i straga.

    Oduševljenje je cjelokupnog gradjanstva radi ove odluke neopisivo. Čitave legije pučanstva javljaju se dnevice po vojarnama. Radi pomanjkanja nastamba smjestiti će se konjaništvo po kinematografima, topništvo u pučkim školama, dok će pješadija nastanjivati sve javne zahode, jer tih ima najviše u državi.

    Djeca 3-5 godina obilaze gradom, oboružana revolverima i pozivaju gradjanstvo na obranu domovine. Stari bonkulovići i nemoćni „baroneri“ zadovoljavaju se drvenim sabljicama i papirnatim kapama Drhći Jugoslavijo!“

    Svi nose u znak solidarnosti petkoraku sa-vojsku zvijezdu na vratu, na prsima i dva pedlja niže.

    Ti su Špartanci vodjeni nepodmitljivom rukom potomka starih Rimljana Sem Benellijem.

    Napoleonom te velike armade bit će začasno i doživotno imenovan najveći genijlatinsko-čivutske rase, divni akrobata, zakoniti sin Eleonore Duse i Dante Alighieri-a, poeta laureatus, ures brijačnica i heroj pomodnih i parfimerijskih salona, božanski Arlechino Rapagnetta, koga upravo ovih dana sa strepnjom očekuju, jer imade da preleti gorko Jadransko more na zračnoj mazgi, nazvanoj „Gradparola“.

    Sve dijeve i djevice spremaju se, da ga dočekaju u simbolskoj ljljanskoj bjelini, te će mu tom prigodom pokloniti ostatak svoje nevinosti. Veliku ulogu kod tog imadu Pasquallina Fućak i Aigia Valzer – Djevica Orleanska i CharlotteCorday riječkog naroda.

    Da se uzdrži trajni i nepomućeni savez grada Rijeke sa Velikom majkom Italijom, zavjetovale su se sve riječke djevojke, da se ritualno vjenčaju sa talijanskim junacima. To su oni punom parom i dočekali, osobito oženjeni i ocevi obitelji.

    Koliko li će Filibertića, Emanuelića i Umbertića naskoro propjevati po riječkim patricijskim palačama tražeći oca, a videći samo majku!

    Taj zavjet riječkih djevojaka, kome nema para od stvorenja svijeta, zadivit će vas koliko čovječanstvo i historija znat će ga dostojno okruniti, ako ne drugim, a ono bolnicama i sanatorijumima, pincetama i ostalim drastičnim sredstvima.

    Ova naša ima i svoju posebnu dvorsku glazbu u stilu Kalabreza i Sicilijanskih lakrdijaša, te svirasamo rodoljubne himne poput one:

„ Io sono il primo ladrone
Il secondo son’io!“
ili
„Eviva la Spagna
Dove si beve e magna!“

    Finacijalna skrb kao i prehrana povjerena je vrlim vještacima gg. Truttatti-u i Furtini-u koji će svoju finacijalnu korektnost i solidarnost dokazati višegodišnjom robijom. Nadzor nad vojskom kao i čitava uprava ove bogom blagoslovene i narodom izabrane države nalazi se u prokušanim i poštenim rukama članova „Magnadora regia“, što u vašem barbarskom jeziku znači „žderanje bez kontrole“.

    Dragi uredniče! Javivši ti gornje vijesti, učinih samo novinarsku dužnost, a „Koprive“ neka učine opet svoju, te neka obavijeste cijeloj Jugoslaviji, da se njezina susjeda, suverena Tarsatica ne boji ničesa, spremna poslati u boj cijelu svoju armiju protiv barbara, u borbi za visoke ideale latinske kulture i svetog egoizma.

Primi pozdrav
Tvoj Beppino

 

SACRO EGOISMO

Mirko Uzorinac

(Gospić, 2. II. 1891. - Dol kod Celja, 28. VI. 1960.)


Oduševljeno sam vjerovala da će se Rijeka pripojiti majci zemlji sve dotle, dok mi moj vjerenik capitano conte Birbantini nije obećao vjenčanje prigodom toga svečanog dogadjanja.

 

"JADRANSKO PITANJE"

(More mogućnosti i nemogućnosti)

Pariz 1.VI: Jadransko pitanje ostaje još uvijek neriješeno.

Pariz 2.VI: Wilson je stavio prijedlog, po kome će se jadransko pitanje riješiti u najskorije vrijeme.

Pariz 3.VI: Kako se doznaje povukao je Wilson svoj prijedlog o riješenju jadranskog pitanja.

Pariz 4.VI: Wilson je stavio novi prijedlog o riješenju jadranskog pitanja. Riješenje se očekuje u najskorije vrijeme.

Pariz 5.VI: Wilsonov prijedlog o riješenju jadranskog pitanja proglašen je bespredmetnim.

Pariz 6.VI: Jadransko pitanje je skinuto sa dnevnog reda.

Pariz 7.VI: Jadransko pitanje je stavljeno na dnevni red i stoji u središtu interesa.

Pariz 8.VI: Novi kompromisni predlog o riješenju jadranskog pitanja glasi: Rijeka će se razdijeliti na pet dijelova: jednim će upravljati Talijani, drugim Jugoslaveni, trećim Japanci, čevrtim Američani, petim Francuzi. Osim toga stoji u izgledu još deset novih dijelova, tako da svaki od saveznika dobije svoj dio. Upravu nad čitavom Rijekom preuzima savez naroda na 10 godina. Nakon dvije godine preći će Rijeka u vlast Jugoslavije.

Pariz 9.VI: Kako se čuje, neće se samo Rijeka nego i svaki Riječanin podijeliti na nekoliko dijelova. Da se omogući pravedna razdioba predat će se stvar obrtničkom sudu.

Pariz 10 VI: Danas je stigla na Rijeku medjunarodna komisija, koja će obaviti razdiobu Riječana. Svaki Riječanin označen je sa 5 brojeva a svaki njegov dio bojama države kojoj će pripasti.

Pariz 11.VI: Da se omogući pravedna razdioba Riječana zaključio je odbor četvorice, da posebna komisija izračuna, koliko imade vode u toj Rijeci. Koliko je do sada poznato pripast će 1 milijun litara vode Italiji, a ostalo Jugoslaviji.

Pariz 12.VI: Od svake kuće na Rijeci dobit će Jugoslaveni 500 cigala. Ostalo dobivaju Talijani. Medjunarodna komisija na Rijeci već je počela rušiti kuće u tu svrhu.

Pariz 13.VI: zaključeno je razdijeliti i vodu izriječke luke. Jedan milijun hektolitara zapada Jugoslavene, pošto je Wilson energično istupio za njih. Wilson ne propušta i traži, da Jugoslaveni dobiju barem 10 litara više.

Pariz 14.VI: Zaključeno je, da se Rijeka ne dijeli, već da se pretvori u samostalnu državu.

Pariz 15.VI: Samostalnoj državi Rijeci pripojit će se i Sušak.

Pariz 16.VI: Rijeci će se pripojit i iIstra i otoci.

Pariz 17.VI: Samostalna država Rijeka dobiva Dalmaciju, Istru, Goricu, hrvatsko primorje i otoke.

Pariz 18.VI: Zaključeno je da se Rijeci pripoji i Hrvatska i Slavonija.

Pariz 19.VI: Rijeka dobiva osim spomenutih područja još i komad Bosne.

Pariz 20.VI: Rijeka će obuhvatiti čitavu Jugoslaviju.

Pariz 21.VI: Da bude i Talijanima pravo zaključeno je, da se i čitava Italija pripoji samostalnoj državi Rijeci.

Pariz 22.VI: Da se omogući izlazak na more i ostalim narodima bivše Austro – Ugarske monarkije, zaključeno je, da se sve zemlje bivše monarkije pripoje Rijeci.

Pariz 23.VI: Rijeka će dobiti još i čitav Balkan i komad male Azije.

Pariz 24.VI: Samostalna država Rijeka obuhvatat će i Egipat i Indiju. Engleska je uložila najodlučniji prosvjed.

Pariz 25.VI: Da se izbjegnu sporu medju velevlastima zaključeno je da se sve države kugle zemaljske pripoje samostalnoj državi Rijeci. Grad Rijeka će postati sjedištem saveza naroda.

Paris 26.VI: Wilson je stavio novi kompromisni predlog u pitanju Rijeke.

Paris 27.VI: Wilsonov predlog u pitanju Rijeke je bespredmetan.

Pariz 28.VI: Pitanje Rijeke stavljeno je opet na dnevni red. Riješenje se očekuje sutra.

Pariz 29.VI: Jadransko pitanje riješeno je danas.

Pariz 30.VI: Jadransko pitanje ostaje još uvijek neriješeno.

 

D’ANNUNZIJEVA POLICIJA NA RIJECI

Aljančić


Ardit (bivši robijaš): „Zaista su nastala divna vremena. Prije, kad sam koga orobio, morao sam ići u tamnicu, a danas robim pod zaštitom savojske zvijezde i još dobijem odlikovanje.“

 

LATINSKO BRATSTVO I KULTURA

Pjer Križanić
(Glina, 19. V. 1890. - Beograd, 21. I. 1962.)

„Evviva la fraternità Franco-italiana!“
Evviva la cultura avita romana!“
„Abbasso i barbari Jugoslavi!“
(Da živi francusko-talijansko bratstvo!“
„Da živi stara romanska kultura!“
„Dolje jugoslavenski barbari!“)
Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana