SUŠAČKA REVIJA broj 58/59

 


likovna umjetnost

DR VALTER RUKAVINA

Daina Glavočić

   

Dr. Valter Rukavina rođen je u Rijeci 1896. Iznevjerivši pomoračku tradiciju svoje obitelji, završio je studij medicine u Pragu 1921. i specijalizirao infektologiju u Zagrebu, uspješno obavljao dugogodišnju kliničku praksu u Rijeci, po čemu ga mnogi pamte. Umro je nenadano u Rijeci 1972. godine ostavivši za sobom mnogobrojne slike koje je slikao s velikom strašću.

Unatoč ozbiljnom i zahtjevnom poslu kojeg je dr. Valter Rukavina cijelog života obavljao kao poznati sušački liječnik i unatoč obiteljskim obvezama, uspijevao je naći vremena i za svoj veliki stvaralački izazov, svoje nagnuće i potrebu – slikanje koje možemo danas, s vremenskim odmakom, kritički ocijeniti zahvaljujući sačuvanoj, vrlo bogatoj slikarskoj ostavštini.

Svoj je talent zarana pokazao, još u osnovnoj školi, a u ratnom mu je vihoru crtanje bilo bijeg iz grube ratne realnosti. Likovni je interes brusio upornim slikanjem još od školskih dana te ga obogaćivao i dopunjavao vještinama i znanjem stjecanim do zrele dobi razgovorima, savjetima, prijateljevanjem i druženjem s riječkim slikarima koji su šezdesetih godina radili u Rijeci, poput Mirka Uzorinca, Zlatka Šulentića i Vilima Svečnjaka, ili pak prateći rad onih u koje se ugledao, poput Ive Kaline, Antuna Žunića ili Romola Venuccija. Posebno je cijenio stvaralaštvo Ladislava Šošterića.


Valun, 1953., ulje na platnu

Kao slikar amater, dr. Valter Rukavina prihvatio je figuralni izraz, a  nije ga napuštao za cijelog svog stvaralaštva. Prihvatio je takav pristup kao svoje prirodno opredjeljenje i uvjerenje, ne potpadajući pod utjecaje likovnih mijena i trendova, ne okušavajući se eksperimentima na nepoznatom terenu apstrakcije, koja je u njegovo stvaralačko doba mnoge zavela. Realistički, a istovremeno i romantičarski, slikao je  motive koji su ga privlačili i oduševljavali, koji su ga okruživali i inspirirali, pokušavajući prenijeti atmosferu i specifičnu karakteristiku ambijenta kojeg prikazuje. Najčešći su motivi njegovih slika primorski pejzaži i vedute gradića Hrvatskog primorja, u kojima uspijeva ostvariti mir i bistroću osunčanih dana uz morsku obalu, posebice transparentnost mora nasuprot čvrstoj materiji kopna.

Sadržajno, dr. Valter Rukavina slikao je motive s osobitim naglaskom na prikaze maslinika, primorskih veduta ubavih akropolskih i uzobalnih gradića  ili pak slikovite marine kvarnerskih otoka i zaljeva. Nije zaboravljao ni svoj grad Rijeku, posebice motive Trsata i Staroga grada koji je svakim danom bivao sve manji, prorijeđenih ruševnih kuća, ali svejedno romantičnog izgleda. Okušao se i u mrtvim prirodama slikajući raznobojno cvijeće u vazi,  a posebno ribe (sardele, šampjero, škarpine) kao neizostavno, svakodnevno i karakteristično obilježje domova našega kraja.

Dr. Rukavina je naslikao mnogobrojne slike temperom ili uljem, no mnogi realistički crteži tušem ili sepijom svjedoče o pomnoj i temeljitoj pripremi za ulja. Upravo je začudno kako je uspio tako suvereno ovladati ovom zahtjevnom tehnikom kao samouk amater bez posebne sustavne edukacije, o čemu svjedoči sasvim dobro stanje slika, premda su mnoge stare više od pola stoljeća. Još je čudesnije da je te vedre, kolorističke efekte uspijevao realizirati unatoč prirođenoj mani  djelomičnog daltonizma.


Mrtva priroda (gladiole u vazi), ulje na platnu

Po završetku Drugog svjetskog rata Rukavina je bio u Rijeci kao slikar amater sudionikom i promatračem stvaranja novog, poratnog likovnog života grada, pa je već od 1949. sudjelovao u likovnom životu grada. U to se vrijeme tek osnivaju likovne organizacije i tek se uspostavljaju kriteriji za izložbe. Jedna od takvih akcija bila je Izložba likovnih amatera grada Rijeka, koju je svibnja 1950. organiziralo Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske, podružnica za Oblast Rijeke i Savez kulturno prosvjetnih društava grada Rijeke u čast 1. maja, u prostoru današnjeg Malog salona, na tadašnjoj adresi Korzo Crvene armije 24. Izlagači su bili radnici, šoferi, soboslikari, umirovljenici, inženjeri, upravitelji i činovnici riječkih tvornica i poduzeća (Tvornice papira, Radio-centra Rijeka, Trećeg maja, Generalne direkcije trgovačke mornarice, Narodne štamparije Rijeka), kao i nastavnici ili đaci (srednjih škola, Vojno-industrijske škole), ali i vojni časnici, kapetani, djelatnici raznih struka i umirovljenici. Među njima valja istaknuti neka imena čija su se djela održala i istaknula na stvaralačkom likovnom planu Rijeke, a to su Sonja Braović, Pavica Kaftanić i Ljubomir Biro. Ovoj grupi djelatnika-amatera pripada i dr. Valter Rukavina.

Među liječnicima oduvijek ima mnogo ljubitelja likovne umjetnosti i kolekcionara, mnogi su od njih i dobri slikari, a poneki su se istakli i kao specijalizirani crtači ili ilustratori za potrebe nastave anatomije (prof. dr. Drago Perović i prof. dr. Jelena Krmpotić). «Najbolji svjetski medicinski ilustrator nije bio slikar ili tehnički crtač, već dr medicine - Frank E. Netter (USA)» navodi u svom  izvješću internista dr. Joško Baica (članak Liječnici i likovna umjetnost).  Redovito su održavane izložbe likovnih radova liječnika cijelog svijeta, a na jednoj je takvoj u Haagu sudionikom i predstavnikom Jugoslavije bio i dr. Valter Rukavina uz dr. L. Pavelića. Stoga je i kod nas, već u svibnju 1954., organizirana u Zagrebu, u Društvu arhitekata, Izložba slika i skulptura jugoslavenskih liječnika. Dr. Valter Rukavina izložio je pet ulja (dvije mrtve prirode, Bolnicu u Rijeci, Jugo i Primorski krajobraz) u skupini od 11 liječnika iz Zagreba, Beograda, Ljubljane, Vranja i Občine (Opicine kod Trsta). Nakon toga u izložbenom salonu ULUH-a u Praškoj ulici u Zagrebu 1956. godine organizirana je prva samostalna izložba likovnih radova liječnika Jugoslavije. Pokretači i organizatori bili su mladi liječnici Zbora liječnika Hrvatske, a samo iz Hrvatske bili su sudionici liječnici svih specijalnosti: petnaestorica liječnika s 40 slikarskih i jednim kiparskim radom. Izložba je pobudila vrlo velik interes i bila je najposjećenija u Zagrebu te godine (4980 posjetitelja), a iz Knjige utisaka vidno je da su radovi dr. Valtera Rukavine bili vrlo zapaženi.

Kako se dokazao svojim kvalitetnim likovnim radom, dr. Valter Rukavina od 1961. izlaže u posebnom statusu gosta na izložbama ULUH-a, podružnice Rijeka. Listopada 1964., kao gost ULUH-a (uz M. Depopea, Kinkelu, K. Pavičić, Potočnjaka i Šošterića) izlaže dvije tempere: Bakarska gradina i Motiv iz Selaca u društvu s ostalim riječkim članovima (Grčko, Haller, Kalina, Kučinski, Solis, Udatny, Venucci, Virag, Žunić, Bastaić-Rado, Kolar).

Godine 1964. u izboru i prezentaciji dr. Vande Ekl organizirana je gostujuća izložba riječkog ULUH-a u galeriji centra kulture Lo Sprone u Firenci. Odabrana su petnaestorica akademskih slikara koji su tada radili u Rijeci, a među članovima društva i amater dr. Valter Rukavina, s dva pejzaža u ulju, o čemu svjedoči Attestato di partecipazione s medaljicom s Druge međunarodne izložbe suvremene umjetnosti, što je sačuvano u obiteljskoj dokumentaciji.


Remorkeri u riječkoj luci, ulje na platnu

U prosincu 1966. žirirana izložba riječke podružnice ULUH-a gostuje u Beogradu u Umetničkoj galeriji ULUS-a, na adresi Terazije 2, s trinaestero članova i petero gostiju među kojima je i dr. Valter Rukavina (s temperom Iz Krasice). Tijekom 1969. dr. Rukavina sudionikom je izložbe u Opatiji.

Konačno mu je 1971. priređena retrospektiva u Malom salonu, riječkom najprestižnijem izložbenom prostoru, s kataloškim predgovorom dr. Radmile Matejčić, koja ga je, i sama supruga liječnika, cijelo vrijeme stvaranja pratila i bodrila u likovnim nastojanjima. Ona u tekstu naglašava sretnu okolnost kada "se stope moć opreza i dijagnostičke opservacije s talentom, stvore djela koja govore fiksirajući stvarnost bez uljepšavanja,...". Ova je izložba bila najveće priznanje dr. Valteru Rukavini, a  ostvarena u značajnoj prigodi obilježavanja 25. obljetnice Zbora liječnika. Bila su prikazana 54 pejzaža i nekoliko mrtvih priroda u ulju.  U ime organizatora izložbe, Zbora liječnika podružnice Rijeka, na otvorenju je govorio potpredsjednik doc.dr. Nikola Korin, hvaleći iskrenost u izrazu, ljubav prema rodnom zavičaju, talent u ostvarenju i upornost u radu, koji su Rukavinu oslobađali svakodnevnih misli vezanih uz zahtjevan liječnički poziv, a koji su posebice došli do ispunjenja odlaskom u mirovinu kad se mogao posvetiti slikanju kao jedinoj preokupaciji.

Klub Sušačana je travnja 2007. godine klupskom izložbom slika iz obiteljskog nasljeđa želio na vrijedno amatersko likovno stvaralaštvo dr. Valtera Rukavine podsjetiti one starije Sušačane i Riječane koji su ga poznavali, a mlađim sugrađanima predstaviti ostvarenja iz likovne baštine jedne poznate i cijenjene sušačke obitelji.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana