SUŠAČKA REVIJA broj 60

 


sport

POVIJEST RIJEČKOG NOGOMETA

Zlatko Moranjak i Ferruccio Burburan

Nakon, pa već i krajem Prvog svjetskog rata, u Rijeci se počinju igrati nogometne utakmice. Prijateljske utakmice domaćih klubova izazivale su pažnju, a spomena vrijedne bile su i utakmice između vojske i klubova. Nemali broj vojnika u to vrijeme bio je upoznat s pravilima nogometne igre koja sve više osvaja srca publike i medije. Prva utakmica takvog tipa odigrana je  u Rijeci, i to 20. svibnja 1918. između Olympije i selekcije 29. regimente pješadije Honved koja je bila stacionirana u Rijeci. Rezultat je bio 1:0 za Mađare. Olympia se branila jer je selekcija 29. regimente bila sastavljena od najboljih budimpeštanskih klubova BAK-a i FTC-a te nekolicine igrača zagrebačkih klubova. Najbolji igrač Olympije bio je Kusmann (Bibi). Publika je bila vrlo zadovoljna jer je vidjela jednu od najboljih nogometnih utakmica u regiji.

Sljedeća utakmica takog tipa bila je između 29. regimente Honved i momčadi vojne škole koja je završila rezultatom 3:1 za regimentu.

Ipak prve poslijeratne utakmice  odigrali su momčad talijanske realke (Rijeka)  i Victoria već - 25. studenoga 1917.

1917. god. je godina kad se pojavljuje klub K.I.C u Rijeci, a utakmice se igraju kod groblja Kozala, i to na mjestu današnje zgrade Telekoma. U to vrijeme najčešće igraju Olympia i Victoria pa je pojava K.I.C.-a bila lijepa vijest.

1918./1919. godine odigrat će se mnoštvo prijateljskih utakmica i turnira, a CS Olypmia održala je svoju redovnu skupštinu 9. siječnja 1918. god., na kojoj je izabrano i novo predsjedništvo. Predsjednik je postao Antonio de Schlemmer, potpredsjednik Ugo Mattersdorfer, tajnik Aristodemo Susmel, podtajnik Kobl, blagajnik Kovacs, revizori Fabbroni, Starcich, Vanich, Frumann. Za kapetana ekipe izabran je Keszler.

Na skupštini je utvrđeno da je financijska situacija vrlo dobra. Klubovi su već u ono vrijeme posvećivali veliku pažnju financijama, pa se u svakom izvještaju sa skupština klubova vrlo precizno daju financijski izvještaji. Tih godina spoznora je bilo vrlo malo i klubovi su se financirali iz prodaje karata, te čak i dobrovoljnog rada.

Nekoliko dana kasnije, 17. siječnja 1918., osniva se CLUB SPORTIVO GLORIA (Doria).

Malo koji grad ili država mogu se pohvaliti da su imali svoju nogometnu reprezentaciju. Rijeka je,  kako i u industriji, tako i u trgovini i školstvu prihvaćanjem i implementiranjem novih izuma bila vodeći grad na ovim prostorima, pa ni pojava NOGOMETNE REPREZENTACIJE  RIJEKE nije nikoga iznenadila.Prvu utakmicu Reprezentacija je odigrala sa CS Olympijom koja je pobijedila 8:0. Nekoliko dana kasnije u revanšu opet pobjeda Olympije s visokih 9:3. Olimpia se od tada počela pisati Olympia.


Nogometaši Glorije na svojem igralištu ispred današnjeg ulaza u riječku bolnicu

Kroz svo to vrijeme provlače se imena klubova koja se pišu različito. Politika i vrijeme uvijek su činili svoje, pa ne čudi da se način pisanja klubova mijenja, npr. Victoria-Viktorija, Orient-Orijent.

Poslijeratno doba iznjedrit će mnoštvo klubova u Rijeci i okolici kao što su Jadran (Kantrida), Giovanne Libertas, Club Istranin, Squadra Buone Forze, Liburnia. Olympia će od  travnja 1918. g. igrati  na novom stadionu na Školjiću, koji ima i atletsku stazu i ostale popratne objekte te se svrstava u moderne objekte tog vremena.

Događale su se i komične situacije i prekidi utakmica. Zabilježena je zanimljivost na utakmici Olympia-Victoria 2:1  kad je  kod  gola za Olympiju koji je  postigao Narkot s udaljenosti 40 m golman Victorije zbog siline udarca pobjegao s gola.

Novost tog vremena je da se u Rijeci počinje s mini turnirima. Prvi je i jedan od jačih u regiji KUP H. Gordon,  na kojem sudjeluju: Granatieri di Sardegna, Gloria, 8. reg. York and Lancashire, Olympia, HMS Dartmouth i CS Esperia (Rijeka). U finalu je s 5:0 pobijedila ekipa 8. reg. York and Lancashire ekipu Granatieri di Sardegna. Turnir je postigao uspjeh u promoviranju sporta i uspostavljanju odnosa između engleskih, talijanskih i gradskih ekipa.

US FIUMANA
(Unione Sportiva Fiumana)

2. rujna 1926. vodstva Glorije i Olimpije vjerujući da se može stvoriti jak tim, kako u ekonomskom tako i sportskom smislu, osnivaju US Fiumana.

Stadion: CANTRIDA-Borgomarina

Predsjednik: Pietro Paquali

Prvo predsjedništvo:

Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber, Aristodemo Susmel.

Prva utakmica: Fiumana - Bologna 3:2

Igrali su:

Marietti, Romeo Milinovich, Pilepich, Narciso Milinovich, Ossoinak, Varglien I, Negrich, Serdoz, Tarlao, Mihalich, Spadavecchia.

16. veljače 1919. počinje se igrati KUP Grazioli koji će se još godinama kasnije održavati. Ustvari, to je kup grada Rijeke . Susretima s Juventusom (Olympia - Juventus  2:1, Rim 23. ožujka 1919.), Ederom (Trieste),  Milaneseom, Vrstus Venezijom riječki klubovi počinju igrati međunarodne utakmice do 1924. godine kad je Italija anektirala Slobodnu državu Rijeka,  pa se utakmice s talijanskim klubovima više nije moglo smatrati međunarodnim. Poznat je bio i Božićni turnir riječkih klubova.

Reprezentacija Rijeke nastupala je i u povijesnoj utakmici značajnoj za talijanski, pa i svjetski nogomet. Tog dana i na toj utakmici prvi se put promovirao Scudetto za kojeg znaju u cijelom svijetu. 

Bilo je to 8. siječnja 1920. godine. Riječani su igrali protiv talijanske vojne komande i pobijedili su rezultatom 1:0. Evo i sastava:

Repr. Rijeke: Gondola, Goacci, Kusmann, Paulinich, Zeffirro, Host, Stiglich, Woschnig, Ossoinack, Balassa, Tomaz, Spadavecchia.

Commando Militare: Jacoponi, Terrile, Thonon, Papi, Lipollis, Carbone, Giraldoni, Nobis, Savinio, Percovich, Cerutti.

Strijelac je bio  Tomaz u 30 minuti.

Reprezentaciju Rijeke činili su igrači Olympije i igrači Fiume (Host, Stiglich, Tomaz).


D’Annunzio je koristio i odmor između dva poluvremena da bi održao govor.

Bilo je pozvano i pet igrača Glorije, ali im je njihova uprava nekoliko dana prije zabranila igranje iz nepoznatih razloga. U jednom od izdanja Talijanskog olimpijskog komiteta objavljeno je i potvrđeno da je upravo na ovoj utakmici prvi put na dresu Azzura upotrijebljen takozvani Scudetto s talijanskom trobojnicom. Taj isti grb talijanska reprezentacija nosi i danas. Prije početka utakmice kapetan Rijeke Goacci predao je kapetanu CM-a cvijeće i riječku trobojnicu (karmin crveno, žuto, plavo). Bilo je mnogo publike i ostvaren je utržak od 25.000 kruna, što je bilo 4 puta više od dotad rekordno ubranog utrška. Na utakmici je bio i Gabriele d’Annunzio sa svojim najbližim suradnicima, a na poluvremenu je pozvao kapetane obje momčadi i razmijenio s njima nekoliko riječi. Kada se obratio Goacciju (kap. Rijeke), rekao mu je, aludirajući na odlične igre glavom Riječana: ”Voi siete veramente delle teste di ferro!”

Od 1920. g. osim kupa Grazioli, kupa Milano igraju se i prvenstva Venezia Giulia, i to u kategorijama III. i IV. lige, a posebna je IV. liga – Riječka skupina. Klubovi koji nastupaju jesu: Edera (Trieste), Olympia, Monfalcone, Gloria, Grion (Pula), Edera (Pula), Edera (Gorizia), Triestina, Ponziana, Monfalcone, Virtus (Venezia), Dolo, Petrarca PD, Udinese. Riječki klubovi igraju solidno u svim ligama, a prvi uspjeh postiže CS Olympia u prvenstvu 1923.-1924 . godine.

 

1923.-1924. g.

II Divisione – Girone E

Sudionici: Treviso, Olympia, Dolo, Edera Pula, Venezia, Petrarca PD, Udinese

  1. CS Olympia Fiume                   14 8 2 4 39:25 18

  2. CS Dolo                                   14 8 1 5 29:22 17

  3. AC Venezia                              14 7 3 4 27:23 17

  4. AS Udinese                              14 5 3 6 30:30 13

  5. FC Petrarca Padova                 14 2 8 4 24:31 12

  6. FCTreviso                                14 5 2 7 22:23 12

  7. AS Monfalconese                     14 4 3 7 20:20 11

  8. AC Edera Pola                         14 5 2 7 23:33   0

 

Prvak Olympia kvalificirala se za finale Lige Nord u kojoj igraju: Reggiana, Olympia, Sestrese, Juventus Italia, Mantova. Pobjednik je Derthona, a Olympia se bori za prvu ligu u kvalifikacijama s klubovima: Novara, Fratellanza, Spezia, Mantova i završava na trećem mjestu. Monfalcone i Edera ispadaju, a Edera je isključena zbog nesportskih aktivnosti.


Momčad Fiumane 1928. godine na Kantridi

Mnoge prijateljske utakmice odigrale su se sve do vrlo važne za Riječane 1926. godine. I okolica Rijeke razvijala se u nogometnom smislu, pa je 1924. osnovan klub VIS (Mošćenička Draga) (kasnije mijenja ime u Gloria di Val Santamarina).

Godina 1926. je godina kada se osniva današnja Rijeka (Kvarner). Nasuprot razmišljanjima da je Rijeka osnova na poslije Drugog svjetskog rata, US Fiumana je po svemu današnja Rijeka, a niti koje ih povezuju su stadion, povijest,  igrači, uprava i navijači Riječani.

U prvenstvu 1928./29. Fiumana igra u SERIE A (Prva liga), a završava kao četrnaesta s Ambrosianom Inter,  Cremoneseom, Napolijem, Bielleseom, Veneziom, Pistoieseom, Veronom, Reggianom, Juventusom, Fiorentinom. Bilo je i senzacionalnih rezultata u tom prvenstvu: 1:8 protiv Ambrosiane Inter, 0:10 u Torinu protiv Juventusa kao i pet domaćih poraza. Na gostovanjima dva neriješena rezultata (Pistoia 1:1 i Reggio 1:1). Na domaćem terenu bilo je nešto bolje: 4 pobjede (2:1 Biellese, 2:1 Verona, 4:0 Reggiana i 4:2 Fiorentina). Rezultat tih igara bio je ispadanje iz lige.

Jedna od ključnih utakmica za opstanak bila je Fiumana – Bologna 20. siječnja 1929. (utakmica 14. kola). Utakmica je bila registrirana 2:0 za Bolognu za zelenim stolom.


Club Sportivo Fiume 1927. godine

Što se dogodilo? Utakmicu je sudio Ferro iz Milana. On je najprije u 28. minuti poništio gol Mihalicha zbog navodnog igranja rukom. Nakon toga je istom igraču poništio još dva zgoditka, navodno zbog zaleđa. Međutim, sva tri gola bila su regularna. Da je sudac bio pristran, dokazuje i to što uopće nije kažnjavao oštre startove gostujućih igrača, posebno reprezentativca Pittoa nad Frogliom, Spadavecchiom, Mihalichem i Serdozom. U 37. minuti gol za Bolognu postigao je Busini. U 50. minuti situacija se nevjerojatno zakuhala. Pitto rukom zaustavlja udarac Froglije, a sudac ništa ne svira.

To je prelilo čašu strpljenja domaćih. Froglia je nasrnuo na suca, a ovaj prekida utakmicu. Sudac i pomoćnici bježe u svlačionicu, a igrači ostaju na terenu još pola sata raspravljajući i čekajući da se suci vrate na teren. Suci su, međutim, umjesto vraćanja na teren motornim čamcem pobjegli u Opatiju bojeći se razdraženih navijača. Do kraja prvenstva Fiumana je bila u nemilosti sudaca, pa je i to utjecalo na ispadanje iz lige. Bologna je postala prvakom. Bilo je teško igrati protiv bogatih klubova. Igrači nakon ispadanja odlaze u Romu, Napoli, Torino, Livorno (Zidarich).

  

Rezultati i tablica:

  1. BOLOGNA SPORTIVA                     30 22 5   3 84:32 49

  2. F.C. JUVENTUS                                 30 16 9   5 76:25 41

  3. F.C. BRESCIA                                    30 18 5   7 67:35 41

  4. C.C. GENOVA1893                           30 17 5    8 71:35 39

  5. U.S. PROVERCELLI                          30 16 6    8 71:40 38

  6. S.S. AMBROSIANA                          30 17 3 10  95:38 37

  7. U.S. CREMONESE                            30 14 5 11  46:43 33

  8. S.S. LAZIO                                         30 13 3 14  47:39 29

  9. A.C. NAPOLI                                     30 11 7  12 61:64 29

  10. U.S. BIELLESE                                   30 11 5  14 34:56 27

  11. A.C.VENEZIA                                    30 10 6  14 53:65 26

  12. U.S. PISTOIESE                                 30   9 7  14 36:65 25

  13. A.C. VERONA                                   30 10 5 15 32:73 25

  14. U.S. FIUMANA                                  30  4 8  18 32:73 15

  15. A.C. REGGIANA                                30   3 7 20 51:103 13

  16. A.C. FIORENTINA                            30   5 2  23 26:96 12

 

1929. g. dolazi do strmoglavog pada i Fiumana iz druge lige odmah odlazi u treću ligu. Tridesetih godina mnogi igrači odlaze iz Rijeke u velike talijanske klubove. U Rijeci se i dalje igraju kupovi, prvenstvo Rijeke i prijateljske utakmice, ali ono što su željeli navijači – prva liga nikako da se ostvari.

Zanimljivost sezone 1934./35. bio je incident u Puli s Pistoieseom 27. siječnja 1935. Nakon utakmice, koja je završila upadom navijača na teren i silnim uvredama, Grion se povlači iz Serie B i telegrafski obavještava Fiumanu.

U.S. Fiumana

predsjednik dott.Carlo Descovich; trener Angelo Piccaluga

Stadion: Borgomarina-Candtrida.

Golmani: Dapretto, Kanz

Bekovi: Maras, Tiblias

Vezni: Paulinich, Loich I, BertokFameo, Milloch

Napadači: Kregar, Faini, Oliviera, Caverlizza, Biagi II, Lipizer, Poggi
 

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

FIUMANA       

LANEROSSI SCHIO    

PONZIANA TRIESTE     

TREVISO   

FERRARA     

MARZOTTO VALDAGNO          

CRDA MONFALCONE      

MESTRINA                

GRION POLA            

ROVIGO                 

PIERIS                    

AMPELEA          

PRO GORIZIA     

BELLUNO

27 12 12  3 42:19 36

27 16  2   9 50:26 34

27 13  8  6 4X:33 34

27 13  7  7 44:30 33

27 12  6   9 36:27 30

27 10  9   8 43:36 29

27 12  4 11 48:43 28

27 12  3 12 48:50 27

27  8 10  9 28:28 26

27  8   9 10 36:34 25

27  8   6 13 34:49 22

27  8   6 13 34:52 22

27  6   5 16 30:55 17

27  6   4 17 27:55 16

Predsjedništvo kluba s Kvarnera odgovara simpatičnim dopisom. „Vašim telegramom 1.2. obavještavate nas o povlačenju iz prvenstva Serie B što kod nas izaziva osjećaj boli i tuge. Vašom odlukom Venezia-Giulia gubi tim koji je pridonosio imenu naše regije, proizvodio velike igrače i znao vrednovati uspjehe, a sport je i edukator masa. Vaša povijest, sportska i patriotska budi nadu da će se vaši nogometaši vratiti na teren i postizati nove pobjede sportskim duhom koji je prerogativ našeg kraja. Ove želje koje prenosimo vašem društvu (timu) dijelimo sa svim sportašima Rijeke.”

Bila su to vremena retorike, ali ipak u tom trenutku to je zapamćeno ne kao puka formalnost nego izraz divljenja i prijateljstva.

6. listopada 1935. Grion i Fiumana sastaju se u Serie C. Utakmica je završila rezultatom 1:0 (gol Polonio 45. min), a igrali su: Raicovich, Maras, Bernardis, Teddy, Pescia, Cocchi, Tirolt, Froglia, Volk, Serdoz i Pagnoni. Vremešni Volk igrao je sa svojim mlađim kolegama i igrao je ponajbolje. Svi su ga se bojali osim „starog” Tomicha (generacija 1902). Jednom je rekao: „Uvijek sam cijenio i respektirao Volka kao čovjeka i igrača koji se ničeg i nikoga nije bojao osim mene.”

Šesti put pobjeđuje u Serie C (1940-41), i to s trenerom Angelom Piccalugom koji je ranije vodio Grion. Angelo Piccaluga, kako su ga u Modeni zvali, „il RE del gross tagglado”, dva puta reprezentativac, ima pun pogodak s Fiumanom.


Posljednja utakmica prije ulaska partizana u Rijeku. Bila je to zadnja utakmica između ljutih rivala Olympije i Glorije
15. lipnja 1944. godine.

U samo jednoj sezoni dovodi je u Serie B. Od cijelog tima koji zaslužuje pohvale ipak su se isticali Dapretto, golman kojeg je Fiumana uzela iz Pule u sezoni 1937/38, vezni igrač Sepich (student na sveučilištu), „stari” Kregar, Faini i Lipizer, dva brza i odlučna špic igrača. Ervina Loicha se svi sjećaju kao veznog igrača koji unosi sigurnost u igru uz bekove Marasa i Tibliasa.

U kvalifikacijama za drugu ligu Fiumana pobjeđuje Pescaru, Ternanu i Audace San

Michele i ulazi u drugu ligu.

Posljednje prevenstvo u Italiji bilo je prvenstvo Serie C 1942/43. godine. Bilo je to i posljednje prvenstvo tijekom rata. Pro Gorizia, koja je propustila promociju godinu dana ranije bila je i dalje najbolja, a Fiumana je u tom prevenstvu bila treća. Bio je to dobar tim, možda ne kao prijašnji, ali i dalje vrlo jak.

Magazzini Generali (Rijeka) - današnji Lučki Radnik osnovan je početkom 1940. godine.

Predsjednik: Carlo Stupar

Podpredsjednik: Delfino Costanzo i Moroni Descovich Carlo

Blagajnik: Zorzenon Francesco

Ekonom: Tartaro Nereo

Liječnik: Lauro Pillepich

Trener: Maligoj Felice

Igrači:

Abrami (Gorizia), Andrighetto, Blasih I, Blasich II, Bradaschia (Udine), Brazzoduro(Sušak), Dekleva, Deluca (Pula), Devescovi, Donatini (Faenza), Fabbri, Fosser(Sušak), Fosser II (Sušak), Gardassanich (Sušak), Gugić, Lenzi (Bolonja), Ljubačev(Crikvenica), Maligoj, Mrzljak (Sušak), Polich, Rastavac (Sušak), Scalamera, Smojver (Sušak), Tomasini (Sušak), Vicich, Vakanjac, Zamparo (Palmanova).

Igrali su: Loich, Paulinich, Zidarich, Kossovel, De Giovanni, Spadavecchia, Barbini (Trieste), Belletti (Fermo), Belli, Bernardis, Bertok, Borgi, Costantini (Venezia), Dapretto (Piran), Maras, Marincich (Dubrovnik), Poggi (Bolonja), Tiblias (Blažići), Toffoli (Kopar), Zambelli.

To je također bilo i posljednje prvenstvo u kojem su igrali zajedno Fiumana, Grion, Ampelea d’Isola i Magazzini Generali (Rijeka).

Posljednja utakmica između nekada ljutih rivala Olympije i Glorije odigrana je 15. lipnja 1944. Za vrijeme utakmice iz neposredne okolice Rijeke čulo se savezničko bombardiranje.

Rijeka je imala velik broj klubova i vrlo poznatih igrača. Rodolfo Volk, igrač Fiumane je za  Romu postigao 103 gola u pet prvenstava i još uvijek je treći na listi strijelaca svih vremena.

Osim tri najvažnija kluba (Fiumane, te Glorije i Olympie) bili su u Rijeci prisutni i: Arx, Concordia, Esperia, Edera, Juventus Enea, Libertas, Tarsia, Veloce, Iride, Aurora, Abbazia, Cantrida FC, CS Cantrida, Ricreatorio, Borgomarina, Leonida, Audace, Atlantica, Carnaro, Oratorio Salesiano, Circolo Impiegati, Aziendale, Toretta, Drenova, ASPM, Italia, Enea, Libia, Elettra, Eneo, GUF, Lignum, Dinamo, Romsa, Portuale, Torpedo, Cantieri Navali, Jadran (Kantrida), Metallurgica, KIC, Titania, Sempre Uniti, Edison, Giovine Mlacca, Giovine Fiume, Istranin. Igrajući razne turnire bili su izvor igrača za velike klubove.

 

Izvori: Rijeka Nogometa  187.3-1948. (F. Burburan - Z. Moranjak)

 

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana