SUŠAČKA REVIJA broj 61

 


razmišljanja

CESTA NA RATE

Kim Cuculić

Da od cesti D-404  neće bit niš, to već i orepci znaju. Zač je neće bit, to niki ne zna. Morda i zna, ma muči. A foji kot foji, lipo napišu da do daljnjega od toga brašna ni pogače. Ma, ča se mane i moje familje tiče, mi z ten ne razbijamo glavu. Mi imamo svoju «cestu» na koj ni sekundi ni mira. Kruhu j' cena skočila, meso j' krešilo, kafe poskupelo, ulje mu ni ustalo dužno, benzina prati dolarski barel i ča nan drugo ustaje leh premijer ki j' va izbornu borbu šal pod parolun «idemo dalje». I gremo dalje, ča ne?

To «dalje» ni nan baš ćaro, aš neč ča j' dalje, more bit ovakovo i onakovo. Bilo bi najbolje kot noj glavu zagnjest va mel, ma takovi pesimisti još nismo. Vrag nan ne da mira i pitamo se je nan ta nesriknja cesta baš tuliko trebala da se oko nje storila prava barufa? Ne znan.

Ni moje da rešavan takov problem, ma mi se saki put kad se takovo neč pripeti, postavi pitanje: zač se pul nas vavik neč počinje, a onput zaustavi? Aš, kako nas pamet uči, judi nas ne cene po onomu ča smo počeli, leh po tomu ča smo finili. Čovik more saki dan počet pisat novi roman, a da do kraja života ni nijednoga napisal, ako me razumete.

Neki dan, tako, naletin na cestu va gajbe?! Ne verujete? Prošećite uz Rečinu prama Brajdice i videt ćete i to čudo. Tu finjiva jedna cesta ka se nad Rečinun širi ko četrdeset metri širok armirani betonski most.

Da vrag ne bi koga tental da projde preko toga kusa od mosta, storena j' ča od žici, ča od željeza, ča od tavaloni – gajba!

  

SUŠAČKI ŠTACIJON


Brajdica. Sjajna lokacija za spomenik onomu ki ume počet saki posal, a ne ume nijednoga finit.

Tako mi stanovnici grada uz Rečinu imamo posensega neobičan eksponat, ki ni spomenik nulte kategoriji, ma će još dugo bit spomenik delu ko j' početo, a ko ni finjeno. Drugemi besedami rečeno – nikakoven delu! Spod toga mosta-ceste teče Rečina. Kako j' ova zima već jesen leh zima, Rečina j' nabujala i žuta kot Yangtze. Va pozadine ove cesti va gajbe skladišta su dasak i tavaloni, malo dalje j' autobusni kolodvor, a zad njega Rika z velin urbanističkimi plani za budućnost, za razliku od oveh danaska ki ne zgljedaju bogzna kako. Preko puta ove gajbi stari j' sušački štacijon. Neki misle da j' jušto tisti štacijon kriv da se cestu ni nastavilo gradit. Aš da j' to povijesni spomenik. Sad, malo j' čudno da se tistoga spomenika niki ni domislel kad je risal trasu te sakramenske cesti. Kako smo mi narod od puno besed, a malo dela, valje se j' počelo nagađat će se cesta zaokrenut da se spasi štacijon, ali bi ga trebalo zrušit. Bilo j' tu i mišljenje da bi najbolje bilo lipo razgradit to povijesno čudo, pa pikulu po pikulu sopet zgradit na nekoj drugoj lokacije.

Z takovemi preseljenjima mi imejemo fanj lipa iskustva. Tako se stari gracki zid spred Filozofskog fakulteta zisiklo na kusi kot da j' orehnjača, pa su ti kusi preseljeni pod zidi crikve Marijina Uznesenja i tako već desetak let čekaju preseljenje na staru lokaciju, ke opet ni aš namesto «Fenixvea» tu j' sad garaža. Za kulturu to j' veli dobitak, aš tako će ti kusi zida dobit povijesnu patinu i mahovinu bez koga nijedan spomenik ne bi bil spomenik.

 

ZAŠTOPANI TUNEL

Cinični se morda pitaju zač je taj štacijon tako važan? Pol Sušaka na oven prostoru ionako j' već nestalo, a perspektive ovoga objekta su nikakove. Od črljeneh je pikul i beloga kamika, ima dugu, lipu kolonadu i dva tornjića na kemi su ure bez cagalj. Nekomu te uri zgljedaju kot da su pobrane z kakovoga ekspresionističkog filma, a nekomu su dokaz da j' tu vrime stalo. Poneštri na zgrade su zazidane, zaprte daskami, zaštopane smetami, a ako se ne računa na bakuli i pantigane, more se za objekt reć da j' nenaseljen.

Šetalište XIII. divizije j' žila kucavica ovoga dela Sušaka. Z nje se vide «žirafi» na kontejnerskom terminalu Brajdica, gracki kolektor, cela šuma natkriveneh skladišt, Učka va magle, sivi Kvarner. Bez obzira na črni, beli i črljeni sinjal na asfaltu da se tu ne sme vozit brže od 30 kilometri na uru, auti kot da se natječu da tu brzinu prekorače.

To j' nekad bila cesta z dve traki, a auti su se parkirali na trotoar. Neki se domislel da su i pješaci judi, pa j' zabil po trotoaru stupići računajuć da se tu auti već neće parkirat. Ma se zafrknul, aš auti su kot i epidemija, ne moreš jih zaustavit, pa j' tako sad tu na delu leh jedna traka. To koči promet, ma j' z druge strani čist profit, aš više niki nikoga ne pretiče, a kako znamo, baš je pretjecanje krivo da j' tuliko nezgoda i nesrića na našemi cestami. Uvde nećemo govorit o onom «nula promila».


Do sada zgrajeni mosti preko Rečine

Zdol ovog šetališta videt je del nečega ča sliči na «gazelu». To j' nastavak one cesti va gajbe, a kako j' ih deli kakoveh sto metri, moremo govorit o ceste na rate. Danaska j' se na rate – od postol i pijati do auti i jahti, pa zač ne bi imeli i jednu cestu na rati? Zad te «gazeli» ka finjiva va arije kot neki apstraktni spomenik, vidi se terminal ki malo-pomalo krade Kvarneru more, a tu j' i gradilište za ko j' teško reć je to gradilište ali rušilište. Tako se, ni kriv ni dužan, najdeš pred tunelon na ki si se navadil, aš se tu let i let kopalo, miniralo, prašilo i stresalo pol Sušaka. Tu j' mići belveder na komu su dve montažne kućice i nekakov nebog kamik va nečemu ča bi moralo bit bazen. Tu j' i kus cesti, jako strm, prama glavnoj ceste i nameće se zaključak da bi tu bilo povuci-potegni za saki auto ki bi zdola moral gore, tako j' to koso.

Tamo kade j' prvo bil veli pano na komu j' bil narisan tlocrt budućega tunela te grandiozne zaobilaznice, sad je zid va komu j' prolaz. Kroz taj prolaz dojde se do noveh zidi, pa ti zgljeda kot da si va nekakoven labirintu. Ulaz va tunel zaštopan je zemjun i ako Bog da zdravja, na proliće će se tu zazelenet trava. Va sredine terace pred tunelon koga još ni storen je nekakov okrugli prostor. Morda će se tu nasipat mel da se va njemu dečica igraju, a morda će bit posajena kakova ulika ka j' danaska va trendu. A morda će se tu postavit spomenik, recimo onomu ki ume počet saki posal, a ne ume nijednoga finit!

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana