SUŠAČKA REVIJA broj 61

 


glazba

RIJEKA JE ZARAŽENA

Koraljko Pasarić

Koncertna promocija antologije »Riječki novi val» u Dvorani mladosti na Trsatu, polovicom veljače ove godine, sigurno je puno više od još jednog koncerta ili izlaska još jedne u nizu CD rock antologija kakvih na hrvatskom i svjetskom tržištu ima mnogo.

Svakako da je njena posebnost za nas ta da je to još jedan u nizu kamena temeljaca riječke rock priče – ovaj puta iz razdoblja rockozoika: punk / novi val A.D.

Trenutke prepune emocijama od ponovnih susreta pred Kontom do svirke u Dvorani mladosti pojačale su neke sjajne pjesme i svevremeni stihovi. Još se jednom u trenu potvrdilo da značaj riječke rock scene (a posebno punka i novog vala) daleko nadilazi granice današnje , ali i bivše države. Oni koji to uporno ne žele čuti, a ni priznati, sami su na šteti.

Jasno da u takvim obljetničarskim trenucima treba posebno paziti da se ne upadne u pretjeranu nostalgiju – jer je onda još samo korak do još pogubnije provalije patetičnosti. Osobito je to osjetljivo kada su u igri već velike brojke. Zar je moguće da je prošlo već 30-ak godina!? Pa to je jedan cijeli punk (rock) život!

Srećom ogromna većina okupljenih i pred Kontom i u Dvorani mladosti , koliko god preplavljena emocijama , ostala je normalna, zdrava rock raja. Istovremeno cijepljena i protiv zaraznog sindroma «bolje prošlosti», kada ego - tripovi podivljaju, te retuširanjem činjenica zgaze i svaku minimalnu korektnost i objektivnost.

Kolektivno fotkanje pred Kontom bilo je slikovito. I kaotično. I simptomatično. I simpatično. Baš kao i riječka rock scena.

Neki koji su manje bitni bili su naprijed i u sredini . Neki koji su bitni bili su srećom i naprijed i u sredini, a neki koji su izuzetno bitni, ostali su sasvim sa strane ili zatrpani u gomili otraga. Ne, ne mislim tu na sebe, ne brinite! Mislim tu na na one koji su nam kao autori i izvođači podarili izuzetnih pjesama i izvrsnih stihova, nezaboravnih koncerata i trenutaka koji žive zauvijek. Eto, još jedna zgodna riječka rock ideja, nažalost, nije baš sjajno izvedena. No, dobro, moglo je i gore (s krive strane Konta!) ali priznajte i puno bolje!

Kada sam prvi put čuo da će se održati koncert «riječkog novog vala»  u Dvorani mladosti, uz 30 godina punka u Rijeci, znao sam da će biti puno razloga za zadovoljstvo. Iako nisam neki nerealni naivac i optimist, vjerovao sam da će dvorana biti puna. Pa sjetimo se tog istog prostora, prekrcanog i užarene atmosfere uz 25 -u obljetnicu manifestacije Ri - rock. Pa što je pet tisuća ljudi za Rijeku, i to za ovakvu prigodu?


Kralj i kamera - bitnija poza ili pjevanje?

Neki rock dripci postali su u međuvremenu rock očevi i majke! Neki rijetki i rock nonići i nonice! Je.. te! Neki novi rock klinci sviraju sa svojim starcima ili imaju vlastite bandove! Riječko rock pleme buja i živi... vidi se to  po broju bandova koji djeluju na sceni i danas... Zato sam bio uvjeren da napuniti Dvoranu mladosti, ne bi trebao biti problem.

Naime, kvaliteta rock infrastrukture (organizacija, bina, razglas, rasvjeta, osiguranje ...) već godinama dobro funkcionira. Medijska podrška , te potpora Grada Rijeke ovakvim događajima nije me brinula, jer je ona već dugo na zavidnom nivou.

Uz sve to pozitivno ozračje ipak su se odmah pojavila i neka osjetljiva pitanja! Recimo cijene ulaznica. Pogotovo jer je Grad Rijeka kao partner pokrio vjerojatno dobar dio troškova. Ipak, odlična atmosfera u punoj dvorani sa oko 3500 posjetitelja gurnula je u drugi plan to pitanje. Nije svako zlo za zlo. Jer ovako postavljena bina s jednom isključenom tribinom provjereno daje u ovom akustički problematičnom prostoru najbolji zvuk i ukupno najbolji koncertni dojam.

I onda ono najosjetljivije i nabitnije: program!? Tko će sve svirati? Jasno je da su Parafi  i Termiti bili neupitni . Kao najjača imena i najveća atrakcija . Osobeni i neponovljivi Grč odavno je izborio svoje posebno mjesto na sceni. Pa tako i u ovom programu! Naznaka povratka u koncertni život Umjetnika ulice predvođenih Prljom bio je pravo osvježenje. Ogledala, uz odmak od glazbenog punk profila ostalih, bili su predstavnici novovalnog dijela priče; s nekim članovima koji su se (privremeno) vratili  u koncertne vode i onima koji na sreću nikad iz njih nisu ni izlazili (odličan bubnjar i pjevač: Leo).


Zoff - osebujno i moćno. To je Grč.

Ideja da se «starim» bandovima  priključe i neka «nova» imena, s primjerenim profilom i «tvrdim» riječkim zvukom u startu se činila odlična. Kontinuitet ideje i prostor novim generacijama. Pasi i Diskurz kao mogući najbolji izbor iz šireg popisa kandidata... složilo je sve skupa u jednu dobru cjelinu .

A onda stižu krupni upitnici!? Otkud Pankrti u riječkom novom valu? Neki rock filozofi (a ima takvih na riječkoj sceni...) već bi mogli i doktorsku dizertaciju složiti da je, eto, baš  i njima tu mjesto...

Zašto nije nastupila grupa Grad!? Koncertno su zdravi i živi, bez dvojbe su značajni dio ove priče (ako netko misli da nisu, zašto su onda na antologiji?) . Zašto nije nastupio Mrtvi kanal? Moglo se s njima na vrijeme sve dogovoriti pa da pokušaju složiti dovoljno proba za primjereni nastup. Mrtvaci su sigurno mogli pokazati da ono najbolje što su dali nekad živi u drugom kontekstu, ali jednako snažno i danas. Zašto se nije otvorila mogućnost da ponovno nastupi Kaos? Eksplozivna Kaosova vokalna solistica Tea potegnula je iz Kopenhagena do Konta i ovom prigodom. Za svoj gušt. Draga i normalna osoba koja nikog ne poteže za rukav niti se gura u prvi red, a mogla bi kao i kolega basista iz banda Robert. Ujedno mi je spomenula da se čuje s Andrejom koji je u New Yorku. A Istočni izlaz, Fit, Idejni nemiri!? Kada su već i u bandovima koji su nastupili u Dvorani mladosti (opravdano) odsutne zamijenili gosti izvođači moglo se nešto iskombinirati i sa ovim sastavima.

Koliko prostora bi trebalo ovdje potrošiti da se upitamo zašto ovom prigodom u programu nisu bili Laufer ili En face. Svim navedenim prije je bilo mjesto programu; u nekoj i svakoj mogućoj kombinaciji, dogovoru i varijanti prije nego Pankrtima. Njima u ovako složenoj ukupnoj priči nije bilo mjesta.

Da se odmah razumijemo, Pankrti su i danas odličan sastav. Njhov glazbeni i diskografski opus sam vrh je u ovom glazbenom pravcu i uopće u popularnoj glazbi na ovim (i širim) prostorima. Uostalom bio sam među organizatorima jednog njihovog nezaboravnog koncerta u Rijeci , davno. S puno zadovoljstva i danas poslušam njihove najbolje pjesme. Sve to nije upitno. Ali spariti Pankrte i «riječki novi val»?


Novi uzlet riječkog rock plemena

Ukupna atmosfera na samom koncertu bila je odlična. Za mene koncert su ipak «otvorili» riječki Pasi. Ne, nije ih bilo na bini i pitanje je da li ćemo ikada saznati punu istinu što se događalo na relaciji Pasi - organizatori?. Gdje je puklo? Upravo taj duh beskompromisnosti i razornog punkersko – rockerskog samoglavlja, pa makar na kraju i na vlastitu štetu... za mene je bio najpunkerskiji dio ove posebne večeri. Koliko god «Pasa» nije bilo u programu njihov samoubilački čin lebdio je za mene u kutu te bine kao potvrda da bez obzira na sve, izvorna punkersko – rockerska žica titra na svoj suludi i osobit način na riječkoj sceni i danas.

Diskurz je svojim nastupom potvrdio da je s razlogom uvršten u ovaj program, a to je pojačano i zgodnom gitarskom poveznicom (sin/Diskurz; otac/Ogledala).

Umjetnici ulice svojim pjesmama i nastupima ostali su simpatično «vječito mladi»; a frontman Prlja i dalje naprosto živi novi val bilo na bini ili ispred bine, pojačavši to i u lucidnom trenutku kad je i predstavio svoje kolege iz banda, što je ove večeri još jedino ljudski i toplo učinio i Pero iz Pankrta.

Ogledala su se odlučila reaktivirati, i to ne samo za ovu prigodu. Uz ponajboljeg vokalnog solistu ove večeri – Lea; daljnja sudbina, uz probrane prošle hitove ("Ogledala su oko mene"...) podosta će ovisiti o prijemu novog glazbenog materijala kod publike.

Grč sam gledao nebrojeno puta. Moram priznati da je ovo bio svirački jedan od najboljih nastupa. Osobeno. Moćno. Zoff je dao svoje uz odličnu ekipu. O svemu ostalom drugom prigodom. I to je Grč.


Pave i Valter - kulminacija združenih snaga

Termiti su bili, nažalost, najveće razočaranje. Teško je to priznati, pa i napisati, ali to je gola i tvrda istina. Neke izuzetne punkoidne himne i svevremenski stihovi uvijek će biti jači i od ovakvih nepovoljnih koncertnih elemenata. Tu nema dvojbe. Nažalost, propušten je i upropašten jedinstveni trenutak. Mrle je kao u najboljim starim danima pičio po basu, čupa dolje i u juriš; Kiko je uredno tutnjio svoje; Pepi rasturao po sintu (Falile su mi one stare sprave. Ipak nostalgija malo nadvlada!), Josip je gitarski dao koliko je mogao. I tu je kraj. Bolje rečeno Kralj. Autor odličnih stihova. Savršeni punk frontman. Nikad mu glasovne mogućnosti nisu bile jača strana, ali to za punk pjevanje apsolutno i nije bilo najvažnije. No ovaj puta... Vjerujem da je i većina u dvorani zaključila: uzmeš ono što valja, mahneš rukom, uzdahneš i vozi dalje.

Paraf. Prva postava i odmah u petu brzinu. Valter. Zdrave. Pjer. Jednostavni. Žestoki. Izvrsni. Još pojačani Vavom. U prvi mah pomislim čemu? Ali u istom trenu u sjajnim zvučnim udarima s bine bilo je jasno da je to dobitna nadopuna. Vavini gitarski rifovi dali su odličnu dinamiku, a Valteru omogućavali bolju vokalnu izvedbu. I to je zvučalo za 5. Plus. Paraf je svoj dio odradio u tri djela; s raspoloženom Pavicom u drugom, a združenim snagama u završnom i jedinstvenom finalu. I Policijom za kulminaciju. I tu je trebao biti savršeni peak jedne posebne večeri. Ali ne. Slijedili su Pankrti. Čisti antiklimaks. Pola dvorane se ispraznilo. Dobar dio onih koji su ostali prihvatili su vrhunske ljubljanske prvoborce punka kako i dolikuje – s odobravanjem. Zasluženo. Redale su se brojne punk uspješnice spremnog i jakog banda. I tako gotovo sat vremena.

Dvorana se prazni. Nakon svega čudan okus u ustima. Odlazak u ledenu riječku noć. Topla srca i sa zbrkom u glavi. Do nove zbrke i «savršenih» kombinacija. Nakon 30 godina i taj dan je tako lijepo počeo...

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana