SUŠAČKA REVIJA broj 62/63

 


riječka priča

IZGUBLJENA ČAST KAROLINE B.

Željko Maurović

I met a Lady she was playing wit her soldiers in the dark oh,
one by one she had to tell them that her name was Joan of Arc
(L. Cohen- Last year's Man)

PROLOG

Vrlo je dvojbeno ono što će uslijediti kao produkt autorovih spekulacija i podržano jedino sklonošću improviziranja i spajanja nespojivog, prekrajanja i frankensteinovskog šivanja "iz donesenog materijala". Jedina moguća isprika (tako jadna uostalom) koja pada na pamet jest želja za pripovijedanjem. Da se bude. Da se bude pri-povijesti.Da se dogodi pripovijest. Stoga navedimo, odmah na početku, činjenice: 

DE FACTO

Pred Gradom je, 3.srpnja 1813. osvanula engleska flota pod zapovjedništvom komodora i kontraadmirala Freemantlea. Uslijedio je iznenadni napad i bombardiranje Grada. U općoj pomutnji i konsternaciji građanstvo, puk i predstavnici lokalne vlasti stali su bježati i napuštati svoju imovinu svjesni da nema vojne niti ikakve druge sile koja bi ih mogla spasiti razaranja i gubitka imovine i života. Brojne su kuće i magazini već izgarali, a to je zadesilo i mnoge jedrenjake u luci. U neko doba, na ulicu pred svoju kuću na Fiumari kbr. 431 stupila je mlada riječka građanka Karolina B., majka četiriju kćeri: Ane (1808.), Karoline ml. (1810.), Katarine (1811.) i Rozalije (1813.). Tada je Karolina B., uvažena supruga riječkog trgovca, imala dakle, četvoro male djece, od kojih je prvo rodila sa šesnaest, a sama je Karolina upravo navršila 22 godine. U društvu svog intimnog prijatelja Decija Accurtija, unatoč velikoj mogućnosti pogibelji, zaputila se kroz neprijateljske linije (Englezi su se već iskrcali i slamali slabašan otpor te palili velike magazine na obali, prepune ulja i duhana).Probivši se do samog glavnog stožera Karolina B. zatraži da bude primljena. Odjevena u crnu dekoltiranu haljinu s rukavima od najfinije prozirne napuljske svile, obratila se Komodoru na francuskom jeziku, usrdno ga moleći da pomogne njezinim sugrađanima. Zadivljen njezinom hrabrošću, još i više njezinim izgledom, Komodor joj obeća da će poštedjeti Grad te je odmah odaslao svog časnika s naređenjem da se prekine s paljbom i razaranjem. Na taj su način mnogima spašeni životi i imovina, a Grad je očuvan od potpunog razaranja kakovo mu se pripremalo. Treći dan engleska flota otplovila je bombardirati susjedni Bakar.

Karolina  B. nije za života dobila dolično priznanje za svoj hrabri čin iako je to, s pravom, očekivala.

DE IURE

Na svoj zahtjev  koji je pismeno uputila u Beč (a uz potporu gradskih vlasti), dobila je

odgovor da, ma koliko taj njezin čin bio plemenit "...kako god se cijenile njegove posljedice ili namjera (sic!! op. MŽ) javna se odlikovanja dodjeljuju  ..za ona djela i zasluge koje se odnose na državu samu (sic! sic! op.a.) ili koja pokazuju jednu osobitu, sa žrtvama skopčanu privrženost prema državi, čega kod Karoline B. nije bilo te se "ne može stoga zadovoljiti njezina molba za carskim odlikovanjem". (vidi za ovo i prethodne podatke u: Irvin Lukežić- Riječka Judita u crnoj dekoltiranoj haljini, Novi List – Mediteran,  27.1.2002.)

RIJEČKE FLEKICE

Prema mišljenju onodobnih kroničara, gospođa Karolina B., u međuvremenu postavši mladom udovicom, razočarana zbog nepravednog zapostavljanja hrabrog čina i zbog   zlobnih glasina koje su se Gradom pronosile  glede  sumnjiva moralnog statusa njezinog ,navodno,patriotskog čina, u potpunosti se povukla  iz javnosti. Ne zna se više ništa o njezinu životu. Ne znamo čak ni kad je umrla !

INTERMEZZO

U "Hemingwayu", na Korzu 9, grupica prerano ostarjelih ili prekrasno senilnih, u kutu polumračne kavane troši životnom mukom priskrbljene penzije i ono nešto preostalih egzistencija sub specie aeternitatis . Konobarice, odjevene u kombinaciju lučki radnik-njujorški apaš, bez polucilindra s olovnim obodom, nose im već drugu (!) turu, kapučinomakjatojenabira. Prisluhnimo:

DIJALOG MORIBUNDA

Toni: Kad umren, nemojte pozabit' stavit mi dentijeru prvo nego me stavite pod zemju! Stoposto gren u Raj pa će mi rabit' za  onu vrajžu ambroziju i za pit' nektar ča je, svi govore, njihova malvazija ili žlahtina.

Društvo u kutu: Hahahahihihihohoho,

Hinko: Meni, kad prdnen u rosu, stavite va kasu jenu škatulu vijagre aš ću in tamo svima skupa m...r  j....t.

Društvo u kutu: Hohohohihihihahaha.

Jedan iz društva: Ma ja opet moram u.....

Ostali: ...u Veneciju !!!! I to po peti put! Hahahahihihihohoho

SIMPOZIJ

Ulazeći u polumrak hodnika na broju 10 neposredno uz bar koji oni nazivaju Heavenway, privuče mu pažnju  žućkasti plakatić na oglasnoj ploči. Zaputi se stubama prema svečanoj dvorani u kojoj se, upućivao ga je oglas, održava simpozij o temi Karolina  Belinić naša suvremenica. Procijenio je da nekoliko piva koje je popio ne bi podnjela njegova tanka lisnica te je odlučio, kukavički pobjeći od plaćanja svojih obveza i pritiska na prostatu tako što će, za kaznu, nazočiti dosadnim predavanjima. Treba li reći da je bilo sparno ljeto upravo one godine kad je Anđeo Vizitator posjetio grad i bio indirektnim uzrokom nekih, ne uvijek posve ugodnih, događaja. Drugi su pak, nemajući o Anđelu pojma, bili uvjereni da je smrt debelog managera u Bonaviji bila uzrokovana njegovim prežderavanjem, da je čudesno ozdravljenje djevojčice koja puno čita trebalo pripisati novom lijeku za rak limfnih žlijezda, a karnevalsko blesavljenje pripisivahu tradiciji blesavljenja u ovim krajevima, što, uostalom, ima kako globalan tako i lokalni značaj. Bilo kako da bilo, krupni sjedokosi čovjek uvukao se u polumrak svečane sale i smjestio udobno u jednu od žutosmeđih fotelja koje su zaudarale na plijesan. Referat je držala sredovječna žena stroga pogleda i neugledna izgleda. Jedino je ona bila osvijetljena prejakim reflektorom što joj nije dao da na miru čita, te je, uzastopce stavljala i skidala naočale, u  pokušaju da dokuči što to piše na papiru kojim je mahala  u pravcu malobrojne publike. Članovi žirija, debeli mladić crvena lica, mlada žena izgleda štreberice i gospodin s bijelim okovratnikom na crnoj košulji, očito su se dosađivali. Debeli se hladio improviziranom lepezom načinjenom od stranica svog referata, mlada je žena nervozno prelistavala svoj rukopis poput studentice koje ponavlja stoput proučena pitanja, a svećenik je neprestano iz crne jakne vadio mobitel i gledao dešperatno u njegov svijetli ekran. Niotkud spasa!

 Referat prvi: (sažetak načinjen temeljem nepouzdanog svjedočenja)

"Poštovani slušatelji, ovdje će biti riječ o, kako simboličnoj tako i stvarnoj, snazi žene koja je, koja bi trebala biti heroina, koja jest heroina, ali je, u međuvremenu,  pala u zaborav, tj. veličini njezinog suprotstavljanja muškom principu u politici oduzet je patos i snaga a sama je figura pretvorena u karikaturalno, u komediju, u vrećice šećera za kavu s kojih se smiješi (?) taj plavičasti lik žene koja je naša sestra, koja se osmjelila dati lekciju muškom principu. Zato je i platila zaboravom bitka, svođenjem na vodviljski lik i na razgaćenu figuru raspusnice u suvremenoj verziji, zato jer nije pristala umrijeti poput Judite ili suvremenih žena-bombi, zato jer je izvrgla ruglu muški princip "pobij sve ili se ubij". Zato jer je, nasuprot tomu zastupala, potpuno prigodno stav: "Make Love not War" u međuvremenu, dakako, potpuno konzumistički i drugačije izrauban i silovan stav.

Zato jer je, definitivno, preferirala život, Eros a ne Tanatos, i jer je zadala mali, ali otrovni udarac, ubod slici koju još M. Mead opisuje u svojim etnološkim studijama tzv. primitivnih društava: (citiram) "Tradicionalna slika supruge je ona u kojoj se žena noću mota oko seoske vatre i sluša dječje probleme te, prema legendi muškaraca, izrađuje odjeću kako bi je njezin muž mogao prodati i donijeti blagostanje obitelji; izrada odjeće bila je usluga žene mužu. (Mead, 1963: 247). Kada je dakle, trgovčeva kći, trgovčeva žena, dok je on sveudilj prodavao i prodavao, odlučila da nije dovoljno "tkati" građanski pouzdanu pozadinu za svog muža, kada je, ne propustite zapaziti, već u svojoj 16. godini postala strojem za rađanje te je do svoje 22. godine već imala četvoro ženske djece, u trenutku katastrofe, u huku topovskih zrna što su sijala smrt i paniku po Gradu, ona koja je bila obrazovana i poučavana u bečkom učilištu, koja je govorila latinski, francuski i talijanski, čitala Ovidija i Dantea u originalu, odlučila je u trenu za koji se pripremala cijeli svoj mladi život, za koji ju je cijeli dotadašnji njezin život pripremio: Da muškarci nisu predodređeni da vode i spašavaju svijet, da nije istina kako će doći netko na bijelom konju koji će nas odvesti u sretnu budućnost, da se smrt može zaustaviti životom a ne samo smrću onog "drugog" i drugačijeg.  Ona je znala, već tada, ono što još mnogo žena niti danas samima sebi ne vjeruje. Da su žene mnogo etičnije od muškaraca, da se brinu za pojedinačnosti, a ne za cjelinu jer, u suzi djeteta se ogleda kozmička nepravda, da  srčanost muškaraca završava (pre) često srčanim udarima, a da za zdravstvo ne žele trošiti novac kad mogu kupiti naoružanje te s njim prouzročiti nove milijune srčanih aresta, izazvanih, dakako, naoružanjem i tako dalje i tako isponova i tako do u nedogled. Ona je u potpunosti otjelotvorila, danas  nama potpuno jasnu, tezu da su žene mirotvorci! Da se znaju baviti "malim stvarima" i izgrađivati mreže međuljudskih odnosa, da su naši mozgovi "umreženi za mir", dok se kod muškaraca sve svodi na pobjednike ili gubitnike. Kada je Karolina B. stupila dana  3. srpnja 1813. pred engleskog admirala, nije, dakako, imala pojma o tomu što je to feminizam, tko su to "sestre", osim što je mogla naslutiti da je biti drugačijim neoprostivo jer i njezina dragog prijatelja koji je imao hrabrosti svladati strah pred užasima smrti i pratiti je na opasnu putu do glavnog stožera, pogrdno su, iako ispod glasa, označavali "muškoljubom". Tvrdi borac i engleski gentleman, engleski admiral znao je prepoznati njezinu "drugost" i nagraditi je prekidom neprijateljstava, makar za čas. No, njezina se pobjeda, njezin trijumf, za tren izvrgnuo u poraz jer niti je dobila odgovarajuću službenu potvrdu svojoj hrabrosti niti je zaslužila potpun respekt svojih sugrađana. Čak, štoviše, carska joj je kancelarija u uvijenoj formi odrekla veličinu, pa i moralnost čina jer što, molim vas, znači  da se odlikovanja daju za djela (citiram) "..koja pokazuju jednu osobitu, sa žrtvama skopčanu privrženost državi što nije bilo kod Belinićeve! (obratite pažnju na taj posprdni izričaj) te se stoga ne može zadovoljiti njezina molba za carskim odlikovanjem". Da se jadna naša sestra Karolina B. dala ubiti nakon što je priklala admirala pa bi zbog toga Grad i kraj bio do temelja poharan i spaljen s nebrojenim ljudskim žrtvama, tada bi zasigurno imala kao podsjetnik na svoje herojstvo dramu, a ne komediju, mjuzikl. U povijesnim čitankama i školama ne bi završila kao anegdota već kao značajno poglavlje. Grad u komu povijest viri iz svakog ormara i podruma sigurno bi joj namijenio više od Cafféa na gatu s njezinim imenom i bez prezimena koga namjerno zamjenjujem slovom "B." namjesto potpuna prezimena, jer je za nas, sestre, Karolina značajna kao što je bila Kleopatra, samo što se ova dala se ubiti da bi postala besmrtnom, i tko danas pamti njezino prezime. Ako ga je uopće imala, onda je to onako kako to i danas neke od nas, zahvaljujući muškom principu, nose: Tutmessova ili Ramzesova  npr,. nikako ne majčina već, dakako, očeva. No, pozdravljajući Vas na kraju ovog referata o temi "Karolina, svetica ili...."  moja je teza, koju sam ovim prilogom, nadam se, dokazala, : ne "ili-ili" već "i-i" ne crno bijelo već Yin i Yang. Zahvaljujem na pažnji. (Mlak pljesak i pokoji zvižduk iz tame)

 INTERMEZZO 2

Na broju 9 u krčmi gdje od Hemingwaya ni "H", a ni od rajskih dveri, penzioneri su se razularili i naručili treću rundu: kapučinokapučinomakijato i pivu, nenenepivu, ma kamo je otišao onaj, onaj kakomujeime, maznaš, e taj. Ma on ti nema za više od jedne ture pa se ispriča, odlazi u wece i onda...

Referat drugi (sažetak, po nepouzdanom sjećanju svjedoka):

Štovane dame i gospodo,

      ja ću, suprotno našoj prethodnoj referentici, nastojati osvijetliti svijetli lik gospođe Karoline Belinić, rođ. Kranjec, jer ona i nama, dičnim ženama i mužima ovoga kraja i cijele "naše lijepe" koju dakako štujemo pod prigodnim poetičnim priimkom LIJEPA NAŠA predstavlja krijeposni lik majke, žene i domoljupke kakvoga treba dolično štovati . Pri tomu se, dakako, neću osvrtati na invektive i blasfemije kojima je poštovana gospođa referentica obasula ovaj cijenjeni skup jer, kako je već davno prije rečeno: Ubod komarca ne može naštetiti kraljevskom lavu! U ovom slučaju, dakako, riječ je o lavici našoj, gospođi Karolini Belinić,rođenoj Kranjec. Molim Vas, nikakva Belinich kako bi neprijatelji našijenstva htjeli, a još manje Kragnez kako piše pokoji odrod. Narečena gospođa poštovana je građanka ovoga grada koju su iznad svega krasile tri osobine: vjera, ufanje i ponos. Vjera u to da je, nadahnuta Blaženom Djevicom, sposobna izvršiti zadaću spasenja Grada od ubojita mača Tuđina, ufanje u osobnu  pribranost i sposobnost da pameću nadmaši opasnog dušmanina našeg i ponos koji joj nije dao da poklekne i ponizi se pred, samo prividno nadmoćnim, zavojevačem, ma što god lajale prljave jezičine. A za pogane jezike je, podsjećam Vas štovana gospodo, u paklu rezerviran jedan od posebnih odjela! Ako se dakle osvrnemo na njezin smjeran i uzoran život majke četvoro djece, u što bi se mogli ugledati današnji egoistični bračni parovi, oni mlađi i oni manje mladi koji se odlučuju za vrijednosti i užitke današnjeg konzumističkog.... ma molim vas... stišajte se...

PREKID I KONFUZIJA

U tom je trenutku, naime, došlo do povećane verbalne aktivnosti u žiriju, predsjedništvu ili kako se već nazivala grupica oko stola prekrivenog crvenim brokatnim stolnjakom, a za koji je nakon svog referata sjela i gospođa koja je dala svoje viđenje uloge Karoline-heroine s kojim se očito nisu slagali drugi članovi pa je, ispod glasa doduše, ali dosta glasno, uslijedio žamor i psikanje koje je razbudilo ono malo nazočnih u svečanoj dvorani. S povišenog podija na kojem se nalazilo predsjedništvo dopirale su riječi poput Bestidinica! Blasfemija!! Muškošovinistička svinjo!!!!, Skandal, ma Vićete meni....neš'ti mene...  No sve to što je prijetilo potpunim prekidom simpozija zasjenio je jedan potpuno neočekivan događaj:

Zagrmjelo je i ona se pojavila, sva okupana  u svjetlosti..

...reflektora koji su zasjali punom snagom te razbudili sve nazočne i učinili da se žučna rasprava za stolom predsjedništva prekine kao nožem odrezana, a u nastaloj tišini koju je još naglasilo brujanje starog ventilatora što je nemoćno pokušavao uzvitlati sparan i zasićen vonj ljudskih tijela i podići ga malo u zrak, prikaza nam se, odjevena u crnu dekoltiranu haljinu, ogrlicu od crnih bisera i lagašan veo od tila ili muslina, obrati se svima, ne obraćajući se nikom posebno. Fascinirani, gledali smo ne vjerujući i nismo vjerovali onomu što smo vidjeli.Evo što je, citirano po sjećanju, govorila pomalo patetično i deklamirajući:

Zar se još, o cijenjeni moji sugrađani, bavite mnome i još uvijek me spominjete onako kako vama odgovara, kao što je sve od početka bilo i tada pa je to i danas, te ću ja govoriti onako iz srca, a vi pokušajte shvatiti da meni nikada nije bilo potrebno priznanje za to što sam učinila, a još manje kako sam to učinila, jer je sve oko toga upriličio nakon toga moj poštovani zakonski ne bi li sprao ljagu kako je to on mislio, koji je inače za me mario samo onda kad bi mi, sve od kad sam još šesnajstgodišnjakinja bila, svake godine točno na minutu  napravio dijete, pa je mene zapalo ono da sam morala zatvoriti oči kad bi on to učinio i uzdisao: o kako je to prekrasno! Kad bi oni mogli samo jednom na sebi isprobati sve što mi svaki put propatimo, ali ne, oni odu do onih faćkalica u one kuće u Grotu, kakoseonozovu, a onda smrde na cigare i cognac i smrde po tim nafrakanim, pa je pokvario svaku služavku koju sam uzela, pa sam morala tražiti samo one stare i pokvarenih zuba, pa zašto da se onda za njih udajemo ako ne da budemo njihove, o srdašce moje, a učile smo pjevati i čitati latinski i grčki klasike u Liceu. A kad je kod kuće, samo puši smrdljive cigare i hoda u papučama i noćnoj košulji zaogrnut haljetkom, dlakave noge vire mu, a meni preostaju one torokuše i dragi prijatelj za kog on zna da mi neće ništa, jer je zaljubljen u brkatog predvodnika gradske straže, a mene iz niše na Piazza delle erbe na gradskom merkatu promatra buljooki lukava lica dok postrance popravljam suknju koja se iskrivila, nehotice mu pokazujući krajičak podsuknje, a njima se uvijek tako žuri da to za nas i nije nikakav užitak, Kad smo se vozili u Wien i bili sami u kočiji, a ja bila njegova Kranjica blesava, sva gorjela nakon što sam mu dala darak da ga nosi, a onaj drugi par svilenih napuljskih čarapa mi se poderao, a ljepota se tako gubi danas i sutra i već si sva žuta ko uvela ruža, a on se žari.

I primijetila sam kako se zagledao u moje grudi i da kad je zagrmilo i zazviždalo, ja sam osjetila da ću, da neću i odmah sam obukla najmiliju svoju crnu haljinu od fine napuljske svile i narumenila obraze, istaknula obrve, a prijatelj moj me pratio ulicama punim gruba i nepristojna svijeta mrtvac rascijepljene glave, mozak iscurio, velike crne muhe a prijatelj Decio se iskazao, kakav muškoljub, batinom je i bodežom branio grubijanima da me diraju, iako je jedan smrdljiv me dotakao, ali kad smo došli do kapetana i kad sam ja vrisnula, a on je ponovio da stoji na rspolaganju, pa nas je otpratio do admirala koji se sav raspekmezio, vidi se da pravu damu nije odavno, pa je naredio da me uvedu u njegovu  privremenu rezidenciju, natočio je šerija i tako je bio lijep sa svojom kosmatom lavljom grivom u crvenoj uniformi iskićenoj zlatnim vezom i epoletama, a sluga je već nosio voća i kolača da založim dok su mi se obrazi zacrvenili od .. šerija i mi stali razgovarati kao da se odavna znamo, iako je njegov francuski bio lošiji od moga, ali je zubima bijelim poput vuka kidao pečenku i umiljavao mi se poput onog velikog švicarskog psa, ja ga očima zamolih, a on mi se zakleo na moje mirisne grudi da će, da neće - i nije, ali svi znaju da nije, a misle da jest, svi misle da znaju...


Gat Karoline Riječke i istoimeni ugostiteljski objekt

Povratak u zbilju?

Prikaza ili Karolina B., jer to je bila ona, zaputi se, pomalo lebdeći, preko dvorane i pravo k meni te me bez ustručavanja primi za rame i snažno prodrma. Čudio sam se i divio tom djevičanski čvrstom stisku kadli ona prodornim glasom izjavi: "Gotovo je, čujete li, završilo je, svi su već otišli!"

GOTOVO JE GOTOVO

Čovjek me je drmusao i govorio: "Gotov je simpozij, svi su nakon nastupa one glumice otišli iako je trebalo nastaviti dalje s referatima, oni su svi otišli na ručak". Domar Filodramatike pričekao je da se uredim u toaletu, a zatim sam sišao stepenicama i izašao na srpanjsku jaru. Taj osmi srpnja bio je tako vruć da se ni piva nije uspjevala rashladiti, no ipak sam popio nekoliko mlakih točenih. Nije ni malo pomoglo.

 

NERIJEŠENO PITANJE

Je li visoki engleski časnik s gospođom Karolinom Belinić postupio nečasno, oskvrnuo njezinu čistoću ili je lijepa gospođa uspjela obrlatiti staru vojničinu, nije pitanje časti već uvjerenja: Oni koji vjeruju vjerovat će i dalje, a pri-povijest ide dalje i širi se poput krugova koji su sve plići što su udaljeniji. Baci li  putnik namjernik oblutak s gata Karoline Riječke u mutnu lučku vodu, krugovi smisla se šire, ubrzo nestaju, rasplinjuju se kao i tkanje ove priče. Pa onda na cappuccino ili macchiato u kafić Karolina gledati kako prolaze Karolinine kćeri. Prolaze? One su, nasreću, neprolazne.

 

P.S.

Autor se raspitao u uredu za marketing i promidžbu kazališta Ivana pl. Zajca no tamo nisu znali ni za kakvu monodramu koja se izvodi pod nazivom Izgubljena čast Karoline B. To svakako, uvjeravali su me, nije njihova produkcija no moguće je da ljeti razni glumci nastoje popraviti svoj materijalni status upravo putujući i recitirajući monodrame koje su malo zahtjevne što se tiče produkcije i rekvizita. Oni, u svakom slučaju za takovu monodramu za  koju se ja zanimam, nisu nikad čuli.

  

DANI OTVORENE RADIONICE AUTORA:

Ovoga smo puta "šivali iz donešenog" kako slijedi:

1. Leonard Cohen, iako je u alternativi bio i Z. Stipišić-Giboni s svojom I nije lako bit svetica i kurba,sve po potribi kako se namisti!. U konačnici je, zbog engleskog admirala, prevladao Kanađanin.

2. Svo svoje činjenično znanje autor je crpio iz već navedenog članka dr. Irvina Lukežića, pa navedimo ga još jednom: "Riječka Judita u crnoj dekoltiranoj haljini", Novi List, 27. siječnja 2002. Mediteran. Za sve sam slučajne pogreške i namjerne zloupotrebe odgovoran, dakako, osobno autoru i javnosti.

3. Za "feministički" pristup korištena je Sadie Plant ( ćo ke ime, Sadi!) iz knjige Kiberprostor, kibertijela, Cyberpunk, uredili M.Featherstone i Roger Burrows, izdali Jesenski i Turk 2001. biblioteka 42 te razgovor s Ann Stone iz Jutarnjeg Lista 10.6.2008.

4. Za drugi referat tzv. "patriotski", nedovršen ili prekinut, korišten je uobičajeni vokabular današnjih predvodnika domoljublja poput "Hrvatskog Slova" ali ne s toliko žara i mara, priznajem.

5. Prikaza u svečanoj dvorani filodramatike, autorova je prikaza, ali joj je vokabular izveden, karikiran, temeljem nenadmašnog monologa Molly Bloom. Sapienti sat!

6. Šivao, krpao, obrazine prekrajao i spajao nespojivo autor  osobno (nešto je i on morao raditi, hehe ).

7. I na kraju, sam naziv je parafraza pripovijetke Heinricha Boella no to je jedino što ovaj ima s Boelovom lijepom pričom.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana