SUŠAČKA REVIJA broj 62/63

 


glazba

PJEVA KLAPA ISPOD UČKE

Koraljko Pasarić

U bogatstvu glazbenih izričaja Rijeke i Hrvatskog primorja svoje posebno mjesto svakako zauzimaju klape. Uz brojne i kvalitetne rokere, dječje zborove i vrsne «klasičare», klape našeg kraja kroz godine i desetljeća postajale su sve brojnije, istovremeno dostižući i najviše moguće domete.

Ono što tu vrsnost i masovnost uzdiže na, mogli bismo reći, gotovo kulturološki i glazbeni fenomen jest činjenica da je izvorno klapska pjesma nedvojbeno dalmatinska klapska pjesma!

Kako se dalmatinska klapska pjesma proširila na područje hrvatskog sjevernog Jadrana? Kako je rasla u broju i kakvoći? Kako je postupno dobijala i neka, osobita, «lokalna» obilježja? To bi zacijelo mogla biti tema puno opsežnije i «ozbiljnije» studije. Fenomen je definitivno tu, pa nam valja pokušati odgovoriti na niz pitanja koja se odmah nameću.

Čime osvaja klapska pjesma? Ona zvoni očaravajućim višeglasjem i u izvedbama specifične «najmanje zborske formacije» s osnovnim glasovima: tenorima, baritonima i basovima (i sopranima), sa samo pet do šest članova, ali isto tako, pa i još jače, u vokalnoj skupini sa desetak i više pjevača. Impresivnom dinamikom koja u istom zvučnom zamahu plijeni profinjenom lirikom i jedva čujnim titrajima, ali i gromoglasnom i moćnom «grmljavinom» basova, klapska pjesma ostavlja neizbrisiv glazbeni trag. Od kamenih kaleta, malih uskih uličica primorskih gradića, uz šaku prijatelja i znanaca pa do najpoznatijih «hramova» kulture, velebnih koncertnih dvorana i prostora za više (desetaka) tisuća posjetitelja. Ona progovara o dubini iskonskog, o biću, životu i bitku, ali i ljepoti jednostavnoga i svakodnevnoga, naizgled banalnog, ali tako ljudskog.

Takva klapska pjesma nije «narasla» na Kvarneru tek mehaničkim priljevom «dalmatinskog gena», dolaskom studenata, ili ekonomskom, tuzemnom migracijom. Činjenica je, i nekad i sada, da u klapama sjevernog Jadrana ima i «južnjaka», te da je njihovo značenje svakako važnije od brojnosti, ali je još bitnije da je radost te pjesme našla svoje mjesto u glazbenim srcima generacija «domaćih» žitelja ovog dijela Lijepe Naše.

U tom neponovljivom spoju sjevera i juga, kroz godine, rastao je broj klapa i klapskih zaljubljenika, ali isto tako i njihovi dosezi. Teško bi ih sve bilo nabrojiti, ali ne možemo ne spomenuti same početke i klapu Krk iz Krka, te kasnije Levant iz Rijeke. Riječki Fortunal osvojio je ne samo izuzetan broj vrhunskih nagrada već i jednoglasna priznanja najvećih stručnjaka. Kroz godine na samom vrhu klapske scene u Hrvatskoj pridružili su im se i muška klapa Kastav te muška klapa Crikvenica...

Prijepori oko toga što je «ženska klapska pjesma» i ima li uopće mjesta za «ženske klapske formacije» u muškom svijetu dalmatinske klapske pjesme, traju godinama, znaju biti žestoki, ponekad razložni, ali isto tako i neprihvatljivi. Nedvojbeno je, pak, da je baš naš kraj dao čitav niz odličnih ženskih klapa. Od najnagrađivanije, najpoznatije i dugi niz godina najbolje ženske klape Luka iz Rijeke, zatim klape Teha iz Cresa, ženske klape Kastav...


Muška klapa Kastav

Podalje od strogih muzikoloških standarda, premda su s njima krenuli, u dvadeset godina neprekidnog djelovanja pjevajući uglavnom o svom kraju, uz pratnju akustičnih gitara i mandolina, specifičnom klapskom pjesmom, nemjerljiv doprinos popularizaciji ovog glazbenog izričaja u Rijeci i regiji nesumnjivo je dala i posebna klapa Nevera iz Rijeke.

Već desetak godina svoje mjesto na klapskoj sceni gradi i klapa Kaštadi iz Poljica – otok Krk – širokim repertoarom od obrada primorskih pučkih pjesama, crkvenih napjeva, tradicionalnih dalmatinskih klapskih pjesama do klapskih obrada popularnih melodija i zapaženim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Više od četrdeset godina najbolji je filter kakvoće pojedine klape i klapske pjesme u Hrvatskoj Festival klapa u Omišu. Brojne klape sa sjevernog Jadrana, muške i ženske, prošle su selekciju za nastupe u Omišu, a one najbolje osvojile su pregršt (prvih) nagrada i priznanja. No svoj doprinos razvoju klapske pjesme dale su i «domaće» priredbe: dugovječna Smotra / Festival klapa u Senju, manifestacija Bašćinski glasi u Rijeci, kao i utkanost klapa u bogatu glazbenu svakodnevnicu u svim mogućim prostorima i prigodama. Svoje zadovoljstvo i umjetnički izazov u klapskoj pjesmi s više ili manje uspjeha našlo je kroz desetljeća gotovo stotinjak klapa s Kvarnera: muška i ženska klapa Baklje, m. k. Morčić, m. k. Nokturno, m. k. Cinquina, ž. k. Rusulice... iz Rijeke; m. k Vinčace iz Novog Vinodolskog; ž. k. Senjkinje iz Senja; m. i ž.k. Sklad te ž. k. Mareta iz Bakra; ž. k. Kostrena; m. k. Grobnik iz Čavala; m. k. Reful i ž. k. Hreljin iz Hreljina; m. k. Škrljevo; m. k. Rašketa iz Punta, m. k. Krk iz Omišlja; m. k. Burin iz Cresa; m. k. Opatija i ž. k. Volosko... da spomenemo samo mali dio.


Ženska klapa Teha (Cres)

Bez obzira što je, neizbježno, najveći dio repertoara kvarnerskih klapa satkan iz prebogate riznice dalmatinskih klapskih napjeva, polako, ali sve više, svoje su mjesto nalazile i nove skladbe autora ovog kraja, kao i one, u novim specifičnim obradama, izvučene iz bogatog i intrigantnog fundusa narodne glazbe sjevernog Hrvatskog primorja.

Tako se tradicionalna dalmatinska klapska pjesma na području Kvarnera sve više prilagođava specifičnoj «lokalnoj» folklornoj glazbenoj baštini s glazbenim značajkama Kvarnerskih otoka i istarske ljestvice. U posljednjih pedesetak godina najrazličitije su i sve brojnije osobite klapske «permutacije» našeg jadranskog sjevera i juga.

U brojnim međunarodnim nastupima, po zemljama Europe i drugim kontinentima, najbolje kvarnerske klape posljednjih godina (muške: Fortunal, Kastav, Crikvenica...; ženske: Luka, Kastav, Teha...) oduševljavale su i izvornom dalmatinskom klapskom pjesmom, ali i onom sa specifičnostima vlastitog glazbenog podneblja.

Izuzetan spoj brojnih izvanrednih klapskih solista, impresivna slojevitost i sklad klapskog višeglasja, nadahnuti pjesnički stihovi, jedinstvena glazbena sazvučja svake godine sve više jačaju izvrsnost kvarnerskih klapa.

Kao što su se godinama intrigantno propitkivali i obična publika i stručni znalci svijeta: da li bijelci mogu pjevati / izvoditi crnački blues?, tako se i naša obična publika i naši stručni znalci mogu zapitati: mogu li dalmatinsku klapsku pjesmu s jadranskog juga pjevati / izvoditi klape Hrvatskog primorja, s jadranskog sjevera?

Onaj koji je uživao u vrhunskim izvedbama kvarnerskih klapa odgovor zna! Uvažavajući sve izvorno, ali i novo, glazbena pretapanja sjevera i juga, specifikume novih skladbi u novom vremenu, u potrazi za jedinstvenim glazbenim doživljajem, prvom prigodom doznajte odgovor i vi!


Ženska klapa Luka (Rijeka)

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana