| 
Nevenko Žunić
|
Povodom blagdana sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, putnika, ribara i djece, u prostoru riječkog Pomorskog fakulteta tijekom prosinca 2008. upriličena je prigodna izložba riječkog slikara Nevenka Žunića, dugogodišnjeg portretista barki i brodova, zaljubljenika u more i pomorstvo, ribare i pomorce, u njihov život i sudbine. Izloženi su radovi hiperrealistični, svi u tehnici ulja na platnu i pobuđuju zanimanje i divljenje brojne publike.
Nevenko Žunić rođen je u Vinjercu 1938. godine. Školovao se u Rijeci te stekao zvanje pomorskog časnika, da bi između profesionalnih plovidbi i izbivanja na moru „bacio sidro“ i skućio se u Rijeci iz koje je odlazio na brojna putovanja. Od najranijih je dana u svom vinjeračkom kraju, iz obiteljske kuće doslovno uronjene more, budno promatrao svijet oko sebe, svijet mora i uzmorja, čije je motive i detalje bilježio crtama, skicama, crtežima, baveći se slikarstvom od najranije mladosti. Izlagati svoje radove javnosti započeo je pred dobra tri desetljeća (od 1973.) u gradu svoje zavičajne pripadnosti - u Zadru, kao član tamošnjeg HDLU-a, na grupnim izložbama, ali i na samostalnima. Izlagao je u više gradova Hrvatske, Njemačke i SAD-a kao stalni član HDLU Zadar. Kako ga je životni put pomoračke sudbine nosio od kontinenta do kontinenta, od luke do luke, pomno ih je promatrao, upijao detalje i slikao - na brodu, na putovanjima i na kopnu te su mnoge njegove slike danas u javnim i privatnim zbirkama značajnih ličnosti po europskim gradovima, ali i SAD-a te Australije, gdje su ih mnogi ljudi, opčarani motivima i načinom izvedbe, htjeli trajno gledati i posjedovati.
Nevenko Žunić, neprestano i neumorno promatra, vrijedno bilježi i crta krajolik u kojem se nađe. "Usidri" se na zanimljivom mjestu ne žaleći vremena da bi ubilježio i skicirao ono što mu je privuklo pažnju, kako bi kasnije takav motiv oslikao. A motivi su krševite uvale, stjenovite ili pjeskovite obale, mandraći i mulići, primorska ubava ribarska mjestašca s ponekom starom kućicom, barkom ili drugim plovilima. Teme ulja na platnu najčešće su povezane s morem i obalama, s brodicama dalmatinskog ili kvarnerskog podneblja. Svojim već spomenutim hiperrealističkim, realističkim, realnim i vjernim prikazima prirode, pejzaža i brodovlja, razgovijetno artikuliranim, a ipak maštovitim, ugođajnim načinom prikazivanja pejzaža, Nevenko Žunić je uspio velikim dijelom kroz svoje slike sačuvati djelić prošlih vremena i pomalo napuštenog načina primorskog života kada se na more išlo veslajući, drvenima barkama, gaetama, gucima i trabakulima. Oni su tako na Žunićevim slikama ostali vjerno i trajno dokumentirana plovila dalmatinskog i liburnijskog područja, koja današnjoj mladeži, nažalost, pred očima nestaju, živeći – zaboravljena od užurbanog svijeta ljubitelja glisera - samo kao uspomene starijih Primoraca.
| 
Ulazak Marka Pola u riječku luku, ulje/platno Nevenka Žunića
|
Na početku svoje umjetničke aktivnosti i bavljenja slikarstvom Nevenko Žunić je izradio veći broj maketa domaćih manjih brodica te svjetski poznatih klipera, jedrenjaka koji su svojom brzinom osvajali vlasnike a elegancijom slikare. Sve je svoje brodove gradio i slikao ne samo umjetničkom snagom i ljubavlju već i znanjem i vještinom profesionalno obrazovanog pomorskog časnika, povjesničara i dokumentarista brodskih sudbina koje su prepune uzbudljivih, lijepih, ali i tužnih događaja, važnih i opasnih zadataka i putovanja o kojima prosječni gledatelj malo zna i razmišlja, diveći se tek vještini izvedbe, atmosferi prizora i prikazu broda samog.
Katamaran Judita pred Palačom Jadran – brod koji je prevozio Ivana Pavla II. prigodom posjete Hrvatskoj,
ulje/platno Nevenka Žunića |
Premda je većini publike Nevenko Žunić prihvatljiviji i poznatiji po svojim nostalgičnim i romantičnim maglovitim ili kristalno bistrim prikazima starih, napuštenih i rasušenih brodskih trupova, ostavljenih na žalu neumitnoj sudbini raspadanja, vrijednost djela Nevenka Žunića posebno je i u tome što je jedan od rijetkih naših slikara ²morskih divova², velikih prekooceanskih linijskih brodova. Žunić je izradio seriju slika tih željeznih prekooceanskih parnih lajnera, koji su u vremenu svoga nastanka predstavljali najnaprednija tehnička dostignuća glede pogona, a ujedno i predmet nacionalnog prestiža između američke i europskih pomorskih velesila te konkurentskih brodara Cunarda i White Stara. Ti su brodovi imali svjetski poznate sudbine i postignuća, kako u miru tako i ratu. Žunić je ostvario impozantne prikaze tih grdosija s dva, tri ili čak četiri dimnjaka, kakve pamtimo iz filmova i novinskih vijesti s naslovnica jer su rušili svjetske brzinske rekorde u prelasku Atlantika i bivali nositeljima najprestižnijih priznanja - Plave vrpce (Mauretania, Aquitania, Titanic) ili su pak bili super luksuzni ploveći gradovi-hoteli (prethodnici današnjih kruzera). Dok su u ratno doba, zbog ogromnih smještajnih kapaciteta, pretvarani u ratne brodove za prijevoz tisuća vojnika ili u brodove-bolnice za prijevoz i liječenje ranjenika.
Nije dovoljno samo gledati kako su na Žunićevim slikama uprizoreni ti brodovi već bi trebalo uz to slušati autorove priče o njima koje su ga potakle da ih slika, a on sve naslikane brodove (a ima ih na desetine) poznaje u dušu. Zna povijesne i tehničke podatke i konstrukciju iznutra, njihove posade i kapetane, itinerere i sudbine od brodogradilišta do rezališta. Stoga niti jedan od ovih velikih brodova, laboratorija najnovijih tehnoloških dostignuća, nije slučajno postavljen u odgovarajuće okruženje na slici, u logično geografsko i meteorološko okolje svoje putne rute. Sve je detalje divlje ili mirne morske prirode autor nebrojeno puta doživljavao osobno, gledajući to s prove svoga broda dok je istim morima i sam plovio, zapažajući sve moguće promjene beskrajno nepredvidljive oceanske prirode, svitanja i sutone, boje neba i mora u praskozorja ili noću, vjetrove i izmaglice, oblake i nemir mora, njegov bijes u olujama, ali i zamrznute utihe stakleno glatke morske površine na kojoj se, kao u ogledalu, zrcale nebo i oblaci.
Homeric, zbog stabilnosti nazvan brod-otok. |
Mnoge je brodove Nevenko Žunić slikao, upoznavši im rođenje, život i smrt, u želji da ih se ne zaboravi, ali je još više, posebice motornih brodova, slikao po narudžbi raznih privatnih i korporativnih naručitelja u svijetu i kod nas. Za Jadroliniju je izradio šest slika brodova (Slavija, Adrijana, Dalmacija, Marko Polo, Dubrovnik i Zadar) te sliku njenog sjedišta, Palaču Adria u Rijeci, u kojoj se taj brodar nalazi. Za Tankersku plovidbu iz Zadra izradio je dvije slike tankera Vukovar i broda za specijalne terete Nin. Poznat je i kao autor slika brodova koji su građeni u hrvatskim brodogradilištima 3.maj, Kraljevica i Split jer je svima zanimljiviji slikarski hiperrealistički nego, isto takav, fotografski prikaz. Nevenko Žunić je, također, svako porinuće nekad velike produkcije naših brodogradilišta popratio prigodnim portretom – slikom novog broda na pozivnicama za porinuće, a i autor je prigodnih ilustracija dviju knjiga Gradimira Radivojevića Brodolomci (1991.) i Kapetanova putovanja (2008.).
U pomorskoj tradiciji Rijeke, zahvaljujući zavjetnim slikama pomoraca u trsatskoj kapelici, poznati su nam neki slikari romantičnih prizora jedrenjaka i barki iz Italije ili Francuske, kao Giovanni i Vincenzo Luzzo, Antoine Roux, Michele Funno te Hrvat Bazilije Bartol Ivanković, iz 19. st., a iz 20 st. uprizoruju se drugačija plovila: nostalgični prikazi barki i drvenih brodova kakve slikaju Antun Mihanović ili Izvor Oreb, a za željezne su se parobrode specijalizirali Paolo Klodic de Sabladosky u Trstu, riječki amater Grdaković i naš Nevenko Žunić, o čijim su radovima i izložbama već pohvalno pisali riječki povjesničari umjetnosti i muzealci (Ante Meštrović, Berislav Valušek, Ervin Dubrović, Erna Toncinich) te posebno nadahnuto, pjesnički i Luko Paljetak.
| 
Ile de France, oličenje francuske gastronomije i diskrecije na luksuznom putovanju, ulje/platno |