SUŠAČKA REVIJA broj 65

 


otoci

INSULA - PRVIH DVADESET GODINA

Ivan Margan

Srpnja mjeseca prošle godine održan je Festival mora i mornara Brest 2008. Taj se Festival održava svake četvrte godine kao jedinstvena svjetska smotra brodova kojima pomorske zemlje iz čitavog svijeta predstavljaju svoju pomorsku baštinu, mornaričku tradiciju i umijeće u izgradnji brodova. Ovom prilikom sudjelovalo je više od 20000 brodova (na jedra, na vesla, uz motore) i oko 17000 mornara. Posebno je bila atraktivna velika regata na Atlantskom oceanu od Bresta do Douarneneza posljednjeg dana Festivala. Hrvatsku je predstavljalo jedanaest brodova.

Brest je još od 17. stoljeća pomorski glavni grad Francuske. Zovu ga i metropolom Atlantika. Premda strahovito razoren tijekom Drugog svjetskog rata, brzo se izgradio i razvio kao trgovačka luka te kao industrijski i kulturni centar Bretanje. Zbog svojeg položaja na samom vrhu Bredtanje koja strši u Atlantski ocean, razvio je i intenzivno ribarstvo. Taj isti geografski smještaj na ulazu u Canal La Manche, kao i intenzivni pomorski promet ispred njega (preko 60 000 brodova godišnje) uvjetovao je i vojno značenje zapadne Bretanje, pa je tako Brest postao glavna vojno-pomorska baza i velika ratna luka na Atlantiku. Njegova razgranata obala s mnogim zaljevima, stjenovitim prolazima, mnogim otocima i hridima, koji izviruju ogromnim prostranstvima iz dubokog uvijek olujnog mora doprinijela je, također, vojno-pomorskom značenju Bresta kroz više od 2000 godina.


Gari Capelli, gradonačelnik Malog Lošinja, dr. Anamarija Margan, predsjednica INSULA-e, dr. Wolf Michael Iwand, direktor turističkog koncerna TUI iz Njemačke, dr. Pier Giovanni Diayala, generalni direktor INSULA-e, i dr. Brian Thompson, jedan od direktora INSULA-e 2006., u Malom Lošinju prigodom dodjele nagrade turističkog koncerna TUI.

Kelti su u šestom stoljeću prije naše ere naselili Bretanju i dali joj ime Armorique, što na keltskom jeziku znači ²zemlja od mora². Prije njih tamo je živio malo poznati narod koji je iza sebe ostavio mnoge megalite. Dolaskom Cezara došli su pod rimsku vlast. Nakon četiristoljetne rimske vlasti, počeli su stizati novi doseljenici Kelti. Oni su progonjeni od Angla i Saksonaca dolazili iz svoje domovine Velike Britanije u četvrtom stoljeću naše ere. Imigracija je trajala dva stoljeća. Novi Kelti dali su novi zamah razvoja Armorique, ali i novo ime: Mala Britanija, poslije skraćeno Brittany ili Bretagne.

Za sve pomorce i brodograditelje koji poštuju svoju pomorsku tradiciju i baštinu, koji poznaju značenje Bretanje i Bresta u pomorskom svijetu i koji znaju važnost Festivala mora i mornara, sudjelovanje u toj svjetskoj pomorskoj smotri velik je izazov i motivacija.

Među jedanaest prisutnih brodova iz Hrvatske niti jednog nije bilo iz Primorsko-goranske županije. U jednom napisu u Novom listu pročitali smo komentar žaljenja povodom našeg izostanka.

Potaknut malo rezignirajućim tim napisom osjetio sam se dužnim ispričati jedan, za ljude od mora, značajan pothvat na međunarodnom planu u kojem je sudjelovala i dobrim dijelom ga i osmislila manja grupa ljudi iz Primorsko-goranske županije. I to baš u ovom Brestu pred točno 20 godina.

Sve je počelo ranih 70-ih godina prošlog stoljeća kada je UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, ustanovio Man and Biosphere Program (MAB)). Osnovna je zadaća tog programa intenzivno proučavanje odnosa čovjeka i njegovog okoliša. MABA je najveći program u sustavu Organizacije ujedinjenih naroda, a sastoji se od niza projekata koji proučavaju mnoga znanstvena područja u svim dijelovima svijeta. Tako na pr. sušne i mediteranske zone, vlažne i tropske zone, danas osjetljiva ledena područja, urbane sustave, rezerve biosfere, planine i gorovita zemljišta, i posebno, obalne sustave, otoke, mora i oceane. Uz znanstvena istraživanja u zemljama tih područja MAB organizira konferencije, simpozije, edukativne seminare i slično, uključujući u taj rad mnoge eksperte i znanstvene radnike iz znanstveno-istraživačkih institucija cijelog svijeta. Rezultati tih istraživanja objavljuju se u UNESCO-vim i MAB-ovim publikacijama.

Veliko znanstveno-istraživačko područje programa MAB su mora i oceani. Obimna su biološka istraživanja oceana, flore i faune, geološka, geografska i klimatološka istraživanja. Više od trideset godina traje intenzivna izdavačka djelatnost rezultata toga rada. Pored knjiga i drugih publikacija poznate su i precizne geološke i klimatološke mape mora i oceana, kao i izrada preciznih geografskih karata dna oceana. Najbogatije zemlje financirale su prvih godina sveukupan istraživački rad programa MAB, dok se nisu javile i druge zainteresirane zemlje. Danas financijska sredstva za aktivnosti MAB-a osigurava oko 80 zemalja.

          Razmatrajući mnoge probleme i otvorena pitanja malih otoka (onih koji nisu države, nego periferija svojih država) i njihovog razvoja, vodeći stručnjaci MAB-a predložili su UNESCO-u osivanje posebne međunarodne organizacije radi opsežnijih i bržih aktivnosti za rješavanje složene otočke problematike. To je svoje opredjeljenje MAB testirao na nekoliko otočkih sastanaka – Port Cros, Puerto Rico, Gomera, Mali Lošinj i Ile d'Quessant.

          Zaključcima tih sastanaka formulirana je potreba za osnivanjem jedne međunarodne nevladine organizacije čiji bi osnovni zadatak bio promoviranje održivog razvoja malih otoka u svim regijama svijeta. Predložen je i naziv te organizacije, i to: «International Ccientific Souncil for Island Development», kao i prikladan akronim INSULA. Svrha te organizacije bila bi primarno poticati i razvijati tehničku, znanstvenu i kulturnu kooperaciju u pomaganju otočkim samoupravama u integriranom planiranju i zakonski pravednoj upotrebi njihovih prirodnih i ljudskih bogastava. Glavni pravac bili bi upravljanje otočkim resursima, tehnička pomoć i strategije za održivi razvoj. INSULA bi trebala usko surađivati  drugim međunarodnim organizacijama i programima koji su, kao i MAB, zainteresirani za razvoj malih otoka.

S obzirom da je UNESCO u svom sektoru znanosti usklađivao i znanstveno-istraživačku politiku svog programa MAB i osiguravao financijska sredstva za velik broj projekata, sve je to moralo doći na razmatranje i odobrenje Izvršnog Odbora UNESCO-a. Kao predsjednik IO UNESCO-a baš u to vrijeme sudjelovao sam vrlo aktivno u tom sektoru i nastojao da se realiziraju osobito projekti iz MAB-a. Tada sam surađivao i s nekoliko predstavnika Malog Lošinja već afirmiranih u znanstveno-istraživačkoj suradnji za postizanje održivog otočkog razoja. Ovi suradnici UNESCO-a iz Malog Lošinja, Arlen Abramić, profesorica francuskog i talijanskog jezika, Ivan Kuvač, dipl. pravnik, i Nenad Starc, znanstveni suradnik iz Ekonomskog instituta iz Zagreba, intenzivno su također radili na osnivanju jednog Centra za proučavanje razvojnih mogućnosti cijelog Cresko-lošinjskog arhipelaga i za suradnju s drugima.

Tako se UNESCO-ova inicijativa za formiranje centara za praćenje otočkih kretanja, za formiranje informatičke osnove otočkih istraživanja, za vođenje otočkih razvojnih programa i investicijskih projekata poklopila s inicijativom samih otočana. Mi smo tada u UNESCO-u razmišljali o posebnom statusu budućeg centra na Malom Lošinju kao kolaborativnog Centra UNESCO-a za razvoj svih hrvatskih otoka.


Otok Quessant s mnoštvom svjetionika na hridinama

Najvažniji zadatak, međutim, bilo je osnivanje spomenute međunarodne organizacije za razvoj otoka u skladu sa zaključcima na sastancima koje je zbog toga organizirao MAB. Uslijedile su mnoge konzultacije unutar UNESCO-a i s našim vanjskim suradnicima. Zahvaljujući tome odlučili smo za osnivanje te organizacije iskoristiti međunarodnu konferenciju Territoires et Sociètès Insulaires koja se održavala od 15. do 17. studenoga 1989. u Brestu. Budući da su svi sudionici već bili prisutni, osnivanje organizacije nije nas ništa koštalo. Konferencija je bila posvećena razvojnim, ekonomskim, komunikacijskim, a posebno problemima osjetljivih otočkih ekosistema, pa su sudionici u radu konferencije bili uglavnom predstavnici znanstveno-istraživačkih institucija iz tih područja. Predstavnici Malog Lošinja Arlen Abramić i Nenad Starc i ja imali smo također priliku iznijeti svoje referate. Godinu dana ranije dogovorili smo s jednim brojem sudionika osnivanje INSULA-e i zamolili ih da zajedno s nama budu osnivači te nove međunarodne nevladine organizacije, te da se neki od njih kandidiraju za organe upravljanja. Naš prijedlog, u ime sudionika, bio je prihvaćen jednoglasno ii nova je organizacja osnovana i poslije registrirana u skladu sa zakonima zemlje domaćina – Francuske.

Dan prije konferencije dogovorili smo se Federico Mayor, Generalni direktor UNESCO-a, i ja da će UNESCO u svojoj zgradi u Parizu osigurati smještaj nove organizacije (tamo se i danas nalazi) i da će UNESCO dati potrebna financijska sredstva za početak rada organizacije, te da će se ona u svom budućem radu oslanjati na potporu UNESCO-a. Kao što je predložio MAB, organizacija je dobila ime International Scientific Council for Island Development, odnosno INSULA.

Kao dio praktičnog programa konferencije u Brestu napravljen je i  posjet na otok Ouessant. Taj se otok nalazi u Atlantskom oceanu udaljen oko 20 km od najizbočenije točke zapadne Bretanje. Okružen je velikim brojem manjih otoka i otočića i tisućama hridi. U tom stalno jako uzburkanom moru uvijek prijeti velika opasnost za brodove. To je valjda najopasnije područje cijele atlantske obale Francuske, poznato po ogromnim prostranstvima hridina posutih desecima svjetionika. Od zapjenjenog mora i hridina teško je danju zamijetiti te svjetionike u daljini. Jedan od njih je najveći i od 1940. godine smatra se najjačim na svijetu. Zove se Le phare du Créac'h. Za vrijeme našeg boravka u Ouessantu 1989. godine svjetionik du Créac'h bio je jačine od pet stotina miliuna svijeća. Kao jedno sunce. U tamošnjem muzeju svjetionika nalaze se generacije svjetionika, raznih optičkih naprava velike jakosti, prava povijest maritimne signalizacije.

          Od kada su ga 400 godina prije naše ere otkrili Grci, Ouessant je zanimljiva izolirana kultura i civilizacija, vrlo stara i teško razumljiva kontinentalcima. U njegovoj su povijesti vjerojatno najuzbudljiviji brodolomi na njegovim divljim hridinama, koji su u teškim godinama izgledali i kao dar iz mora. Ostaci tih brodova i opreme mogu se vidjeti i danas u njegovom Eko-muzeju. Tamo se može i dočarati te brodolome jer se Wko-muzej sastoji od klasičnog dijela i velikog prostora okolišnog ambijenta. Sve vrijeme na otoku proveli smo u razmjeni iskustava iz naše otočke problematike. Među ostalima, upoznali smo ih i s aktivnostima od 1985. godine na osnivanju Eko-muzeja na Cresko-lošinjskom otočju (ing. arh. Marijan Vejvoda). Raspravili smo i osnivanje INSULA-e i doprinos koji su tome dali Ousseant i Mali Lošinj na svojim prethodnim sastancima. Oni su nas upoznali s programom MAB Réserve de la biosphère d'Iroise ustanovljenom 1988. god. u Bretanji. Prostor koji obuhvaća biosfera d'Iroise čini 50 hektara kao centralna zona otok Banneg, otko Bannaleg, otok Trielen, otočići Kervourok i otočići oko Ouessanta, 950 hektara okolnog mora i 20 400 hektara tranzicijske zone, i to otoci Molene i Ouessant te drugi otoci Arhipelaga i veliki dio Mer d'Iroise. Inauguracija je izvršena na Oussantu. Time je osigurana zaštita ove posebno osjetljive prirode i nesmetani ekonomski razvoj otoka. Dogovorena je i buduća suradnja s INSULA-om, što je i realizirano 1993. godine.


Doktorica Anamarija Margan koja je otocima darovala virtualnu polikliniku.

          Sljedećeg dana izvršene su konstituirajuće formalnosti INSULA-e. Arlen Abramić, Nenad Starc i ja upisani smo među osnivače INSULA-e. Izabran je i prvi Upravni odbor i za njegovog predsjednika izabran je prof. Ing. William Beller, USA, U.S. Environmental Protection Agency. Director of Ocean Branch. Mene su izabrali za generalnog sekretara INSULA-e. Obojicu s mandatom od 1989. do 1993. godine.

          Proteklih 20 godina INSULA je donijela i ostvarivala svoje planove u skladu sa zaključcima i zadacima koji su ustanovljeni prema nizu otočnih inicijalnih sastanaka i prilagođavala svoje aktivnosti prema ciljevima koje su postavljale otočke konferencije. Svake druge godine, naime, održavale su se globalne otočke konferencije, uvijek u drugom dijelu svijeta. Na tim konferencijama su otočki predstavnici predočavali svoje probleme, a pozvani predstavnici raznih zainteresiranih organizacija, fondova, banaka, raznih planskih i programskih agencija i drugih državnih i privatnih institucija razmatrali su prema svojim mogućnostima zadovoljavajuća rješenja. Njihova razmjena informacija i mišljenja pokazala je do sada odlične rezultate. Osim tih konferencija, INSULA organizira i regionalne sa sličnim načinom rada i još boljim rezultatima jer su te rasprave mnogo bliže zainteresiranima. Naravno, organizira se i specijalizirane konferencije i workshops s odabranim temama i u suradnji sa drugim organizacijama.

          Velik je doprinos javnom informiranju o otočkim problemima i životu otoka uopće učinila INSULA otpočevši objavljivanjem tromjesečnog časopisa International Journal of Island Affairs – INSULA. Od 1992. godine taj tromjesečnik redovito izlazi sve do danas. On najavljuje buduće konferencije i seminare, informira o predloženim sadržajima rada tih sastanaka i njihove zaključke, o problemima i događajima pojedinih otoka, kao i o radu pojedinih tijela same INSULA-e. Budući da zemlje članice INSULA-e na taj način imaju kompletne informacije, mogu na razne načine, pa tako i putem ovog Journala, djelovati na programe i sadržaj rada INSULA-e.

          S mnogo truda i odgovornosti od 1993. godine do danas poslove INSULA-e vodi generalni sekretar dr. Pier Giovanni d'Ayala, socijalni antropolog i psiholog, koji je sve to vrijeme i odgovorni urednik Journala INSULA. Njegovim zalaganjem neprestano je održavana vrlo korisna i sadržajna veza s centrom za razvoj jadranskih otoka na Malom Lojšinju, od 1987. godine kada ga je osnovala općina uz podršku Ekonomskog instituta u Zagrebu. Kao direktor Centra imenovan je tada Ivan Kuvač a kao organizacijska sekretarica Arlen Abramić. Skoro istovremeno formirana je Međuotočka koordinacijska komisija sa sjedištem u Splitu. Sporazumom među otočkim općinama to je povjerenstvo trebalo koordinirati u usmjeravati aktivnosti u razvoju jadranskih otoka. No već 1990. godine komisija prestaje s radom, pa Centar u Malom Lošinju dobiva realizaciju programa i usmjeravanje sredstava za revitalizaciju jadranskih otoka. Koliko je bilo važno gdje će se nalaziti centar za koordinaciju, vidi se iz odluke Ministarstva pomorstva Hrvatske koje 1991. godine u Zagrebu osniva svoj Centar za razvitak otoka, s jednim radnim mjestom savjetnika, i nastoji preuzeti Centar u Malom Lošinju u svoj sastav. Premda Centar u Malom Lošinju ostaje bez direktora, tajnica Centra sama nastavlja borbu za opstanak Centra na otoku i u tome uspijeva do 1994. godine, kada Ministarstvo pomorstva, prometa i veza prebacuje funkciju priprema i realizacije programa usmjeravanja sredstava za revitalizaciju jadranskih otoka iz Centra na Malom Lošinju na Centar u sastavu Ministarstva. Na taj način praktično je onemogućen rad Centra na Malom Lošinju.


Tromjesečni časopis INSULA-e

UNESCO je u skladu sa svojim financijskim mogućnostima predlagao Općini Cres-Lošinj i ministarstvu da se nađe odgovarajući prostor za smještaj Centra, a da se putem financiranja pojedinih projekata od strane UNESCO-a omogući normalan rad Centra. Za to, međutim, nije bilo razumijevanja ni u Općini ni u Ministarstvu, pa je Centar prestao sa radom. Time je učinjena velika šteta za razvoj cijelog Cresko-lošinjskog arhipelaga jer je ovaj Centar s nekoliko spomenutih entuzijasta i skoro bez financijskih sredstava izradio više studija i elaborata, organiziraoi nekoliko međunarodnih skupova i seminara i potaknuo nekoliko trajnih akcija. Ustanovljeno je npr. Hrvatsko udruženje za zaštitu prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa, pa poduzeće Maračoul d.o.o. (turizam, lovstvo, poljoprivreda), sudjelovanje u osnivanju međunarodne nevladine organizacije za razvoj otoka INSULA. Podržana je i potpomognuta ideja dr. Gorana Sušića o osnivanju ornitološkog centra Caput Insulae, sve do njenog ostvarenja. Dr. Goran Sušić od samog početka uspješno vodi tu insitutuciju do danas, pa je zbog svojih zasluga također uspio postići za otok Cres status eko-otoka i njegovo mjesto u međunarodnom sustavu eko-otoka. U skoro deset godina postojanja i u nemogućim uvjetima obavljene su još mnoge aktivnosti Centra u Malom Lošinju koje su značajno doprinijele razvoju Cresko-lošinjskog arhipelaga.

          Na tom istom arhipelagu dogodila se je još jedna aktivnost koja je doprinijela ustanovljenju posebnog programa INSULA-e, ovaj puta na području zdravstva. Jedini specijalist interne medicine na ovome arhipelagu od 14000 stanovnika, dr. Anamarija Margan, uvela je 1997. godine kao rutinsku praksu telemedicinsku dijagnostiku. To je napravila zbog nepostojeće organizirane specijalističke službe na otocima i velikih poteškoća u složenoj dostupnosti te službe pacijentima. Veliki broj turista u ljetnim mjesecima dodatno je otežavao i komplicirao situaciju. Predložila je Akademiji medicinskih znanosti projekt kojim bi se osnovala mreža telemedicinskih stanica na otocima telematski povezanim s kliničkim institucijama na kopnu. Projekt je odobrilo 2000. godine Ministarstvo za znanost i tehnologiju, a nositelj projekta bio je Fakultet za elektroniku i računarstvo. Uz pomoć Akademije i Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, a u suradnji s Fakultetom elektronike i računarstva, pretvorila je svoje vlastito iskustvo u radu s telematskim tehnologijama u stvaranje Virtualne poliklinike u svojoj ordinaciji na otoku Cresu. Virtualna poliklinika  postala je zapravo za otoke konzilijarna specijalistička služba na daljinu. Za početak konzilijarnu službu obavljali su određeni liječnici volonteri iz KBC-a Rijeka, KBC-a Rebro, Bolnice Sv. Duh i Bolnice Magdalena u Krapinskim Toplicama. Na Krku i Cresko-lošinjskom arhipelagu osnovano je nekoliko telemedicinskih stanica. Pristupila je odmah i instruktaži o telemedicini i radu sa telemedicinskim tehnologijama u svojoj ordinaciji za dvadesetak otočkih liječnika. Dobila je potporu Ministarstva zdravstva, Ministarstva znanosti i Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Financijskim sredstvima projekt su pomogli HT, Pliva, Microsoft-Hrvatska, Brodogradilište Viktor Lenac i Bolnica Magdalena. Pod nazivom Otočna telemedicina četiri godine kasnije Akademija medicinskih znanosti drugim projektom nastoji obuhvatiti dalmatinske otoke. U tome je projektu dr. A. Margan koordinator mreže svih telemedicinskih otočnih jedinica, a to su otoci Brač, Šolta, Mljet, Vis i Lastovo.


Federico Mayor, generalni direktor UNESCO-a i dr. Ivo Margan, predsjednik izvršnog odbora UNESCO-a

          Virtualnu polikliniku na Cresu službeno je otvorio Predsjednik Repubike Hrvatske Stjepan Mesić; uz nazočnu ministricu zdravstva prof.dr. Anu Stavljenić-Rukavina, prisustvovali su i mnogi uglednici, a među njima u to vrijeme i ministar zdravstva Francuske Bernard Coushner.

          Rezultati projekta Virtualna poliklinika izazvali su veliki interes na konferenciji National Policies during the New programming period 2000-2006 na otoku Ikaria u Grčkoj, koju je 2001. organizirala INSULA. Projekt je proglašen najboljim na toj konferenciji. Natječaj je organizirala Europska komisija za tehničke projekte za suradnju Europe i Latinske Amerike – Eurolatis.. Kandidiran je u kategoriji best practice na natječaj Information Society Technologies for Health Applications u Havani i prihvaćen s još nekoliko projekata u oštroj međunarodnoj konkurenciji od 500 projekata. U Havani je 2001. godine dr. A. Margan prezentirala svoj koncept virtualne poliklinike i tu je počela njena višegodišnja suradnja s programom Eurolatis. Suradnja je nastavljena u Sao Paolu u Brazilu 2002. godine s velikim međunarodnim konzorcijem iz Europe i Latinske Amerike na razvoju zajedničkih programa. Projekt je zatim, kao jedini iz Hrvatske, predstavljen na Telemedicine & Telecare, International Trade Fair u Luxemburgu 2002. godine. Prvi put iste te godine prikazana je u Hrvatskoj Virtualna poliklinika na Cresko-lošinjskom arhipelagu u Makarskoj na prvom međunarodnom hrvatskom kongresu iz telemedicine.

          Jedna grupa liječnika i inženjera informatičara pokrenula je u Palermu suradnju svojih zemalja na razvoju mediteranske telemedicinske mreže. S tim u svezi osnovana je Prva mediteranska škola telemedicine u Palermu. Dr. A. Margan prikazala je i na toj školi polaznicima primjenu telemedicinske dijagnostike. Nedugo iza toga dobila je poziv Ministarstva zdravstva Egipta na Prvi telemedicinski panarapski kongres u Kairu. Oni su njezina iskustva iz telemedicinskog sustava za otoke smatrali vrlo prikladnima za primjenu na udaljene male pustinjske ambulante. Veliki interes pokazali su i predstavnici Maroka i Tunisa.

          Poslije projekta Virtualna poliklinika na Cresko-lošinjskom arhipelagu prijavila je zajedno s prof.dr. N. Rustemovićem s KBC-a Rebro novi projekt Evaulacija telemedicinske ultrazvučne dijagnostike. Ministarstvo za znanost i tehnologiju odobrilo je projekt, pa su započeli radom 2002. godine.

          Talijansko udruženje za telemediciju i medicinsku informatiku nakon višegodišnje suradnje pozvalo ju je da rezultate svoga istraživanja prikaže u listopadu 2003. godine na Trećem kongresu telemedicine u Rimu. Krajem iste godine pozvana je na konferenciju Healthy Islands – Conference on Public, Social Care and Rehabilitation Services koju je organizirala grupa B7 – sedam baltičkih otoka u Estoniji na otoku Hiiumaa. Baltički otoci pokazali su velik interes za Hrvatski model otočke telemedicine. Cijela konferencija prikazana je na web-stranicama INSULA-e, pa su se  tajništvu INSULA-e počeli javljati mnogi otočani, i to najviše oni koji žive na Pacifičkim otocima. Tajništvo ih naravno upućuje na e-mail adresu dr. A. Margan u Malom Lošinju.

          Od sljedećih međunarodnih skupova od najveće je važnosti bila međunarodna konferencija o telematskim tehnologijama u San Diegu u Kaliforniji 2006. godine.

          U Las Palmasu na otoku Gran Canaria održan je 2000. godine veliki kongres Sustainable Hotels for sustainable Destinations. Tu je prezentirala prednosti telemedicinske dijagnostike kojom se omogućava veća sigurnost boravka turista u raznim turističkim destinacijama, jer upotreba telemedicine omogućava osobito starijim osobama, a pogotovo groničnim bolesnicima, duži i zdravstveno siguran ostanak u hotelim i u izvansezonskom vremenu. Referat je bio jako dobro primljen, pogotovo od hotelskih poduzeća i velikih brodarskih putničkih kompanija. Tom je prilikom predložena i izabrana za članicu u Board of Directors i voditeljicu sektora za zdravstvo INSULA-e. Predsjednica Upravnog Odbora INSULA-e postala je 2005. godine na zasjedanju u Parizu. Tu dužnost obnaša i danas. Tako je otočka telemedicina na svom putu po svijetu iz Virtualne poliklinike na otoku Cresu stigla do globalne razine u UNESCO u Parizu.


Program konferencije u Brestu

          Kolovoza 2006. godine još je jednom u Malom Lošinju pokazana čvrsta sveza INSULA-e i našeg arhipelaga svečanom dodjelom novčane nagrade kojom je TUI, vodeći koncern na području turizma u svijetu, odao priznanje INSULA-i za dugogodišnju suradnju. INSULA je naime 1995. godine na Kanarskim otocima organizirala Svjetsku konferenciju o održivom razvoju turizma na kojoj je donesena Povelja o održivom razvoju turizma, koju su prihvatile i druge međunarodne organizacije. Od tada TUI i INSULA zajednički na međunarodnom planu unapređuju ekonomske, ekološke, socijalne i kulturne sadržaje održivog turističkog razvoja na otocima. TUI je inače najveći njemački turistički koncern, koji broji 65000 zaposlenih, 3600 turističkih agencija, 290 hotela i uslužuje više od 20 miliona putnika godišnje. Kao predsjednica Upravnog odbora INSULA-e, dr. A. Margan primila je nagradu koju joj je uručio dr. Michael Iwand, direktor Group Corporate Environmental Managment at TUI AG.

          Iako smo mala pomorska zemlja, imamo veliku pomorsku tradiciju, a isto tako ništa manju i brodograđevnu. Zbog toga nemamo potrebe da se dokazujemo na festivalima, premda je lijepo i vrlo korisno sudjelovati i na njima. O našoj pomorskoj i brodograđevnoj povijesti i prisutnosti naših pomoraca pod raznim zastavama na svim morima svijeta napisana je kroz stoljeća bogata literatura. Naročito u proteklom stoljeću naše vodeće pomorske kompanije imale su svoja sjedišta u Rijeci i vrhunska mjesta na listama pomorstva u svijetu. Naša brodograđevna industrija na Kvarneru bila je godinama u samom vrhu svjetske brodogradnje. To je mogla biti samo zato što je izrasla iz vjekovnog mukotrpnog rada malih porodičnih graditelja baraka, naših pasara, našeg guca, naših batana, velikih i malih, već prema tome čemu su služili. Mali škverovi koji su gradili bracere i trabukule prerasli su u brodogradilišta za veće i velike brodove. Riječka brodograđevna industrija ostvarila je upravo fantastičan razvoj od austro-ugarskog doba, preko Cantieri navali del quarnaro Fiume za vrijeme Italije, pa Lazarusa i Brodogradilišta «3. MAJ» do danas. Isto tako nevjerojatan razvoj ostvarila je i malološinjska brodogradnja, i to ne samo u Malom Lošinju.


Svjetionik Du Créac’h na otoku Quessant

Od mnogih obitelji veterana brodogradnje iz Malog Lošinja porodica Kozulić se već ranih dvadesetih 19. stoljeća povezala sa Sušakom. Gian Matteo Cosulich je 1824. godine izgradio brodogradilište na Pećinama. Prema zapisniku lučkog ureda u Rijeci godine 1823. radila su četiri nova škvera i to jedan na Sušaku a tri na Pećinama. Škver mlađeg Mata Kozulića spominje lučka oblast još 1928. godine.

          Vjerojatno mnogi Sušačani ne znaju da nam je upravo taj škver ostavio ime atraktivnom dijelu Sušaka – Pećine. Zbog proširenja, naime, radnog prostora za svoj škver, Kozulići su izravnali zemljište iznad škvera i tako stvorili jednu veliku ravnu površinu koja danas služi kao tenis igralište. Na tom su mjestu instalirali dvije velike peći za pečenje vapnenca i proizvodnju vapna jer je prijevoz materijala tada bio skup i težak. Zbog položaja škvera ispod tih ogromnih peći, lokalitet se počelo nazivati Pod Pećinama pa se to ime, malo skraćeno, proširilo i na područje koje je i danas pokriva – Pećine.

          Sedamdeset godina kasnije, tj. 1889. godine troje braće Kozulića – Fausto, Callisto i Alberto – odlaze iz Malog Lošinja u Trst, pa nešto sjevernije od Trsta osnivaju brodogradilište u malom ribarskom selu Monfalcone 1908. godine. Kroz tih upravo navršenih 100 godina, brodogradilište Monfalcone danas je u svijetu jedno od najvećih koje gradi najveće putničke i druge brodove. Od kada su Kozulići uposlili prve majstore iz Malog Lošinja u brodogradilištu Monfalcone, sve ovo vrijeme do danas radili su u njemu majstori iz cijelog Kvarnera i mnogo doprinijeli njegovoj današnjoj veličini.

          Škverovi iz protekla dva stoljeća nestali su, ali na Kvarneru nastavljaju živjeti drugačiji i drugi. Na obali ili na otocima nema većeg mjesta bez škvera, dok se u manjim mjestima uvijek nađe neka obitelj koja se bavi gradnjom čamaca zbog ribarenja ili sporta. Ništa nije drugačije u Istri, sjevernoj ili južnoj Dalmaciji. Život neiskorjenjive povezanosti našeg čovjeka s morem svojevrsni je festival mora, mornara i ribara.

          Zato nije ništa neobično da su se i u osnivanju Međunarodnog znanstvenog savjeta za razvoj otoka ili INSULA-e predstavnici Kvarnerskih otoka opet našli ²u prvoj liniji².

            Navršenih dvadeset godina odgovornog rada na unapređenju života otočana i Primoraca ostavlja nas u uvjerenju da je osnivanjem ove organizacije pogođen zadovoljavajući način rješavanja preuzetih zadataka koje njihov život neprestano stvara.


Posjet muzeju svjetionika na otoku Quessant 1989. godine

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana