SUŠAČKA REVIJA broj 70/71

 


iz arhiva

PUKOVNIK ALFREDO PERATA

Ljubinka Toševa Karpowicz

Godine 1930. započela je čistka, odnosno provjera članstva fašističke stranke.

Sudeći prema govoru u talijanskom parlamentu poslanika Giovannia Giurijatija 19. travnja 1931., jednog od glavnih organizatora D'Annunzijeve okupacije Rijeke i tajnika fašističke stranke, čistka je provedena  kako bi se  izbjeglo idejno raslojavanje do kojeg je došlo pod utjecajem republikanskih parlamentarnih nemira  u Španjolskoj te s tim povezanih zahtjeva u talijanskom parlamentu za demokratizaciju  političkog sistema.

Koliko je bila široka i temeljita, može se zaključiti iz podataka koje je saopćio sam poslanik Giuriati. Iz Milanske borbene udruge Fascio, u kojem je započeo fašistički pokret, od 120.000 članova, iz stranke je izbrisano 57.000 članova, a 24.000 udaljeno. Istovremeno, istaknuo je, stranka je usvojila novu strategiju prema kojoj će mladim fašistima biti dopuštena ograničena diskusija, a podučavanje "u vjeri njihovih otaca" će poduzeti stranka, a ne Katolička akcija (Azione Catolica),  čije je djelovanje površno i opasno. (1)

Ponovnoj provjeri podvrgnute su i biografije nekadašnjih squadrista - fašista i onih koji su živjeli na teritoriju podprefekture Volosko-Opatija, pa tako i 1927. godine pukovnika Alfreda Perate, tada u dobi od pedeset dvije godine. Upoznajemo tako biografiju jednog od najistaknutih taliijanskih  fašista.(2)

Alfredo Perata je rođen u  svibnju 1883. godine u Alessandriji. U podacima iz njegove biografije iz 1940. godine zabilježeno je da je iz svog mjesta nestao u nepoznatom pravcu 1911. godine.Vjerojatno je stekao neko vojno obrazovanje ili je čin dobio tijekom Talijansko-turskog rata u Libiji, jer  već 1912. godine, nakon talijanske aneksije Libije, nalazi se na mjestu poručnika u političkom uredu (privremene) vlade u Tripolitaniji.

Naredne godine imenovan je za političkog rezidenta  u El Gioscu (Tripolitanija), a do pred sam ulazak Italije u Prvi svjetski rat 1915. godine za kapetana političkog rezidenta u Tobruku.

Godine 1917., dakle, još tijekom Prvog svjetskog rata, dostigao je čin  majora, a po položaju postaje  šef misije za delimitiranje granica  u okupiranoj Cirenaiki.

Godine 1919.  nalazi se u Rijeci u sastavu savezničkih trupa, pod komandom generala Graziolija. Zadaća mu je organizirati prikupljanje informacija o Jugoslaviji, dobio je, znači, zadaću špijuniranja (servizio infromazioni sulla Jugoslavia), odnosno upravljanja obavještajnom službom. Sudeći prema kasnijim informacijama iz njegove biografije, točnije podataka koji se odnose na godinu i mjesto rođenja njegove prve kćeri Elfride – 18. prosinca 1919., Sušak – Alfredo Perata je, u vrijeme prvih dana D' Annunzijeve okupacije Rijeke bio na obavještajnoj službi u Sušaku u svojstvu savezničkog časnika talijanske okupacijske vojske.

Iste godine, tj. 1919.,  imenovan je šefom političkog odjela međusavezničke  komande  u Rijeci, kojoj je bila povjerena koordinacija  između civilnih i vojnih vlasti te komunikacija između različitih međusavezničkih komandi.

Godine 1922.  na dužnosti je pri Talijanskoj kraljevskoj legaciji u Rijeci  (R. Legazione d' Italia a Fiume),gdje "aktivno djeluje tijekom cijele političke akcije i – osobito zapaženo, tijekom osjetljivog  Zanellinog  razdoblja kao otpravnik poslova“, kako se navodi u njegovoj biografiji koja se nalazi u Državnom arhivu u Rijeci. (3)

Sudeći prema ovim egzaktnim podacima, pukovnik Alfredo Perata je bio važna osoba u kontinuitetu one  međunarodnopravne politike u kojoj se Italija predstavljala kao saveznica, a istovremeno djelovala kao okupator na teritorijima koje su bili zacrtani Londonskim ugovorom.

Iz razdoblja Riječke države, spominje Alfreda Peratu  (i Donata), Ricardo Zanella, u svojstvu "majora karabinjera" i službene osobe pri Talijanskoj legaciji u Rijeci, kojemu je on, kako bi spriječio  dalje pogoršanje situacije u Rijeci, pokazao notu ( br. 220) riječke vlade 15. siječnja 1922. godine, te ga zamolio da telegrafski obavijesti Markiza della Toretu, tada ministra vanjskih poslova Italije, o teškoj situaciji u Rijeci i o zahtjevu vlade Riječke države da se povuku karabinjerske trupe (R.R carabinieri) iz Rijeke.

Alfredo Perata nije ništa učinio, kao ni ministar vanjskih poslova u Rimu, iako mu je  nota riječke vlade osobno predana 26. veljače iz ruku riječkog izaslanika.

Namjerno provociranje nereda u Rijeci bilo je samo izgovor za formiranje Komiteta Nacionalne obrane (Comitato della difesa Nazionale), na čelu s riječkim fašistom Attilijom Prodamom, koji je, uz pomoć tršćanskih fašista, nekoliko dana kasnije izveo državni udar.

Zanella je i Peratu, skupa se ministrom vanjskih poslova  Italije, optužio  za opstrukciju u  svojoj peticiji Savjetu Lige naroda, 30. ožujka  1922., dakle neposredno nakon izvedenog državnog udara. (4)

Ta je osuda morala biti dobro argumentirana, s obzirom na to o kako je visoko pozicioniranim ličnostima riječ te s obzirom na visoko tijelo kome je peticija upućena.

Nakon zasluga za organiziranje nereda u Rijeci te izvođenja udara na legitimno izabranu vladu Perata je svakako trebao biti uklonjen iz Rijeke, ali mu je  iskustvo stečeno u Rijeci garantiralo daljnju karijeru u istom smjeru.

Nakon konferencije u Lozani ,srpnja 1923., na kojoj je, prije svega, uz podršku Velike Britanije, Italiji potvrđena dodjela otoka Dodekaneza, Alfredo Perata odlazi na otok Calinu (Kalinu), jedan od strateški važnih otoka  Dodekaneza, kojeg su Talijani okupirali tijekom Tripolitanskog rata 1911. godine, a zatim zahtijevali  Londonskim ugovorom, kako bi, kao i u Riječkoj državi, pripomogao njegovu aneksiju Italiji.

No, otok je bio naseljen grčkim stanovništvom, dakle "neprijateljima naše okupacije", kako stoji u  curricullumu  Alfreda Perate, pa je on tamo vjerojatno primjenio iskustvo stečeno u Riječkoj državi.

Uz traženje da mu se produži članstvo u Nacionalnoj fašističkoj stranci navedena su, pored dokumenata i imena osoba koji ga preporučuju, odnosno koji ga poznaju, a to su, prema njegovim navodima: senatori Lago, Castelli, Terruzzi i Venturi. Na temelju toga može se vjerovati u autentičnost podataka koje je Alfredo Perata naveo u svojoj autobiografiji.

Provodeći četiri godine nasilje nad lokalnim stanovništvom otoka Kalina, Alfredo Perata je uspio, kao i u Rijeci, slomiti njegov otpor, nakon čega je, iz "obiteljskih razloga", kao i u Rijeci, morao napustiti otok, te je za nagradu poslan u Pariz kao vojni ataše.

U Parizu je Perata ostao punih sedam godina, te se nakon napuštanja vojne službe počeo baviti trgovinom 1927.-28. godine. Izgleda da mu trgovina nije išla tako dobro kao vojno-policijski i obavještajni poslovi, te se nastanio u Opatiji. Razumljivo da je bio lojalan režimu kojem je i sam umnogome doprinio, pa je tako u vrijeme provjeravanja članstva fašističke stranke 1930. godine riječki kvestor mogao obavijestiti stranku o njegovom lojalnom ponašanju, o lojalnom i antislavenskom držanju njegove dobrostojeće obitelji, čime  je Perata prošao i taj test.

Iste godine  zaposlio se kao savjetnik pri tvrtki  S: A. Mobiliare "Continentale". U povodu molbe njegove kćeri Elfride Perate, od 16. rujna 1940. godine, da bude primljena u sekciju Talijanske mladeži Primorja, Nacionalne fašističke stranke, vidljivo je da obitelj stanuje u Opatiji, Villa Vesna, Vassania 128.

U tom dokumentu zabilježeno je da je Alfredo Perata upisan kao član opatijske organizacije Fascio 1925. godine, tada je bio delegirani savjetnik pri Anonimnom društvu za upravljanje opatijskim hotelima, i posjednik, oženjen Elfridom Uicic (Uičić), "dobrostojećom" kućanicom.

Prema istom dokumentu jedna od kćeri  studira u Italiji Orvietto), druga pohađa gimnaziju u Opatiji.

Elfrida Uicic, rođena 20.10.1897. u Lovranu, kojom je Alfredo Perata  bio oženjen, bila je  kćer Antonija i Katerine rođ. Brašić. Kredibilitet Alfreda Perate stavljala je pod sumnju, ali to, evidentno, nije bilo presudno, sestra njegove žene, Giuseppina Uicic, osumnjičena da je komunist. (5)

Giuseppina Uicic se 1918. godine udala za Alessandra Wacyck, vojnog liječnika nekadašnje austro-ugarske vojske u Splitu.  Prema istim informacijama, Giuseppina nije bila u Lovranu od 1922. godine te o njoj nema nikakvih podataka.

U izvještaju se govori  da simpatizira komuniste i da je proputovala cijelu Europu. Na temelju podataka Državnog arhiva u Trstu, čini se da je viđena u Španjolskoj  1927.-28. godine.

Pred početak Drugog svjetskog rata, Alfredo Perata je u mirovini, ali se njegovo obiteljsko stanje i političko držanje obitelji u cjelini ponovno ispituje.

Posljednja vijest o pukovniku Perati potječe iz 26. ožujka 1943. Saznajemo da je ponovno pozvan u vojnu službu i raspoređen u zonu vojnih operacija. Imao je tada šezdeset godina. (6)

 

BILJEŠKE

1. Zakon 29/6 1939/XVII/ N.782, 2/1/940/N/3 R.D.23/6/941/XIX/N. 526. 

2. DAR, JU-6,  kutija 402.

3. Isto.

4. Danilo I. Massagrande, nav. dj. str. 192-198, Prilog.

5. Osim u promemoriji, Giuseppina Uicic ima dosje kao komunist i u Archivio di stato di Trieste, fond. R. Governatorato delle Ven.-Giulia, Atti governativi 1919-1922, busta 288. Comunisti.

6. DAR, JU-6, Gab. A1 07759.26.3.1943.

 

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana