SUŠAČKA REVIJA broj 72

 


povijest

ROTARY KLUB SUŠAK

Oleg Mandić


Simbol Rotaryja, nazubljeni kotač − zupčanik, prisutan je na svakoj javnoj manifestaciji RI-a

Na početku nam valja, radi boljeg razumijevanja daljnjeg teksta, pojasniti neke pojmove i još ponešto...

Najprije - Što je to Rotary?

Rotary je svjetska organizacija poslovnih ljudi koji vjeruju u važnost humanitarne podrške i podržavanje visokih etičkih razina u svim profesijama, a sve to u cilju izgradnje mira i stvaranja boljeg razumijevanja među narodima.

Rotary okuplja više od milijun i dvjestotisuća članova u 32 tisuće klubova (RC) u 170 zemalja. Članstvo se stječe isključivo pozivom i zasnovano je na principu – po jedan zastupnik svake vrste posla ili djelatnosti. Međusobno se oslovljavaju s prijatelju (ranije s brate). Žene su stekle pravo na članstvo tek zadnjih desetljeća, nakon odgovarajuće presude američkog Vrhovnog suda.  Sastanci se održavaju jednom tjedno.

Rotary je nastao 23. veljače 1905. formiranjem RC Chicago, Illinois, SAD.

Osnivač je bio odvjetnik Paul P. Harris. Svi su voditelji Rotaryja na međunarodnoj i lokalnoj razini neplaćeni dragovoljci. Klubovi su širom svijeta udruženi u Rotary International (RI). Glavno sjedište nalazi se u Evertonu (Chicago) a Regionalni ured za Europu i Afriku ima sjedište u Zürichu (Švicarska).

Rotary je pokret ubrzo zaživio, ali je začudo, vjerojatno pod utjecajem događaja vezanih uz I. svjetski rat, nailazio na plodnije tlo za razvoj i širenje u Južnoj Americi i Aziji negoli u Europi. Tek dvadesetih godina niču prvi Rotary klubovi u kontinentalnoj Europi, dočim ih je u Engleskoj i Irskoj bilo nešto i prije. Njihov razvoj i brojnost kroz sljedećih 10 godina bilježi uzlaznu putanju. Ali jačanjem nacionalsocijalizma u Njemačkoj, frankizma u Španjolskoj i fašizma u Italiji - rotarijanstvo u tim zemljama doživljava očit zastoj. Tomu valja dodati i dva čimbenika koji su prema rotarijanstvu oduvijek imali negativan predznak: komunizam i Katolička crkva. Prema tome, slobodno se može reći da je jačanje rečenih snaga u upravnom razmjeru sa zastojem rotarijanstva u određenim europskim zemljama koncem 30-ih godina prošlog stoljeća.

Ali ne u svim!

Bilo je to doba kada je netom stasala novoosnovana Kraljevina Jugoslavija (nekadanja SHS). Nove snage nove države pohlepno su preuzimale novotarije “iz svijeta”. Tako je bilo i što se Rotaryja tiče. 29. lipnja 1929. na Plitvičkim jezerima održan je zajednički Charter (ceremonija primanja u članstvo) za prva dva jugoslavenska kluba - zagrebački i beogradski.


Paul P. Harris,
osnivač Rotaryja 1905

Ubrzo se za njima pojavio i sušački, RC SUŠAK

Osnutak i članovi

Godine 1930. Sušak je imao 20.000 stanovnika i bio je grad izrazito razvijenih gospodarskih aktivnosti. Prevladavaju bankarstvo, trgovina, pomorstvo, industrija papira i prerada drva. Razvoju pogoduje zemljopisni položaj i blizina granice s Italijom, prostranost morskoga pristupa i relativno dobra povezanost s unutrašnjosti.

Takva sredina otvorena je za nove ideje, i ako ih prihvati, ne oklijeva ih pretočiti u život, smatrajući ih svrsishodnim i korisnim za zajednicu.

To je otprilike bio scenarij koji je prethodio inicijativi RC-a Zagreb da organizira osnivanje RC-a na Sušaku. Odvjetnik dr. Ferdo Pavelić, bankar Milorad Smokvina i profesor Ivan Sveško bili su prvi s kojima se Edo Marković, predsjednik RC-a Zagreb, povezao, potaknuo ih, i potom godinu dana pratio u postupku osnivanja Kluba. O tomu postoji zapis od 7. rujna 1930. – službeni izvještaj Ede Markovića, sekretaru Rotary Internationala.

U navedenome izvještaju spominje se 16 članova – osnivača. Njihov sam popis našao u Zürichu, u Arhivu RI-a. Evo njihovih imena s osnovnim podacima:

1. Bogumil Antić, vlasnik firme Antić & Co.

2. Nikola Bolf, suvlasnik firme Ivan Bolf

3. dr.Niko Bonetić, liječnik dermatolog, šef odjela Banovinske bolnice

4. Albin Zelligoi, direktor Luke

5. Ferdo Godina, gradski savjetnik

6. dr. Aleksandar Gorup, potpredsjednik Jadranske plovidbe A. D.

7. Vinko Mikuličić, vlasnik firme V. Mikuličić (žitarice i kolonijalna roba)

8. Eduard Pajkurić, voditelj Prekomorske plovidbe

9. dr. Ferdo Pavelić, odvjetnik

10. dr. Zlatko Prikril, građevinski inspektor

11. Zvonko Richtmann, voditelj odjela Jugoslovenske udružene banke

12. dr. Viktor Ružić, član direktorskoga kolegija Jadranske plovidbe

13. Milorad Smokvina, zamjenik voditelja Prve hrvatske štedionice

14. prof. Ivan Sveško, nastavnik

15. dr. Otmar Transmiler, direktor Doma narodnog zdravlja

16. barun Milan Turković – veleposjednik


Barun Milan Turković-Kutjevski,
prvi predsjednik RC-a Sušak

Tijekom 10-godišnjega djelovanja, u RC Sušak učlanilo se 45 osoba, no nisu svi i ostali u članstvu. Poneki zbog odlaska iz Sušaka, drugi zbog prevelike zauzetosti ili pak zbog osobnih razloga. Ipak, navodim njihova imena i osnovne podatke:

17. Dragutin Broz, upravitelj Hrvatske poljodjelske banke, podružnica Sušak

18. Viktor Car Emin, književnik

19. Viktor Cerić, direktor Javnih i carinskih slobodnih skladišta

20. Vilko Devčić, ljekarnik

21. Vladimir Devčić, vlasnik Pomorskoga štamparskoga zavoda Sušak

22. Mate Frančić

23. Teddy Gjivović, profesor Državne Trgovačke akademije

24. dr. Velimir Guteša, direktor Banovinske bolnice.

25. Oskar Hartlieb, direktor tvornice papira Smith & Maynier

26. dr. Dionizije Jakovčić, tajnik Prekomorske plovidbe d.d. Sušak

27. dr. Vladimir Kojić, generalni konzul Kraljevine Jugoslavije u Rijeci

28. dr. Janko Komljenović, šef kirurškog odjela Banovinske bolnice

29. dr. Ivo Lipovščak, predstojnik gradske Policije

30. dr. Josip Marković, šef Antituberkuloznog dispanzera Doma narodnog zdravlja

31. Milivoj Mezzorana, profesor Državne Trgovačke akademije

32. Mario Mikuličić – Rabić, vlasnik t.t. M.Mikuličić – Rabić

33. Nikola Očigrija, direktor državne Trgovačke akademije

34. Gjuro Pany, turistički inspektor za Hrvatsko primorje i Gorski kotar

35. ing. Andre Perušić

36. Josip Premrou, poduzetnik u drvnoj industriji

37. ing. Lujo Rac, gradski inženjer

38. Dragutin Retl, predsjednik Okružnoga suda Sušak

39. Niko Rošić, činovnik t.t. Ant. & Rošić Co.

40. Gjuro Ružić, predsjednik Gradske općine

41. Rikard Salaher, umirovljeni kontraadmiral, predsjednik Jadranske straže

42. Božidar Švrljuga, direktor Oceanije, brodarsko A.C.

43. Milan Švrljuga, direktor Jadranske plovidbe d.d. Sušak

44. Viktor Turina, prokurist t.t.-a Prvi sušački mlin na valjke S. Turina

45. Karlo Vrbaneze, zakupnik Palace hotela Zagreb, hotela Therapia i hotela Miramare u Crikvenici.

O osnivanju, iz pera Viktora Cara Emina

Kako je osnivanje Kluba i njegovo uhodavanje vidio i doživio njegov član Viktor Car Emin, čitamo u tekstu što ga je u lipnju 1933. objavio JR (Jugoslavenski Rotar):

Inicijativa za osnivanje Rotary-kluba na Sušaku, došla je iz bratskoga zagrebačkoga kluba. To bijaše godine 1929., kada se na Sušaku o rotarijanstvu vrlo malo znalo. Trebala je živa i uvjerljiva riječ brata prof. M. Čalogovića, da se za rotarijansku misao zagriju ponajprije dvojica-trojica, pa da se potom jedan po jedan pridobiju za tu misao i drugi koji će već u jesen iste godine sačinjavati jezgru budućeg sušačkoga Rotary-kluba.

Svi predsjednici RC-a Sušak

barun Milan Turković 1930./31.

barun Milan Turković 1931./32.

dr. Niko Bonetić  1932./33.

dr. Viktor Ružić  1933./34.

Milorad Smokvina 1934./35.

Bogumil Antić 1935./36.

dr. Niko Bonetić 1936./37.

barun Milan Turković 1937./38.

dr. Ferdo Pavelić 1938./39.

dr. Ferdo Pavelić 1939./40.

Božidar Švrljuga 1940./41.

Bilo ih je u svemu 16. Sastajali su se u kavani “Continental”. Kako je već samo ime Rotary ljudima zvučalo nekako misteriozno, nije čudno što su naročito u prvo vrijeme mnogi na sastanke u “Continentalu” gledali najblaže rečeno sa smiješkom. Međutim, mladi još nepriznati klub imao je već tada u svojoj sredini dva oduševljena rotarijanca: braću baruna M. Turkovića i dr. N. Bonetića, i njihova živa i otvorena riječ ubrzo je raspršila svu onu tajnovitu maglu što su je  neupućeni, a s njima i zlonamjerni, stvarali oko onih sastanaka i pokazali svim našim sugrađanima dobre volje da i rotarijanstvo ima svoju ideologiju koja bi, zdravo primljena, mogla biti od neslućenog, upravo čudesnog utjecaja na blagotvorni razvoj prilika, ne samo u našoj miloj domovini, nego i na čitavome svijetu.

U aprilu 1930. stigla su od banske uprave u Zagrebu potvrđena pravila. Klub je 7. septembra iste godine i oficijelno inauguriran. Inauguracija je obavljena vrlo svečano na parobrodu “Zagreb” Jadranske plovidbe. Sam čin inauguracije obavio je brat dr. Edo Marković, sadašnji guverner, u prisustvu gotovo svih članova sušačkog kluba i lijepoga broja delegata zagrebačkog i beogradskog

RC-a. Kumovao je RC Zagreb. Ta lijepa svečanost proizvela je duboki dojam i na ostale uzvanike, tako da se može reći da je inauguracija našega kluba bila ujedno i njegova afirmacija na Sušaku.


Skupina jugoslavenskih i austrijskih sudionika na svjetskoj
Rotary-Konvenciji 1931. godine u Beču

Uto se klub preselio u hotel “Park”, gdje se i danas drže redoviti mjesečni sastanci. U one prve dane nakon inauguracije, najveća se pažnja posvećivala organizaciji kluba i primanju novih članova. Nastavilo se i s drugim redovitim radom, a sve u nekom očekivanju druge velike, za svaki RC vrlo važne svečanosti, Charter presentationa, koja se obavila 18. marta 1931. na obnovljenome parobrodu “Karađorđe”. Na svečanost stigao je europski tajnik RI-a brat dr. Potter i predao našem klubu Charter kojim je evo i posljednja formalnost sretno privedena kraju…

Karitativni je rad naišao u članovima sušačkoga RC-a već u samome početku na marne pregaoce. Za prehranu nevoljnih i nezaposlenih ima klub vlastiti fond, ali njegovi pojedini članovi idu u punoj mjeri naruku i svakoj inicijativi koja ide za ublažavanjem bijede u ovome vremenu velikih poremećaja, naročito u ekonomskom pogledu. Pored toga naš klub vođen čistom idejom služenja i rotarijanskoga drugarstva zahvaćao je i zahvaća i u razne druge probleme, u prvome redu lokalne, komunalne, a onda i one šire domovinske, narodne, pa i međunarodne.

Prve dvije, može se reći i najteže godine, upravljao je našim klubom brat barun Turković kao naš prvi predsjednik. Njegov nasljednik dr. Bonetić išao je njegovim stopama, a tim putem ide i naš  sadašnji predsjednik, a s njime i cjelokupni odbor.

Najljepša odlika našega kluba jeste sklad i bratstvo što u njemu vlada. Proces amalgamiranja otišao je tako daleko, da se jedna dama prigodom posljednjega “lady’s nighta” izrazila uz nekakav značajan podsmijeh: “Vi ste se rotarijanci tako stopili jedni s drugim, da i vaši neoženjeni drugovi izgledaju kao – oženjeni...”

Što se pak do malo prije spomenutog “lady’s nighta” tiče, treba priznati da ta biljka nije ni na našem sušačkom tlu mogla još da uhvati korijena. Da li je to zato što naš klub želi da i u tome bude do kraja solidaran s ostalim klubovima u Jugoslaviji, pa se ustručava od pretjeranoga približavanja žena rotarijanstvu, o tome neka sudi potomstvo.


Klupska Rotary-iskaznica za godinu 1940.
sušačkoga rotarijanca Luje Raca

Prije negoli završim, spomenut ću da naš klub podržava tijesne, čisto srdačne veze i s mnogim klubovima izvan Jugoslavije. To se već pokazalo više puta, naročito prigodom onoga čuvenoga rotarijanskoga izleta u Dalmaciju u maju 1931., o kome se u Grazu i danas govori sa zanosom, kako nas je nedavno uvjeravao jedan član grazkoga RC-a.

Dirljiva je i poruka engleskoga RC-a South-Gate, u kojoj nam javljaju da će određenoga dana ispiti čašu vina u zdravlje našega sušačkoga kluba. A mi njima kao jedan čovjek odgovorili mahom, da ćemo u srijedu 24. maja 1933. svi listom otići u Martinšćicu i ondje zauzvrat, u zdravlje RC-a South-Gate ispiti čašu našega domaćega. I to smo i obavili, savjesno, bratski.

Martinšćica je lijepa uvala puna povijesnih uspomena. U njoj je bio lazaret, gdje su se raskuživali brodovi i ljudi što bi dolazili iz dalekih okuženih krajeva. I mi polazimo onamo često, da se malo otresemo svakidanjih briga... Time koristimo našem zdravlju, a ne prejudiciramo našoj frekvenciji koja u Martinšćici bilježi svoj – maksimum.

Viktor Car Emin

Aktivnosti novoga Kluba

Nakon godine dana priprema, RC Sušak službeno je osnovan 7. rujna 1930. Njegova je pristupnica zaprimljena u RI-u pod rednim brojem Club No. 3379. (U onodobnoj dokumentaciji navodi se i datum prihvata 20. listopada 1930., datum najavljenoga Chartera 22. listopada 1930., datum održanoga Chartera 18. ožujka 1931., datum primitka ratifikacije 6. travnja 1931.).

Sljedećega dana – 8. rujna – novoosnovani Klub šalje središnjici u Chicago brzojav zadovoljstva: “Šesnaest objedinjenih članova na osnivanju svojega Kluba, zajedno s rotarijancima Jugoslavije, Austrije i Čehoslovačke, u želji za promidžbom visokih rotarijanskih ideala, šalju svojoj središnjici srdačne pozdrave. RC Sušak”.

Prvi predsjednik RC-a Sušak bio je barun Milan Turković s Pećina (Vila Turković). Turković je bio imućni vlastelin i zemljoposjednik, vezan uz kutjevački kraj.


Prva unutarnja stranica Jugoslavenskog Rotara

Prvi sekretar RC-a Sušak bio je prof. Ivan Sveško, a prvi rizničar Zvonko Richtmann. Sastanci su se održavali u hotelu Park (“jer bližu lokaciju pogodnog lokala nisu našli”), svakoga petka u 20.30, a djelatnost Kluba bila je “ograničena” na “Sušak i okolicu”.

Spočetka korespondencija i kontakti s RI-om obavljani su na engleskome jeziku, ali očito je s time bilo određenih problema, jer 20. listopada 1930. Chesley R. Perry, sekretar RI-a, Ivanu Svešku, tajniku RC-a Sušak, između ostalog piše:

“Iako bi nam bilo pogodnije i dalje primati vaše napise na engleskome, nemojte oklijevati pisati na vašemu jeziku, ako vam je tako lakše...”

Rasprava o tomu okončana je kompromisno nekoliko dana poslije – svi će se kontakti ubuduće obavljati na njemačkome jeziku. Ali unatoč tomu, predsjednik Turković pisao je i na materinjem – hrvatskosrpskome jeziku, što je razvidno iz njegova pisma sekretaru Perryju od 24. studenoga 1930..

1931. – prva godina

punopravnoga članstva

Godine 1931. započele su pripreme za posjet 22. svjetskoj godišnjoj Rotary-Konvenciji koja se te godine održavala od 22. do 26. lipnja u Beču. Sretna okolnost bila je ta što se prva Konvencija od osnutka sušačkoga Kluba održavala u gradu koji nije bio odveć daleko. Još je koncem prethodne godine RI učestalim dopisima poticao sušačke rotarijance da posjete bečki skup.

Na koncu, bečkoj su Konvenciji kao sušački delegati prisustvovali Milan Turković, Ferdo Pavelić i Josip Premrou.

Te godine sušački RC uspostavlja prve međunarodne kontakte. Zapaženo je dopisivanje s RC-om Auckland s Novoga Zelanda, 10 godina “starijim” od sušačkoga Kluba, sa 150 članova koji se sastaju svakoga ponedjeljka na zajedničkome ručku.

Za novoga sekretara sušačkoga Kluba izabran je dr. Viktor Ružić.


Predsjednik RI-a J. Nelson s R. Alaupovićem ispred ulaza u zgradu Burze gdje se održavala II. konferencija Distrikta 77

Započinje i dopisivanje vezano uz pripremu organizacije jugoslavenske Rotary-skupštine, na kojoj će se osnovati Distrikt 77. Pogodovalo je tomu i krstarenje rotarijanaca Jadranom, što ga je od 13. do 19. svibnja te godine organizirao upravo RC Sušak. Parobrodom Prestolonaslednik Petar, više od 30 rotarijanaca sa suprugama iz Jugoslavije i Graza, obišlo je Rab, Šibenik, Kornate, Trogir, Split, Korčulu, Dubrovnik i Boku Kotorsku. Tom su prigodom vođeni i razgovori o jugoslavenskoj skupštini (Distriktu).

Rotarijanci su oduvijek posebno važnim smatrali prisutnost svakotjednim sastancima, tzv. frekvenciji. Poznata je rotarijanska krilatica: Ne možeš se družiti niti prijateljevati s praznom stolicom! Stoga se u RI-u pomno vodila evidencija o prisutnosti. U izvještajima o tomu čitamo:

U studenome 1930. postotak prisutnih članova bilo je 67,6 %, u prosincu 56 %, u siječnju 1931. 64%, u veljači 72,32%, u ožujku 76,52%, u svibnju 78,80%, u lipnju 70%, u srpnju 75%, u kolovozu 53,75%, u rujnu 73%, u listopadu 75%, u siječnju 1932. 54,3%, u veljači 50%.

Iz tih brojki i iz zapisnika sa sastanaka može se uočiti zabrinutost članova s malim postotkom prisutnosti. Jedan od razloga izostanaka navodi se udaljenost mjesta održavanja sastanaka, jer hotel Park je izvan ruke, a dolaženje i odlaženje u noćnim satima ovise o javnome prijevozu. Valja napomenuti i princip vezan uz dolazak na sastanke, koji je od početka vrijedio u RC-u Sušak: član koji se ne bi unaprijed ispričao plaćao bi  večeru, unatoč tomu što večeri nije prisustvovao.

1932. – prvi posjet guvernera

Godina 1932. bitna je za sve rotarijance južnoslavenskih prostora, jer je 3. ožujka osnovan jugoslavenski Distrikt 77.

Na našem je pak užemu prostoru, RC Sušak već zaživio. Održan je međugradski sastanak s RC-om Graz, a započinje se i s prvim humanitarnim projektima.

Uspostavlja se trajna briga o siromašnoj djeci u Osnovnoj školi Drenova, za koju se svakodnevno nabavlja kruh i mlijeko, započinje  stipendiranje darovita dječaka, a rađaju se i prve misli o otvaranju dječjeg azila (jaslica, skloništa?).

Za sušačke rotarijance posebnu je važnost imao 20. srpnja te godine. Toga je dana Sušak prvi put službeno posjetio Edo Marković, prvi guverner jugoslavenskog Distrikta 77., ujedno i kum sušačkoga Kluba.

1933. – financijske teškoće

Nespretna primjena rotarijanskih pravila u prvim godinama nije bila jedini problem sušačkih rotarijanaca. Mnogo ozbiljniji bio je financijski problem.


Zaglavlje memoranduma RC-a Sušak

Tada je u RI-u još vrijedio propis koji je obvezivao svaki klub da o svome trošku pošalje delegata na godišnju Konvenciju koja se svake godine održavala u drugome gradu. Uzastopni neopravdani izostanak klupskoga predstavnika s toga skupa posljedovao bi automatskim brisanjem kluba iz rotarijanskoga članstva.

O tome, 31. kolovoza 1932., tajnik Richtmann piše središnjici u Chicagu:

“U vezi s rotarijanskim statutarnim propisom, ispričavam se što naš Klub nije prisustvovao 24. godišnjoj Konvenciji u Seattleu. Naši članovi, unatoč dubokome žaljenju, nisu bili u mogućnosti prisustvovati Konvenciji: krajnje teška ekonomska situacija onemogućila je svakoga od nas, kao i sam Klub, da pošalje  delegata na tako udaljeno odredište”.

Godinu dana poslije, 30. kolovoza 1933., D. Broz, drugi tajnik RC-a Sušak, šalje središnjici u Chicagu pismo, ispričavajući se što ni te godine na Konvenciju nije poslan delegat niti zamjenik. I ponovno ističe tešku ekonomsku situaciju.

Na osnovi teksta i pečata na originalnu dopisu, može se zaključiti da je 12. rujna 1933. Klub obaviješten o prihvaćanju isprike.

Zanemarimo li financijske probleme Kluba, i iz niza drugih podataka očito je da su valovi svjetske ekonomske krize dobrano zapljusnuli i primorski kraj. Kako inače tumačiti pojačanu aktivnost sušačkih rotarijanaca oko suzbijanja rastućega prosjačenja u gradu, prikupljanja priloga za “nevoljne” i potpore siromašnoj djeci.

Osnovano je Društvo za pomoć siromašnima i suzbijanje prosjačenja, koje je vrlo uspješno vodio Nikola Očigrija, direktor Državne trgovačke akademije.

Nekoliko završnih
napomena

Podatke za ovaj tekst sam našao u rotarijanskim arhivima središnjice u Evertonu i Zürichu, kao i u napisima Jugoslavenskog Rotara, časopisa koji je izlazio jednom mjesečno od srpnja 1933. do veljače 1941. - ukupno 88 brojeva.

Iz onodobnih rotarijanskih zapisnika, primjerice od 20. prosinca 1933., razvidno je da su vrlo aktivno surađivali i s Društvom kućevlasnika, a sve poradi sprječavanja prosjačenja po kućama.

Na sastanku 6. prosinca 1933., brat dr. Bonetić predložio je da se nastavi akcija opskrbe siromašne djece mlijekom i tijekom zime, što je prihvaćeno. Tu je akciju financirao Klub, a rukovođenje akcijom prepušteno je Društvu za suzbijanje prosjačenja.

Dopis Državne mješovite građanske škole u Sušaku za potporu siromašne školske mladeži rješava se 13. prosinca 1933., pa se za tu svrhu iz klupskih sredstava odobrava iznos od 500 d.

Izuzmemo li posebne akcije, RC Sušak na svakome je sastanku “za nevoljne” prikupljao priloge, primjerice: 11. listopada 90 d, 18. listopada 86 d,  20. prosinca 116 d.

Sredinom tridesetih godina RC Sušak već se uvelike “udomaćio” u rotarijanskoj obitelji. Nastavljaju se započeti dobrotvorni projekti, a započinju i neki novi. Više se puta mijenja mjesto održavanja sastanaka: hotel Jadran, potom Trgovački dom, a sve je više susreta i međusobno organiziranih posjeta drugim Rotary-klubovima.


Deset tisuća sudionika na RI Konvenciji u Clevelandu (Ohio) 1939.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana