SUŠAČKA REVIJA broj 73

 


gorski kotar

BALINJERADA

Aleksandra Kućel-Ilić

Balinjerada je proslavila svoj 28. rojendan i sad je va najbojeh letah, bi se reklo da je malica za oženit. Od opatijskega hotela Bristol, do hotela Imperial, pokle Kvarnera, drugega najstarejega opatijskega hotela, spušćevali su se si ki su kuražni, a srce njin ne more kucat bez karnevala i seh nemotarij keh sobun nosi. Po opatijskoj »staze smrti«, tako su se kalevali karići, monopatini i amerikanska vozila. Da se razumemo, niki ni va toj trke ni zaspraven dušu spustil, al ne daj Bog, ozbiljneje se rovinal, lego je sen skupa ki vole maškari i se ono okole Pusta bit va celen ten šušure ki se teh dan ćuti va grade tako drago da i reču da bi prez maškar umrli.

Ča je Balinjerada i zač ju domaći judi, oni ki su narasli kalevajuć se zdolun z brega na svojeh, doma storeneh, od onega ča se je imelo sklempaneh karići, vole za umret? Zač se Balinjeradu sako leto mora poć pogjedat, a čuda njih se i po mesec dan i više parićuju za na njoj se prežentat i pred publikun zdolun kalat? – Opatijska Balinjerada je kot jedan poligon ki juden omogućava da se oslobode i da se karnevalski duh održi.

.........

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana