APPONYI
Kad se 7. ožujka 1893. u Zlatnu knjigu opatijskog turizma upisao Geza grof Apponyi (1853.-1927.), turistički su radnici tadašnje Opatije bili izrazito zadovoljni. Po onoj staroj talijanskoj izreci po kojoj riječ ima svakako svoju vrijednost, ali carta canta!, oni su dobro znali vrijednost papira koji potvrđuje boravak jednog Apponyia u Opatiji.
Grofovi Apponyi bili su najtipičniji predstavnici onog mađarskog plemstva koje bi izazivalo zavist i kod onih kojima su guvernante i privatni učitelji godinama pokušavali objasniti ružnoću pripadnosti plemstvu.
Ogromni zemljišni posjedi, kao temelj jednako ogromnog bogatstva, plemićki naslovi predaka koji su prenošeni stoljećima s očeva na sinove, dvorci i rezidencije, naslovi i funkcije, činovi, odlično obrazovanje, ženidbene veze s najutjecajnijim obiteljima, društvene veze, izraziti nacionalni ponos i tko bi ga znao čega tu svega još nenabrojenoga nije bilo.
Još je veće zadovoljstvo zavladalo u gradskih otaca Opatije kad su mogli utvrditi da jedan Apponyi ima svoj dom u njihovu gradu.
.....