U Rijeci i na Kvarneru potkraj devetnaestoga stoljeća odjednom se pojavljuje nekoliko, danas u Hrvatskoj gotovo posve nepoznatih, slikarica. Neke su od njih odavna stekle ugled u Beču i Münchenu, o čemu svjedoči i njihova redovita pojava na aukcijama velikih aukcijskih kuća, ne samo onih bečkih i minhenskih nego i Sotheby'sa i Christie'sa u Londonu. No u Rijeci i Hrvatskoj donedavna su bile gotovo posve zaboravljene.
Riječ je o svojevrsnom fenomenu, o pojavi umjetnica osobnog izraza koje se pojavljuju osamdesetih i devedesetih godina devetnaestog stoljeća, u vrijeme kada još nisu imale ni mogućnost upisivanja likovnih akademija, nego su morale tražiti privatnu poduku.
Zbog diskriminacije koje su osjećale na vlastitoj koži, neke su od njih bile i aktivistice pokreta za ženska prava i sudjelovale u osnivanju udruženja slikarica, dok su se neke na svojim slikama često potpisivale muškim imenom, ne želeći priuštiti svojim slikama neravnopravno vrednovanje.
Uglavnom, većina se njih izdvajala rušenjem društvenih zapreka i nametnula se upečatljivim slikama koje su im učvrstile mjesto u dotad isključivo muškom svijetu.
Već na početku uspona Opatije počinje ovamo pristizati sve više sjevernjaka, mahom iz Beča i Graza, a među njima i brojni umjetnici, koji su već osamdesetih godina počeli slikati ovdašnji krajolik te prizore iz svakodnevnog pučkog i mondenog života.
Najstarija i najdugovječnija od nedavno otkrivenih opatijskih slikara bila je .........