SUŠAČKA REVIJA broj 74/75

 


vijesti iz prošlosti

VIJESTI IZ PROŠLOSTI

Saša Dmitrović

1944

           

SUŠAČKA PROTUZRAČNA SKLONIŠTA

Možda jedino dobro, koje su nam ostavili bivši gospodari, činjenica je, da su sagradili ili započeli gradnjom protuzračnih skloništa. U današnje ratno vrieme kada se bies rata svaljuje ne samo na bojišta, već gotovo većim dielom na pozadinu i na mirne građane od velikog su značaja ta skloništa, jer omogućuju pučanstvu da sačuva barem živu glavu, ako već svoje stvari ne može spasiti.

   Sušak ima sada, u samom središtu građa, pet prilično liepih i velikih skloništa, koja mogu primiti nekoliko tisuća pučanstva, a k tomu je željeznički prokop upravo savršeno sklonište, te je — može se reći — donekle osiguran od zračnih napadaja. Medjutim, činjenica je da je naše pučanstvo prilično nedisciplinirano, i da ne uvidja opasnost, koja mu prieti, iako je već jednom doživjelo takav neugodni napadaj iz zraka. S druge strane pak treba istaknuti, da bi trebalo ubrzati dotjerivanjem tih skloništa, tako da ne budu samo nuždna, već i donekle ugodna, jer nije šala stajati satima i satima u uzkom i mračnom prokopu, a to trebaju uvidjeti mjerodavni, te se pobrinuti, da se što prije metnu ta skloništa u red.

   Prošećimo se malo sušačkim skloništima'

   Udjimo u sklonište u Ružićevoj ulici, malo podalje od slikokaza "Jadran". Što vidimo? Sklonište je izkopano dobro, čak je strop cementiran, a i blaga slika Majke Božje štiti one koji su se tamo sklonuli. Razsvjeta nije baš strašna  iako bi mogla i morala biti bolja, ali što najviše nedostaje, to su klupe, na kojima bi se gradjanstvo moglo odmarati pogotovo ustavši iz postelje kod noćnih uzbuna. Treba se pobrinuti, da se što prije uvedu klupe u to sklonište, kako bi se pučanstvo ipak  bolje osjećalo. Osim toga, trebalo bi i ozidati rupu koja je probušena za zrak i možebitno spašavanje ukoliko bi sklonište bilo zatrpano jer inače može doći do nezgodnih posljedica kod pada jedne bombe u blizini. .......
 

PREHRANA ZA INTERNIRCE

Poznato je, da su hiljade i hiljade naše braće bile odvedene u sabirne logore pod raznim optužbama, sa raznim osudama, ali uviek iz jednog razloga: jer su bili Hrvati. Poznato je takodjer kako su živjeli u tim logorima i kakvim su nepogodama bili izloženi. Sada su svi ljudi slobodni. Vraćaju se u svoju domovinu, jedva živi, izmučeni, gladni; na nama stoji da im pokažemo da su se zaista vratili medju svoj narod, da su iz tudjine došli u svoju domovinu.

Valovi povratnika iz internacije zapljusnuli su i naš grad. Bilo ih je mnogo, a ima ih još i dandanas koji na Sušaku čekaju da se upute svojim kućama, čekaju da im se izdaju putne izprave kako bi nastavili put za svoj rodni kraj. Za vrieme svog kratkog boravka na Sušaku, ovi se ljudi u prvom redu moraju izhraniti. Hraniti se medjutim, mogu samo ako imaju prehrambene karte. Dužnost bi bila prehrambenog ureda da u ovakvim slučajevima žurno izda karte, jer inače mora na sebe preuzeti, odgovornost da zbog njegove sporosti ovi bivši internirci trpe glad. Vjerojatno to biva zbog toga, što mali broj činovnika mora vršiti golemi posao.

Bilo bi dobro, kada bi u prehranbenom uredu bio postavljen jedan činovnik, koji bi se izključivo bavio izdavanjem privremenih prehrambenih karata, koje bi imale ograničen rok vriednosti. Time bi ovaj ured dokazao da shvaća potrebe časa, a ujedno bi  ovim internircima omogućio izhranu koja im pripada poslije godina gladovanja. ......

Jedan gradski činovnik.                               

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana