SUŠAČKA REVIJA broj 74/75

 


otkrića

SVIJET PO BARTINIJU

Jelena Androić

Ove godine obilježava se pedeset godina od prvog čovjekovog leta u svemir. Općepoznata je činjenica kako je Jurij Gagarin bio taj koji je prvi odletio u svemirska prostranstva, a potpuno je nepoznato kako mu je let u svemir svojim znanstvenim radom omogućio Riječanin Roberto Bartini.

Kad se u Google upiše „roberto bartini“, na hrvatskom se jeziku izlistava niz adresa s (više-manje istim) biografskim podacima o čovjeku koji je konstruirao avione iza željezne zavjese, i slao ljude u svemir. Većina tih podataka stara je tek godinu dana, da ne kažem nekoliko mjeseci. Čovjeku kojem pripada ovo ime – ključ za pretragu Google – bilo bi pak, da je živ, 114 godina. Ima već 37 godina od njegove smrti, i koja dva mjeseca da je Wikipedia dodavala podatke na njegovoj stranici. Ima već i dva-tri tri mjeseca otkad se njegovo ime na velika zvona čulo po Rijeci i, da nastavimo zgodan niz s brojkama, 50 godina otkad je prvi čovjek letio u svemir, a tamo ga je, uvjetno rečeno, poslao – baš Bartini. A sve je to s Rijekom povezano.


Roberto Bartini, Riječanin koji je poslao Gagarina u svemir

Kako se podaci o Bartiniju, ovakvi i onakvi, danas mogu lako naći, a „ovakvi i onakvi“ znači da su dvojaki, pa negdje piše da je rođen u Rijeci, a drugdje da je to ipak bio mađarski gradić Miskolc, ili da je Bartini bio (odnosno nije bio) osnivač Komunističke partije Italije, nećemo ga ilustrirati po biografiji. Uostalom, u istom je ovom časopisu to već učinio kolega Danilo Prestint koji kaže kako je prvi put sasvim slučajno naletio na podatke o Bartiniju u svibnju 1996. godine. Kaže, slučajno, no slučajnost je ionako nedokaziva kategorija, i Bogu hvala na slučajnostima. Međutim, od 1996. prošlo je 15 godina, a Rijeka još nije „isfurala“ to sjajno ime i uvrstila ga na listu svojih velikih građana bez kojih današnji svijet, dokazivo, ne bi bio isti. Srećom po Rijeku, vrijeme je pravo, industriji stvaranja brendova nikad nije išlo bolje jer na ovoj se našoj „neobilježenoj“ mrvici svemirskoj sve nešto otkriva i brendira upravo as we speak. Što ne bi i Bartini bio brend; dokazat ćemo da je čovjek to zaslužio. Priča o njegovom životu "drži vodu za brendiranje". A netko ju je, nasreću, i iz čistog entuzijazma – počeo pričati.

Nekad je, međutim, bitnije od informacija tko je „zapuhao u rog“, tko je bio onaj tko je puhnuo u maslačak i poslao po svijetu male padobrance. U ovom konkretnom slučaju zove se Svetozar Nilović. Internet je, ruku na srce, najpropulzivniji medij današnjice i stranice s Bartinijevim imenom – na hrvatskom jeziku – preplavljene su tek nedavno, kad je u muzeju kompjutera Peek&Poke, čiji je Nilović jedan od osnivača i voditelja, slavljeno 50. godina Gagarinova puta u svemir. Tad se u muzeju spomenulo i Roberta Bartinija a vijest je odjeknula. Ukoliko nije doprla i do vas, riječ je o čovjeku koji je djetinjstvo i mladenaštvo proveo u Rijeci, život u Italiji, Kini, Rusiji, radni vijek u „radionici“ ruskog svemirskog programa. A nakon što se zadnjim pogledima rastao od zvijezda, gdje li je završio...? U svakom slučaju, život nije proveo idući ispod zvijezda – kojima je i fizički i metafizički težio – malen, kako opominje A. B. Šimić.

Kad sam iz Sušačke revije, iz teksta Danila Prestinta na koji su me uputili dečki iz antikvarijata („Mali neboder“, op.a.), saznao da je Bartini bio konstruktor aviona porijeklom iz Rijeke, a kasnije sam saznao da ga je Staljin nosio kao kapljicu rose na dlanu, pa ga malo trpao u zatvor i malo iz zatvora vadio, pomislio sam da cijelu priču treba dići na višu razinu. To je lijepa urbana i povijesna priča, odgovara Svetozar ......

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana