Kad je profesor Vladimir Nazor Ministarskom odlukom od 26. VII. 1906. iz Pazinske gimnazije premješten u Kopar i imenovan glavnim učiteljem kod C.k. Muške učiteljske škole u Kopru, u istoj je ustanovi za suplirajućeg glavnog učitelja postavljen i Aleksandar Saša Šantel osposobljen za prostoručno risanje.
(S obzirom da je Muška učiteljska škola u Kopru imala odjele na talijanskom, hrvatskom i slovenskom jeziku, takav je bio i učiteljski nacionalni sastav.)
Kratko vrijeme, jedna školska godina 1906./ 1907. bila je dovoljna da se ova dva intelektualca upoznaju, druže i počnu surađivati na povijesnoj priči o istarskom kmetu Joži, jer je već 1907. g. Šantel na nagovor Vladimira Nazora otišao u Pazinsku gimnaziju, odakle je Nazor netom stigao. Štoviše, suradnju na priči Veli Jože pjesnik i slikar su zaokružili u trenutku kad više nisu bili ni u istoj školi, ni u istom mjestu.
O pjesničkom bardu Vladimiru Nazoru, jednom od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, autoru golema opusa sastavljenog od različitih žanrova: pjesama, epova, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, članaka, priča i igrokaza za djecu, prijevoda te književnoteorijske esejistike zna se puno ili dovoljno, no o ilustratoru nekih njegovih djela, izuzetnoj osobi raskošnoga renesansnog profila Saši Šantelu, ne zna se gotovo ništa.
ALEKSANDAR ŠANTEL - ROĐENI CRTAČ
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Gorici (danas u Italiji). Odrastao je u obitelji gimnazijskog učitelja Antona i majke Auguste, koja je bila slikarica i koja je značajno utjecala na sinovljevo umjetničko opredjeljenje. I starija sestra Henrijeta bila je priznata slikarica, kao i sestra Augusta. Šantel je kod kuće dobio i temeljito i kvalitetno glazbeno obrazovanje. U Gorici je 1895. polazio malo semenišče, dok je voditelj/ prefekt bio dr. Anton Mahnič, koji će uskoro – 1897. g. postati krčki biskup. Prema svjedočenju Šantelova školskog druga, kasnije uglednog suca, no, prije svega, pjesnika i prevoditelja Alojza Gradnika, ovome su nadarenom crtaču pozirali gotovo svi polaznici sjemeništa. U to je vrijeme u sjemeništu bilo i nekoliko darovitih glazbenika, pa su u slobodno vrijeme obojica muzicirali u sastavu gudačkog kvarteta. Gradnik je svirao drugu violinu, Šantel violu. Obojica su u sjemeništu pokrenuli i litografirani časopis u kojem je Šantel zadužen za ilustracije, a pisao je i priloge.
Uz toliki likovni talent i žar, Šantel se 1901. g., logično, upisao na Odjel za učiteljske kandidate Škole za umjetnički obrt u Beču, kod prof. A. Kennera, dok je na Filozofskom fakultetu slušao predavanja iz povijesti umjetnosti, estetike, filozofije i muzikologije.
U Beču je 1903. postao i prvi predsjednik društva hrvatskih i slovenskih umjetnika Vesna.
Prvo mu je radno mjesto nakon završetka školovanja bilo na gimnaziji u Beču, a nakon položenog stručnog ispita zaposlio se 1906. na Učiteljskoj školi u Kopru. Tu ga je kolega Vladimir Nazor pozvao na suradnju na istarskoj priči. Šantela uopće nije trebalo nagovarati. Izrada ilustracija za pripovijetku Veli Jože s motivima iz istarske povijesti s istarskim narodnim duhom, što je do danas jedno od najomiljenijih, najčešće pretiskavanih i najradije čitanih djela hrvatske književnosti, predstavljala je Šantelu pravi stvaralački užitak.
........