SUŠAČKA REVIJA broj 80

 


internet

ZALJEV KAKVIM GA VIDI INTERNET

Kristian Benić

Riječki lov za vlastitim identitetom trajao je desetljećima, a na intelektualnoj razini otvoren je još krajem šezdesetih godina XX. stoljeća kada je ekipa stručnjaka i entuzijasta oko časopisa Dometi već u prvom broju uvodnika detektirala riječke slabosti. Vanda Ekl, direktorica tadašnje Naučne biblioteke, razmišlja: Ako s današnjim sredstvima komunikacija uopće možemo govoriti o provincijskoj izolaciji u pejorativnom smislu – onda je Rijeka bila provincija nadasve niskim kriterijima, u nekritičkom odnosu i neujednačenoj valorizaciji pojava u kulturi. Branko Fučić, znanstveni suradnik JAZU-a, postavlja pitanje: Što treba učiniti da mediokriteti odu i negdje drugdje postanu pravi ljudi, a talenti budu priznati. Danilo Klen, direktor Historijskog arhiva, problematizira: Za većinu Riječana Rijeka je njihova nova domovina – većina ne pozna povijest toga grada, ne pozna pozitivne i negativne pojave prošlosti toga grada – zbog toga ne može da pozna ni svoj pravi put.


Svjetionik na Mlaki

Stalno tinjajuća iskra gradovima ne previše svojstvenog pitanja "tko smo i kamo idemo" potpuno je eksplodirala osamdesetih kada se spojila s valom formiranja nove mlade subkulturne i popkulturne scene. Na cijelom prostoru ex-Yu nije bilo grada toliko udubljenog u razmišljanja o samom sebi a da u konačnici doista dođe do traženog odgovora. Kako su emocije i nostalgija prilično snažan fenomen, dobar dio tih vizija naposljetku je i zapeo negdje na sjajnom Valu, Parafima, Kontu i terasi Robne kuće Ri.  

I onda je došao on - Internet. Cijela priča o osobnoj kolektivnoj gradskoj samorefleksiji iz dana u dan postajala je sve nevažnija jer prestalo je biti relevantno kako mi vidimo sami sebe, već je globalizirana mreža otvorena prema cijelom svijetu u prvi plan stavila pitanje – kakvima želimo biti viđeni.  Naš kolektivni duševni mir, ako bismo karikirali da nešto takvo uopće postoji, morali smo ostaviti za neku drugu psihijatrijsku seansu.
 

Prokleti Google Maps

Pišem ovo u nevjerojatnim trenucima u kojima je upravo predstavljen novi Google Maps nadograđen Google Street Viewom te se nalazim u nekoj napuljskoj uličici. Osobno nikada nisam bio u Napulju, a nisam siguran kada će mi to recesijski džepovi doista i omogućiti. Ali evo, stojim ispred zgrade iz doba Anžuvinaca, u njenom je podnožju dućan tepisona, a ispred je neki gospodin za kojeg je teško otkloniti predrasudu kako je dio mafijaške organizacije kojoj je dućan tepisona u toj maloj zamračenoj uličici samo paravan. I moj pedesetdvogodišnji tata na zajedničkom nedjeljnom ručku govori kako je kroz tjedan gledao kuću u rodnom selu Neviđane na Pašmanu, osnovnu školu u Beogradu u kojoj je završio zbog stričevog vojnog zanimanja, srednju školu u Splitu, a potom ručnik koji je mama sušila na prozoru u sadašnjem stanu na riječkom Škurinju! 

U nekoliko sati nakon premijere portali su se raspisali kako Google Street View narušava privatnost do dramatične i neviđene mjere, ali kako ga moramo i iskoristiti u turističke svrhe. Kako je priča o Velikom bratu koji nas nadgleda gotovo promašena jer On to radi stalno i bez tog Google Street View, a u trenutku dok to postaje javno, postižemo čak i stupanj demokratičnosti, tvrdnja o turizmu ostaje puno zanimljivija.


Otočić Kpšljun

U tom kontekstu zapitali smo se koje su to ključne turističke odrednice riječkog područja na internetu te analizirali web-stranice mahom turističkih zajednica općina riječkog prstena, kao točaka koje bi trebale odigrati jednu od ključnih uloga u promociji riječkog područja kao mjesta za posjećivanje i odmor. U izlaganju ćemo se uglavnom držati korisničkog iskustva i perspektive, a ne pretenciozno napuhanog profesionalnog mistificiranja. Bit ćemo na trenutke ironični, malo se i našaliti, ali bez zle krvi. Svima nama je u apsolutnom interesu da gospodarstvo ovog kraja prodiše novom energijom, a turizam je pri tome jedna od glavnih stavki.

Web nije mrtav kao što je to proglasio Wired, ali postaje ozbiljno pitanje u kojem će obliku postojati jer klasično surfanje odlazi u povijest dok očekivani doživljaj sadržaja nadmašuje puko klikanje i sirove informacije. 
 

kvarner.hr

Govorimo o sadržajno i estetski najdotjeranijem web-produktu ovog prostora – centralnom domu Turističke zajednice Kvarnera, čija je svrha isključivo turistička. Osim priče o solidno plaćenom vizualnom identitetu poznatog para Bruketa & Žinić, riječ je o prilično sadržajnom i informativnom odredištu. Vizualnost svakako prednjači, što je vidljivo posebno kroz fotografijama obilježeno zaglavlje. U narativnom segmentu istaknuta su 4 dijela priče o Kvarneru:

  • jedinstvenost – što je to što se samo na Kvarneru može osjetiti

  • godišnje posebnosti – što se to može osjetiti i doživjeti u različito doba godine

  •  heterogenost ponude – različite aktivnosti za različit tip gostiju

  • obitelj – naglasak na zajedništvo i aktivnosti koje se ostvaruju u obiteljskom društvu.

Najbogatija strana priče je solidan broj brošura koje su profesionalno napravljene, ali su na trenutke presložene, statične i bez životne dinamike kakva je inherentna internetu.

 ŠTO VIDE: Jedan daleki svijet, gotovo egzotičan i doista raznolik, iako nisam siguran koliko je to zapravo velik prostor. Zar je moguće da je sve tako blizu? Što ta silna raznolikost doista znači i što će mi donijeti tijekom odmora? Nadam se da su ovo realne fotografije i da Photoshop nije sve previše uljepšao, iako je intervencija očita.
 

tz-rijeka.hr

Koliko se verbalne energije troši na razgovor o turizmu kao perspektivi proizvodno posrnulog grada, običan promatrač bi očekivao puno više od ovako slabo sadržajne i prilično odbojne stranice koja ne ispunjava svoju svrhu – da istinu o gradu kad je potrebno i pragmatično, napuše i preko granice pristojnosti. Dobar dio članaka je protiv korisničke intuicije neklikabilan ili, još gore je, ne vodi na očekivano odredište. No to po sebi nije najveća tragedija. Ono što jest tragično – to je da korisnik uopće neće biti uvučen u bilo kakav riječki svijet ponude već će mu biti pušteno na raspolaganje samostalno snalaženje kroz estetski i sadržajno skromne članke. Uzmemo li u obzir npr. kategoriju "riječke priče", primijetit ćemo da kao reprezentativne stoje samo četiri: Karolina Riječka, Sveti Vid, Torpedo, Janko Polić Kamov. Zar  relevantnost doista staje na te četiri priče koje su pritom loše narativno i vizualno popraćene? Kao interaktivna karta grada Rijeke ponuđen je Google Maps što je sasvim u redu, ali se onda mora reći da je riječ o Google Mapsu, a ne navoditi na krivu misao spominjanjem "interaktivnosti". Brošure su pak stavljene na servis Issuu što po sebi djeluje neozbiljno, a nije ni odgovarajuće ostvareno jer su razbacane i nepregledne. Ostatak riječke ponude, bez obzira govori li o kulturi ili zabavi, predstavljen je kroz gomilu linkova na stranicama koje često i nemaju sadržaje na stranim jezicima tako da je izlišno govoriti o komunikaciji sa stranom publikom. I web shop suvenira djeluje prilično neprivlačno, iako ponuda polako raste, što je svakako pohvalno. Možda smo bili i trunku prestrogi, ali prema kome ćemo biti takvi nego prema onima do kojih nam je najviše stalo. Nas samih. Navodno se razvija novi projekt promidžbe, tako da se iskreno nadamo da će riječ biti o pobjedonosnom projektu.  

 ŠTO VIDE: Važnije je što ne vidim - poseban razlog ni dolaska ni zadržavanja u ovom gradu. 
 

tz-viskovo.hr

Prema web-stranicama turističkih zajednica općina iz riječkog prstena prethodno opisana stranica dobitnik je Oscara za web. Ono što se događa u toj zoni je zapravo potpuno nevjerojatno i zabrinjavajuće pitanje je da li web odražava i stav prema turizmu i gostima. Ukoliko je to istina, onda imamo ozbiljan problem. Tako npr. u Viškovu na svoju stranicu stavljaju promotivne letke raznih događanja, pa tako i Matejne na kojoj su u prvom planu Grdović, Magazin i Zečić. Nije jasno očekujemo li da garnitura osvoji kakvog ljubitelja world music, a čak i to nije moguće jer i kada se stranica prebaci na pregled na engleskom jeziku, leci su naravno na hrvatskom! Na slovenski se, naravno, i ne pomišlja iako je riječ o najprirodnijem zaleđu cijelog kraja. Kulturna ponuda svedena je na ponešto govora o crkvama i čakavštini, a potencijal Halubajskih zvončara nije ni približno predstavljen do mjere u kojoj bi trebao biti. Da smo Gordona Ramsay ili Stephan Macchi za ugostiteljsku ponudu na webu, tlak bi nam dodatno skočio s obzirom da je baš cijela ponuda u jednakom statusu, te niti jedan element nije istaknut kao posebno autentičan i kvalitetan. Navratiti vikendom iz Ljubljane na pizzu je uvijek logičan potez svakog turista.

ŠTO VIDE: Uopće nisam siguran ni gdje je to točno, a ni što ću tamo; ne znam baš iako ovi likovi u čupavoj odjeći izgledaju fora.
 

tz-cavle.hr

Stranica turističke zajednice koja je rađena kao informativni portal za vlastito mjesto, a ne odredište za privlačenje gostiju iz Hrvatske i svijeta. Pri tom je sve kreirano u obliku ljepšeg bloga tako da najstariji članci čak i kada mogu biti zanimljivi, poput npr. onog o Festivalu palente i sira, padaju na dno. Uz članak o povijesti mjesta nema nikakvih zanimljivih fotografija, a kada bi stranac i zalutao na stranicu, ne bi se načitao jer ne postoje sadržaji na stranim jezicima! 

ŠTO VIDE: Hm, vjerojatno sam na nečijem blogu...
 

tz-jelenje.hr

Još jedna stranica lokalne turističke zajednice koja je fokusirana na pisanje za susjeda, ali je svakako pohvalno da postoje sadržaji i na stranim jezicima. Ipak i u tom segmentu zadovoljstvo ne može biti potpuno jer su to zapravo linkovi na brošuru u kojoj se na svakoj stranici zajedno nalaze engleski, njemački i talijanski tekst, što je prikladno informacijama na deterdžentu za rublje, ali ne i ozbiljnoj turističkoj zajednici koja želi privući goste. Jelenje ima jako dobar potencijal u smislu korištenja usluge jahanja i planinarenja te bi to trebao biti smjer i sadržaji koje korisnik iz prve mora osjetiti. Da sve funkcionira kao portal za vijesti iz Jelenja, najbolje dokazuje integracija s Jelenje TV-om, lijepim projektom za lokalnu zajednicu, ali koji ne može ostvariti globalnu marketinšku komunikaciju. 

ŠTO VIDE: Što je to Jelenje TV?
 


Bakar

tz-bakar.hr

Za razliku od prethodne tri stranice, u Bakru su zaigrali na ideju da se u prvi plan stave posebne priče, što je svakako pohvalno. Kako je to doista izvedeno, druga je strana medalje jer je uglavnom riječ o informacijama koje funkcioniraju lokalno te nisu stavljene pod globalni kut. Pritom smo bili vrlo hrabri kada smo upotrijebili pojam "priče" jer je riječ o tri do četiri rečenice. Ante Starčević je u Hrvatski sabor prvi put izabran kao zastupnik iz Bakra! I što sad? To sigurno nije vrsta informacije koja tako prezentirana funkcionira u umu stranog znatiželjnika. Niti jedan element nije izgrađen do kraja na način da korisnika uvjeri kako mora navratiti! Očito se ni ne ažurira redovito, pa u listopadu imamo čast gledati u banner Margaretinog leta, koji pritom nema link, pa običnom promatraču ne znači baš ništa.

 ŠTO VIDE: Ok, drago mi je da Hrvati nekog nazivaju "ocem domovine", ali što sad...
 

kastav-touristinfo.hr

U Kastvu se već godinama bave ozbiljnijim turističkim poslom, što se značajno osjeti i kroz web-stranicu, ali kao da je u ključnom trenutku ponestalo ideja ili se čak pokušalo napraviti previše, pa se nije uspjelo. Prilikom samog dolaska na stanicu dočekuje vas vokalna pjesma što može biti simpatično, ali bilo bi znatno više u instrumentalnom obliku i bez potrebe da korisnik sam mora prekidati pjesmu. Napravljena je interaktivna karta kroz koju se solidno može prošetati ključnim mjestima, a prilično je zanimljiva opcija "kako do nas", koja korisnika vrlo lijepo stavlja u širi hrvatski i riječki geografski kontekst. Problematična je navigacija koja nije intuitivna, ali se iza kategorija kriju informativni članci. Svakako postoji prostor za napredak u snažnijem predstavljanju tradicije, kulture i gastronomije koje su u turističkoj ponudi Kastva najupečatljivije.

 ŠTO VIDE: Iako mi se čini da ovdje ima fora stvari malo me iritira ova nerazumljiva pjesma koja nikako sama da prestane.
 

tzo-kostrena.hr

Objektivno gledano, najveći potencijal Kostrene jesu upravo more, sunce, ronjenje, plivanje... Logično, ono što bi trebalo prožimati svaku poru kostrenske web-stranice stoga je sve što radi korelaciju s morem. Iako je to pokušavano, npr. kroz zaglavlje u kojem su fotografije mora, uopće nije jasno izražena ideja da je to mjesto gdje doista postoje dobre plaže. Poruka je čak često suprotno, pa izgleda da je Kostrena mjesto gdje je uz more dosta stijena što kupanje čini nemogućim. Pogledamo li u fotogaleriju, vidjet ćemo da se more u prikladnom obliku javlja na jednoj fotografiji, a u kategoriji korisne informacije najkorisnija je valjda autobus Autotroleja. Naime, upravo on krasi zaglavlje.  

ŠTO VIDE: Ne ide mi se u ovu siromašnu pustinju iako vidim da uz ovo kamenje imaju i more.
 

likecroatia.hr

Naravno, nije ciljano pretraživanje stranica turističkih zajednica jedini način dolaska do informacija. Internetska komunikacija s turistom sastoji se od punokrvnog sadržaja, stoga su produkti na engleskom jeziku značajno zanimljiviji. U tom kontekstu ovo ljeto se javio projekt EPH s izravnim interesima izvođača i niza sponzora. Likecroata.hr je prava sadržajna stranica koja kroz tekst, sliku i društvenost promiče priču o Hrvatskoj. Moderniji pristup vidljiv je od dizajna preko sadržaja do dodatnih produkata u obliku aplikacija za mobitele i tablete. Rijeka je osjetno vidljiva kroz prilično inspirativne članke i dobre fotografije poput, recimo, teksta od Morčićima predstavljenim kao orijentalnim simbolima Rijeke, što je zanimljivo jer daje stupanj istočnjačke egzotike usred Europe.
 

croatiatraveller.com

Jeanne Oliver o Hrvatskoj piše još od 1996. godine kroz niz objavljenih knjiga, vodiča, pa i kroz internetsku stranicu. Kada govorimo o takvim autorima, riječ je o prilično važnoj instanci marketinškog lanca jer pripadaju redu "opinion makera", čijim se stavovima vjeruje. Njena tvrdnja o Rijeci, do koje se dolazi i nakon jednostavnog pretraživanja, google nije previše laskava. So many tourists come to Rijeka on the Gulf of Kvarner only to leave it as fast as possible. Rijeka is Croatia's major transport hub and the main embarkation point for the ferries to Dubrovnik. With boats, trains and buses leaving for nearly everywhere in Croatia, Rijeka is a busy place... No one would accuse Rijeka of being a must-see destination but it certainly has enough sights to keep a visitor busy for a day or so. Iako se Jeanne o Rijeci naizgled izražava pohvalno, ostaje dojam stavljanja u kontekst nečega gdje turist želi doći samo ako baš mora, i to onako u prolazu. Upravo tu leže najdublji problemi riječkog turizma.
 

@Zaljev

Osim web-stranica u skladu s Wiredovom tezom "web je mrtav" riječko područje komunicira i kroz drugačije i sve snažnije kanale. Posebno su aktualne aplikacije za "pametne mobitele", među kojima prednjači Adria Guide Rijeka koja je sadržajno dobro pokrila riječke teme, iako bi mogla biti kreirana inspirativnije. U aplikaciji Croatia Top 100, iza koje stoji širok krug sponzora, Rijeka je zastupljena samo s Riječkim karnevalom dok je niz dalmatinskih i istarskih gradova izdvojen kao atrakcija po sebi.

Javili su se i intrigantni društveno-mrežni kanali. Twitter account @Zaljev bavi se zahvaćanjem cjelokupnog obilja tvitova koje se tiče riječkog područja etiketiranog kao Zaljev, a lijepe fotografije i pozitivni tvitovi u sekundu mogu krenuti prema timelineima hrvatske tviteraške zajednice. Kanal koji se svakako može bolje iskorištavati jest Instagram jer sustav tagiranja omogućava dobar domet, a filtrirana vizualnost  lako osvaja što je prag na kojem je stranica Facebook i tag Rinstagram. Svakako je zanimljiva i Facebook enciklopedija Fluminensia kojoj se mi divimo zbog ljubavi prema zavičaju, entuzijazma članova te obilja odlične građe i emocija, ali iznijeti ju na stranim jezicima za svjetsku publiku bio bi pravi podvig.
 

Puste želje...

Nakon ove analize osjetno je da kroz te formalne, ali izrazito važne kanale Rijeka i općine riječkog prstena imaju želju za percipiranjem na određeni način. Vjerujem da su to sljedeće točke:

  • inzistiranje na ljepoti i prirodnosti;

  • vjerovanje da postoji nekolicina priča koje su posebno svjetski vrijedne, npr. torpedo, iako nemamo pravu verifikaciju da je to doista tako;

  • želja za stvaranjem laganog, ugodnog, ležernog osjećaja u promatraču;

  • težnja za nekim imaginarnim idealnim gostom kojem je do naših ljepota i onoga što mi mislimo da je vrijedno;

  • želja za obiteljskim gostima, iako nije jasno što nudimo djeci jer je minimalno istaknuto i pojašnjeno što dobiva ta populacija gostiju;

  • Riječka želja za imidžem tehnologiji prijateljskog grada.

Jednako tako postoje i točke izbjegavanja:

  • izbjegavanje zabave i raskalašenost kao motiva privlačenja. Rozga i Zečić na Viškovu slučajnost su, a ne sustavne želje da se izgleda zabavno. Uglavnom postoji gastronomska ponuda, ali nema ponude eksplicitnije zabave. Čak je i festival Hartera na marginama iako pripada top-elementima ponude. Ulaziti u analize spomenutih drugih oblika zabave koji podrazumijevaju više poroka, tulum do zore, glazbe (...) ne dolazi u obzir.

  • politika kao nepoćudan element čak i onda kada joj se može dodati pop-kulturni osjećaj. Predstavljanje Rijeke kao ludog utopističkog eksperimenta s D'Annunzijem na čelu ili pak Tito i komunistička ostavština kao atrakcija čini se da nisu opcija. 
     

Recept

Koliko je žličica Vegete potrebno da predstavljanje Rijeke i riječkog prstena na webu profunkcionira kao ozbiljan posao? Poprilično, za što je nužno izrazito puno rada, kreativnosti, slobode, otvorenosti i otklona od sitnih lokalnih interesa. Trenutak nikad nije bio savršeniji. Upravo je u jeku popularnost content marketinga koji pripada najsofisticiranijem, ali najsloženijem tipu marketinške promocije. Za područja kao turizam njegove spoznaje i metode mogu biti epohalnih dometa.

Sjajan sadržaj + izražena viralnost + uska specijalnost, sažeto rečeno, moguća je formula kvalitetnijeg web-života riječkog područja. Sadašnja je slika preopćenita i ne komunicira prema posebnim populacijama sa specijalnim interesima već privlači nepostojeće mase, što znači da ne prenosi kvalitetno komunikacijsku poruku. Najveći marketinški alat i pobjeda nije zakupiti prostor za, npr., priču o torpedu u NY Timesu već Google – upravo ono što on bude izbacivao ili korisniku "nametao" kroz ležerno surfanje, činit će sliku o torpedu. Sadašnji rezultati nisu dobri jer nedostaje ključna komponenta – sadržaj. On se ne treba nalaziti na stranicama samih turističkih zajednica već nastajati kroz projekte kao Like Croatia. Mudrost u upravljanju ograničenim budžetima pri tome je esencijalna.

Dodatni bonus trebao bi se dobiti ulaskom u pop-kulturu, što Dubrovnik trenutno uspijeva npr. snimanjem Games of Thrones. Naći se u serijama, filmovima, videoigri (...) također je rezultat sustavnog građenja sadržaja, do čega je potrebno puno lobiranja i kreiranja konstrukcije, ali je konačan rezultat osjetan.

Naposljetku, ključnu ulogu će odigrati spontanitet – surfajući i klizeći kroz timeline turist nove generacije mora naići na sadržaj koji će ga uvući u priču. Jedini recept jest prihvaćanje da ne postoji ta čarobna žličica Vegete kojom smo se našalili u uvodu – već da iza svega mora stajati ozbiljan i sustavan rad koji nadilazi lokalnu podijeljenost općina te zajednički gradi sliku o području u kojem se nalazi izuzetan i rijetko viđen spoj kulture, zabave i opuštanja. Sve ostalo bit će ispaljeni meci koji će pasti prije nego su i došli do mete.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana