Dario Travaš rođen je 1964. u Rijeci, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon studija arhitekture u Zagrebu, upisuje poslijediplomski studij na Tehničkom univerzitetu u Beču temom Gotičke palače u Dalmaciji. Partner je u najvećoj srednjoeuropskoj projektantskoj kući ATP-arhitects/engineers, gdje je direktor zagrebačke podružnice te voditelj projektantskog dijela arhitekture i designa u Beču i Zagrebu. Zagrebački i bečki ATP projektirali su Trgovački centar Zagreb - Westgate Shopping City, trgovački centar u Varaždinu i Zapadni trgovački centar u Rijeci (ZTC). Upravo ovaj trgovački centar u Rijeci neposredan je povod ovome razgovoru.
SR Arhitektonsko oblikovanje prostora oduvijek je imalo kompleksnu ulogu u razvoju čovjeka i društva. No, društveni sistemi nisu trajni, a arhitektura stvara djela koja traju te su dio života mnogih generacija, oblikujući njihov ukus i estetski kriterij. Upravo zbog te činjenice, odgovornost arhitekta je ogromna, kao i zbog toga što se pri ostvarenju arhitektonskih zamisli ulažu i znatna materijalna sredstva. Kako Vi poimate ulogu arhitekta u tom kontekstu?
DT Potpuno se slažem s Vašim početnim premisama. Povijesna i društvena uloga te odgovornost arhitekata u stvaranju novih prostora od ogromne je važnosti. Kao što i mi prosuđujemo o prošlim vremenima, u prvom redu preko arhitektonske ostavštine, tako će i buduća vremena ocjenjivati ono što mi danas gradimo i stvaramo. Sama uloga arhitekata ne može se svesti na ispunjenje uloge oblikovanja prostora grada i objekata, već je to interdisciplinarni i integralni proces koji vode arhitekti i koji je moguće podijeliti u tri "stupca" razmišljanja:
Prvi stupac je u svakom slučaju onaj konceptualni – ovdje se misli na osnovni koncept funkcioniranja grada, kao i pojedinih objekata. Tako se u 21. stoljeću ne mogu odvojiti funkcionalne prostorne sintakse koje svojim prožimanjem/ “prokrvljenjem” stvaraju nove funkcionalne odnose – od onih resursnih, infrastrukturalnih koje podržavaju funkcioniranje samog sistema.
Velika zadaća je stvoriti održivu koncepciju funkcioniranja ovih dviju kategorija.
Drugi stupac je materijalnost, odnosno sam hardware gradnje. Kojim materijalima graditi objekte da bi odgovarali duhu vremena i lokalnoj sredini? I ovaj stupac bi trebao biti podložan stabilnoj inovativnosti, razvoju i ekološkom razmišljanju.
Treći stupac je, svakako, socijalna uloga arhitekata. Ljudi bi se trebali dobro osjećati u novostvorenim prostorima. Samo se tako arhitekturom može utjecati na uspješnost društva. To je ona esencijalna uloga arhitekta.
Nakon ova tri "stupca" djelovanja potrebno je razmišljati o samoj estetici kao dodatnoj vrijednosti ove multidisciplinarne djelatnosti. Estetski pristup proizlazi iz filozofije samog arhitekta. Budući da je cijeli proces stvaranja prostora interdisciplinaran, potrebno je i arhitektovo djelovanje uskladiti s tom činjenicom. Samo integralnim procesom projektiranja u kojem sudjeluju stručnjaci svih inženjerskih struka, predvođeni arhitektima, jer je i sam proces najčešće vođen arhitekturom, moguće je dati odgovor na složene i društveno odgovorne zahtjeve u gradnji 21.stoljeća.
Upravo na taj način prilazimo tematici gradnje unutar naše tvrtke ATP arhitekti i inženjeri. Naime, proces projektiranja i oblikovanja ne odrađujemo jedan iza drugoga, tako da arhitekti nešto izmisle, pa onda statičari kažu koliko stupova i nosivih zidova treba, a kolege inženjeri koliko trafostanica, komora za hlađenje… Mi taj proces vodimo paralelno, odnosno prostorne i esencijalne sekvence prostora u isto se vrijeme projektiraju pravilnim i objektivnim inženjerskim parametrima, stvarajući objekte kao ukupan produkt.
Cilj je realizirana i dovršena građevina, jer to je ona kulturološka razina koju će ocjenjivati buduće, ali i sadašnje generacije, u složenom i paradoksalnom kontekstu da je danas još jučer bila budućnost.