Neobična riječ Štroligi. Da nije u podnaslovu knjige napisano Priče iz vrbničke usmene predaje, mnogi od nas pitali bi se: "A što su to štroligi?" (od talijanskog glagola strologare – gatati po zvijezdama, strologhi – gataoci, sanjari, op. ur.) Vrbenčani, koji još pamte, znaju i govore svojim vrbenskim zajikom, znaju što su štroligi, jer i sami su ih još kao djeca slušali od svojih starih, a možda sada već i sijedi pričaju ih svojoj djeci i unučadi. U nadi da će dica pamtiti, u srcu sačuvati te priče, te štroligi. Kao što ih je sačuvala, sigurno svojoj djeci i unučadi pravjala, a nama, eto, u knjizi ispričala Vrbenka Marija Kraljić. A Vrbenčan Petar Trinajstić je svoj doživljaj štroligi likovnim umijećem dočarao.
Dakle, riječi davno izgovorene, zapamćene i napisane te fotografskom kamerom zabilježene i maštom obogaćene sadržaj su ove knjige Štroligi.
Najprije o onome što je i kako je riječima ispisano. Marija Kraljić, pretcima, rođenjem, životom i srcem Vrbenka, slušala je, pamtila, zapisivala i prisjećala se što je kao djevojčica i kasnije slušala od svoje babi, deda i starih judi, koji su dugo živjeli i mnogo pamtili. Sjedeći za dugih večeri okol komina uz svijeću i titraje vatre na ognjišću, ljudi onog vremena razgovarali su. O svakodnevnim dogođajima, brigama, tugama, nadama i radostima te, možda poneseni maštom i željom da obogate i uljepšaju svoja pričanja, unosili su ono što je bilo, ono što bi htjeli da bude, čega su se bojali ako se pojavi ili čemu su se nadali ako je na dobro slutilo. I tako su se ispredala pripovijedanja, ispreplitala se u njima stvarnost i mašta. Tako su nastajale, nešto se je oduzimalo, nešto dodavalo, gotovo kao u nekom umjetničkom stvaranju, ove priče. Pričalačkom vještinom obogaćene, neke bajkovite u bajke pretvorene. To su štroligi. Nastale iz života, maštom stvarane i, eto, zahvaljujući Mariji Kraljić do nas su u ovoj knjizi došle. Nije ih izmislila. U tome i jest posebna vrijednost što su ih svojim doživljajima, svojom maštom i prepričavanjem stvarali ljudi Vrbenčani.