SUŠAČKA REVIJA broj 81

 


riječke ulice

ULICAMA MALOG VELEGRADA

Igor Žic

Heinrich von Littrow, pomorski časnik, znanstvenik i pisac (Beč, 26. I. 1820. - Opatija, 24. IV.1895.) objavio je 1884. godine prvi riječki ilustrirani turistički vodič Fiume und seine Umgebungen (Rijeka i okolica), što ga čini nezaobilaznom figurom lokalne povijesti. S njim počinje sustavnije čitanje grada.

Pristavši u Rijeci parobrodom, posjetitelj se iskrcava na Molo Zichy (po riječkom guverneru, na dužnosti od 1870. do 1872., op. aut.), gdje čekaju nosači i kočijaši kako bi prebacili prtljagu, odnosno putnike u neki od obližnjih, vrlo kvalitetnih hotela: Europa, Hôtel de la Ville, Hôtel Deák; posluga iz tih hotela obično je na mjestu iskrcaja. Kočijaš traži 60 krajcara za vožnju. I na željezničkoj stanici nalaze se nosači, omnibus i kočijaši...

Donji grad pruža se od istoka prema zapadu, paralelno s obalom i lukom. Stari grad, sa svojim tijesnim uličicama, pruža se od sjevera prema istoku sve do drevnog Duoma (crkve Marijinog uznesenja, op. aut.). Od Trga Adamić (nazvanog tako po vrlo štovanom riječkom patriciju), na kojem se nalazi veliki hotel Europa, a koji je zapravo središnja točka grada, pruža se niz zgrada, sa savršenim šetalištem u svako doba godine i po bilo kojem vremenu; pruža se ka zapadu sve do zida kapucinskog samostana (na Žabici, op. aut.), odakle se dalje pruža široka ulica s platanama (koje su posađene pred koju godinu zalaganjem gradonačelnika Ciotte, koji ima velike zasluge za poljepšanje grada) koja prolazi ispred hotela Deák i Hôtel de la Ville (restoran Index, op. aut.), a završava kod Tvornice cigareta (nekad Rafinerije šećera), prolazeći i ispred starog Lazareta (vatrogasna postrojba, op. aut.), gdje se danas nalazi skladište hrane, pekara i vojna bolnica. Svojevremeno se Lazaret nalazio na obali i imao je malu luku u koju su pristajali brodovi u karanteni...

 Još malo dalje nalazi se Car. i Kr. Pomorska akademija (Bolnica, op. aut.), monumentalna građevina s lijepo održavanim parkom, da bi napokon stigli do Gradskog parka (na Mlaki, op. aut.), još jedne uspješne realizacije gradske uprave. I dalje, po prelasku željezničke pruge koja ide za Sv. Petar (Pivku, op. aut.) i do granične rampe, nalazi se Ljuštionica riže, gdje se indijska riža prerađuje u škrob, te Petrolejska luka i Rafinerija nafte i napokon Tvornica torpeda Whitehead...

Pokraj Tvornice torpeda nalaze se, u zelenilu, dvije vile, jedna u kojoj živi Whitehead i druga, smještena nešto više i malo izdvojena, u kojoj živi grof Hoyos. Od Tvornice torpeda cesta vodi dalje, uz obalu, do vile baruna Vranyczanyja (Brgud) ispred Tvornice kemijskih proizvoda (direktor Gisecke); i tu tvornicu moguće je razgledati na upit.

Taj kratki izlet prema zapadu, najbolje je prohodati, no za one koji to ne žele, postoji mogućnost korištenja kočije ili omnibusa, koji prometuje od centra do Gradskog parka svaki sat. Nakon što se prođe Tvornica kemijskih proizvoda, tko poželi uživati u odličnom domaćem vinu, mora završiti obilazak na istarskoj granici na Kantridi, gdje su gostionice gospođe Marije Blečić i Mate Lučića. Gostionice nude okrijepu i svježinu hlada pergola s neusporedivim pogledom. Od tuda ide i nova cesta za Rude, koja vodi također do istarske granice i dalje za Sv. Petar.

Kako su sve ulice u užem središtu grada više puta mijenjale imena – zavisno od političke situacije! .....

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana