More kao izvor nadahnuća u svojoj bonaci, ali i straha sa svakim novim valom... Mnogo je priča o moru, a još više likova u njima.
Upravo prošla godina podsjetila nas je na dvije. Prva je – stogodišnjica potonuća parobroda Titanic, koji je dobio gotovo mitološki status. Ali ta priča je već odavno ispričana. 
Ona još do kraja neispričana jest havarija kruzera Costa Concordia, u kojoj je poginulo trideset dvoje ljudi. Titanic smo vratili u mir morskih dubina, a o brodu Costa Concordia vode se mnoge polemike te će još dugo zaokupljati svjetsku javnost i pomorski svijet. Naša javnost dobro je upoznata s obje brodske nesreće, posebno zbog parobroda Carpatia i hrvatskih članova posade koji su sudjelovali u spašavanju putnika s broda Titanic. Ono što kruzer Costa Concordia čini posebno zanimljivom jest činjenica da se na njemu nalazilo sto dvadeset putnika iz Hrvatske, i srećom svi su preživjeli. Iz priče koja slijedi vidljivo je da ponašanje kapetana Francesca Schettinija i njegove posade u slučaju ove katastrofe uopće nije izuzetak, već sasvim uobičajeno u pomorskim nesrećama.
Ovo je priča o brodu Heleanna i najvećoj pomorskoj nesreći na Jadranskom moru u novije vrijeme, a desila se 28. augusta 1971. Brod se zapalio pokraj talijanske obale četrdeset kilometara od grada Monopoli. U ono vrijeme to je bio najveći kruzer na svijetu, grčki trajekt za krstarenje Heleanna. Taj događaj ima nekih sličnosti sa spomenutim događajima. Veliki udio u spašavanju putnika s plamtećeg kruzera imala je posada Jadrolinijinog trgovačkog broda Sloboda, a svjetski mediji su pogrešno izvijestili da je u spašavanju sudjelovao sovjetski brod Sloboda.