SUŠAČKA REVIJA broj 81

 


iz arhiva

RIJEKA - ULOG U DIPLOMATSKIM IGRAMA

Ljubinka Toševa Karpowicz

Pripreme za konferenciju u San Remu 19.-26. travnja 1920.

Austrija i Ugarska, dvije sastavnice Austro-Ugarske Monarhije potpisale su zajedničko primirje 3. studenog 1918. Mirovne ugovore su, međutim, potpisale odvojeno: Austrija 10. rujna 1919., Mađarska 4. lipnja 1920. Sukladno tome Austrija je kao suverena država u međunarodnim odnosima postojala od 10. rujna 1919., dok je Mađarska na to morala čekati još godinu i pol. Ona je do tada bila država koja nije imala međunarodno riješene i priznate granice i kao takva objekt javnih i tajnih interesa diplomacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Uz to, s obzirom da su neki njezini bivši teritoriji još uvijek bili u stanju statusnog preispitivanja, budući da su bili okupirani (Rumunjska, Jugoslavija, Čehoslovačka) i ostali pod okupacijom sve do potpisivanja Mirovnog ugovora, pa i godinu dana nakon toga, međunarodnopravni položaj Mađarske bio je vrlo složen.

Dugotrajno rješavanje granica Mađarske bilo je, osim iznijetoga, posljedica niza okolnosti.

Najprije, reorganizacija Istočne i Srednje Europe na temelju principa nacionalnosti, kako je predsjednik Wilson istaknuo u programu Četrnaest točaka, zahtijevala je raskid s povijesnom osnovom državnih granica, što je pitanje granica nekadašnje višenacionalne Ugarske činilo složenim.

Drugi problem koji je ometao određivanje granica mađarske države nakon propasti buržaoske revolucije 1918.godine bila je komunistička republika, proklamirana u proljeće 1919. godine pod vodstvom Bele Kuna.

Treći razlog produženog rješavanja mirovnog sporazuma s Mađarskom bio je plan Saveznika da izoliraju Njemačku kreirajući nove države na njezinoj istočnoj granici kako bi onemogućile njezin budući prodor na istok, a istovremeno, kako bi te države bile branik širenju boljševičke revolucije na Europu.[1]

Rješavanje granica Mađarske često se vezivalo za reorganizaciju prostora nekadašnje Srednje Europe, a o tome su i Saveznici, također često, imali suprotne koncepcije vezane za vlastitu sferu utjecaja. Francuska je zastupala ideju Dunavske federacije, Italija ujedinjenje Austrije s Mađarskom.

Pripremajući se za forsiranje svog koncepta za preuređenje srednjeeuropskog prostora na konferenciji u San Remu, talijanski pretsjednik Nitti pozvao je austrijskog kancelara i svog idejnog kolegu Karla Rennera u posjet Rimu.

....
 

[1] Zsuzsa L. Nagy, Peacemaking after World War I: The Western Democracies and the Hungarian Question, str. 32/52, u:Stephen Borsody, ur. The Hungarians: a divided nation , New Haven, 1988.Margaret Macmilan, Paris 1919.New York, 2002, str. 257-270

 

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana