SUŠAČKA REVIJA broj 82/83

 


povijest

ALCESTE DE AMBRIS

Ljubinka Toševa Karpowicz

KONTROVERZNI ŠEF D’ANNUNZIJEVOG KABINETA U RIJECI 1874.–1934.

Alceste de Ambris još uvijek je tema brojnih tekstova. U njima se najčešće ističu njegove zasluge za "revolucionarni sindikalizam" te njegovo koautorstvo s D'Annunzijem u Kvarnerskom statutu (Carta del Carnaro).

Svi autori naglašavaju njegovu "demokratsku" djelatnost i predstavljaju ga kao žrtvu fašističke (Mussolinijeve) diktature, zbog koje je veljače 1923. morao pobjeći u Pariz, gdje je i umro.


Gabriele D'Annunzio

Nedavno, točnije 14. ožujka 2012., Francesco Lamendola, putem sajta izdavačke kuće Arianna Editrice, suprotstavio se općeprihvaćenom hvalospjevu talijanskih povjesničara De Ambrisu. On ističe da je upravo zaokret kojeg je revolucionarni sindikalist napravio u vezi s angažmanom Italije u Prvom svjetskom ratu ključ za razumijevanje zaokreta kojeg je napravio Mussolini od socijalista do fašista. Drugim riječima, on je de Ambrisa proglasio "ocem fašizma", kako u idejnom, tako u njegovom praktičnom djelu.

Lamendola se slaže s općom slikom de Ambrisa do kolovoza 1914.  godine.

Suglasan je ocjenom njegove progresivne uloge  kao tajnika Radničke komore Savone (1903.), organizatora štrajka u Parmi 1908., protivnika rata u Libiji 1912., jednog od osnivača Unije talijanskih sindikata u 1913. godini, izabranog poslanika na listi Socijalističke partije, ali osuđuje njegovu akciju od kolovoza 1914., kada je Italija još bila neutralna, kojom je de Ambris inicirao rascjep unutar sindikalnog pokreta u pitanju sudjelovanja Italije u ratu, i na čijoj strani, čime je jedno krilo ujedinjenih sindikata natjerao prihvatiti koncepciju revolucionarnog sindikalnog intervencionizma. Otada je ta ideologija značila da mase trebaju iskoristiti priliku koju pruža Svjetski rat i ostvariti revoluciju. Kako je talijanski sindikalizam bio pod idejnim utjecajem francuskih teoretičara sindikalizma, shvatljivo je da su vođe anarhosindikalizma, tu je i de Ambris, propagirali sudjelovanje Italije na strani Antante.Tako su  na prijelom koji se dogodio u sindikalnom pokretu Italije  imali udjela javni i tajni faktori, a to su isti oni koji su uvjetovali prekid službene Italije s neutralnošću i njen ulazak u Prvi svjetski rat.

Među tajnim čimbenicima svakako je, tada tajni, Londonski ugovor iz 1915. godine, kojim su Saveznici obećali neke teritorije zemalja Trojnog sporazuma ukoliko ove izgube rat.
......

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana