Palača šećerane u Rijeci, interaktivni CD ROM i WEB-portal, nastali su suradnjom Grada Rijeke i Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu radi promicanja vrijednosti ovog spomenika kulture. Cilj je bio da se stručnoj, a i široj javnosti približe do sada provedene aktivnosti na konzervatorsko-restauratorskim zahvatima u Šećerani i ponudi novi način praćenja svih budućih procesa na obnovi i revitalizaciji. Da podsjetim, tim stručnjaka Hrvatskog restauratorskog zavoda pod vodstvom akademika Vladimira Markovića, proveo je u razdoblju od 2003. do 2007. godine temeljita konzervatorsko-restauratorska istraživanja na upravnoj zgradi nekadašnje šećerane u Rijeci, poznatijoj Riječanima kao zgrada tvornice strojeva Rikard Benčić. Kao rezultat ovih multidisciplinarnih istraživanja 2008. godine izdana je trojezična monografija Palača šećerane u Rijeci: Konzervatorska i povijesna istraživanja, čiji su glavni autori Krasanka Majer i Petar Puhmajer nagrađeni poveljom Radovan Ivančević Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Publiciranjem monografije i završetkom spomenute prve faze programa zaštite i očuvanja, restauratorski radovi nastavljaju se tijekom 2009. godine, a neki traju još i danas. Kako je dinamika obnove uvjetovana financijskom situacijom koja ne dopušta brži početak praktične uporabe prostora, zamisao odgovornih u Gradu Rijeci je da se putem ovakve virtualne prezentacije osigura bolje predstavljanje spoznaje o vrijednosti i bogatstvu ovog spomenika kulture.
Izgradnja upravne palače rafinerije šećera u Rijeci započela je 1752. godine, dvije godine nakon što je rafinerija osnovana. Naime odlukom Marije Terezije 1750. godine dodijeljena je povlastica nizozemskoj trgovačkoj kući Proli i Arnoldt iz Antwerpena za osnivanje kompanije koja će se baviti industrijom šećera, sa sjedištem u Trstu. Novoosnovana Glavna trgovačka kompanija Trsta i Rijeke, ubrzo mijenja svoje ime u Privilegirana trgovačka kompanija Arnoldt, Kennedy i Wellens (po imenima svoja tri direktora) i na osobito inzistiranje direktora i dioničara, seli svoje sjedište izvan konkurentskog tržišta Trsta u drugi primorski grad Monarhije, Rijeku.S kompanijom u Rijeku dolazi i vojni inženjer Francesco Saverio de Bonomo angažiran za podizanje tvorničkog pogona na dogovorenoj idealnoj lokaciji, gotovo neizgrađenom području Brajde uz sam lazaret. Prvi temelji pogona položeni su početkom 1752. godine, a već su sredinom iste godine bili u funkciji. Kako se uprava Kompanije krajem iste godine preselila u Rijeku, može se prepostaviti da je reprezentativna upravna palača bila dovršena.