SUŠAČKA REVIJA broj 82/83

 


gorski kotar

LEGENDARNI PETAR KLEPAC

Marinko Krmpotić

Pitanje što nas sve dijeli, a što spaja sa susjednom Republikom Slovenijom ovih je dana zbog povijesnog ulaska Hrvatske u sastav i sustav zemalja koje čine Europsku zajednicu nedvojbeno češće no inače. Zahvaljujući stoljetnom suživotu koji se vrlo često odvijao u okvirima zajedničkih nam država (Austro-Ugarska, Kraljevina SHS, Jugoslavija) povezanost hrvatskog i slovenskog naroda, pogotovo onih dijelova tih naroda koji žive uz granicu, tradicionalno je jaka, a upravo u jednom od tih pograničnih dijelova već nekoliko stoljeća živi legenda koja i veže i razdvaja Slovence i Hrvate. Riječ je o, sa hrvatske strane, najzapadnijem dijelu Lijepe naše, području oko Grada Čabra, odnosno sa slovenske strane teritoriju Bele krajine. Stanovnicima tih područja, pogotovo starijima, ali i svima onima koji cijene tradiciju i prošlost, jako je dobro poznata legenda o Petru Klepcu, srednjovjekovnom junaku koji se Božjom voljom iz slabašnog momčića pretvorio u nepokolebivu junačinu koja je desetljećima spašavala stanovništvo ovog kraja od turskih najezda i raznih drugih oblika nepravdi. I dok se i Slovenci i Hrvati slažu kako je Petar Klepac klasičan primjer legende o dobrom divu, dotle se i jedni i drugi potpuno razilaze u pitanju o tome što je po nacionalnosti bio Petar Klepac. Naravno, za nas je Hrvat, a za Slovence, logično, Slovenac i zovu ga ne Petar, već Peter Klepac. Što je istina? Hm. Evo priče, pa prosudite sami...


Veliki kip Petra Klepca u Malom Lugu na mjestu gdje se nekada nalazila Klepčeva kuća.

Temelj je legende o Petru/Peteru Klepcu u njegovoj nadnaravnoj snazi koja je bila tolika da je mogao bez problema nositi 4,5 metra dugo šumsko deblo, a isto tako bez poteškoća bio je u stanju iščupati oveći grm ili manje stablo s korijenjem te ga potom koristiti kao toljagu kojom je tukao i tjerao tursku vojsku. Tu nadnaravnu snagu Petar Klepac nije imao oduvijek, već ju je stekao zahvaljujući svojoj dobroti i skrušenosti. O načinu na koji su mu je više sile dodijelile, postoji više priča, a sve polaze od toga da je Petar Klepac kao dječak bio slabašan zbog čega su ga njegovi vršnjaci i ostali dječaci često maltretirali dok bi zajedno čuvali ovce, radili ili se igrali. Uz to, njegova je obitelj bila vrlo siromašna, pa ga je majka često slala u okolna naselja kako bi kod kuće imala usta manje hraniti te kako bi mali Petar nešto i zaradio. Odrastajući u takvim nimalo ugodnim uvjetima mali Petar često je maštao o tome kako stječe nadnaravnu snagu i kako nakon toga ne samo da prestaju njegove muke s nasrtljivim pastirima koji su ga ismijavali već i pomaže majci da stekne imetak i živi bez straha od siromaštva.

Od mnogih verzija kako je zaista postao nadnaravno jak, najjednostavnija je ona po kojoj je već pomalo očajni Petar otišao u crkvu na Svetoj Gori te iskreno zamolio Majku Božju da mu podari moć kako bi pomogao majci i zaštitio se od nasilja. Shvativši njegovu bol i potrebu za pravdom, Djevica Marija mu je uslišala želju. Sve druge verzije raznovrsnije su, bogatije i u sebi nose puno više elemenata bajkovitosti, pa su stoga u narodu bile i omiljenije.

Tako su mu po jednoj od tih verzija nadnaravnu snagu dala mlade vile na koje je naišao napasajući ovce na Svetoj Gori. Vile su nakon noćnih plesova spavale na livadi, a sunce od kojeg su se bile sklonile dignulo se upravo toliko da je počelo na njih prosipati svoje zrake. Dobre duše, kakav je već bio, Petar im je od granja načinio zaklon i zaštitio ih od sunca, a kad su se vile probudile i shvatile što je napravio, odlučile su mu uzvratiti dobrotu i upitale ga treba li mu što. Odgovorio je kako bi želio biti toliko jak da može tjerati neprijatelje i pomoći majci. Vile su njegovu molbu uslišile. 

Vile su zaslužne za Petrovu snagu i u onoj priči koja govori o tome kako je bježeći pred dječacima koji su ga željeli istući Petar u šumi nedaleko mjestašca Zamost naišao na jezerce u kojem su se kupale vile. Vidjevši njegov očaj i strah upitale su ga što mu se dogodilo, a kad im je odgovorio kako bježi pred zločestim dječacima, odlučile su mu pomoći tako što su mu darivale ogromnu snagu, snagu koju nikad nije zloupotrijebio i kojom je uvijek bio na strani slabih, potlačenih i ugroženih.
......

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana