Riječanin Filip Prica Sharpe trenutno je jedini student iz Hrvatske na Oxfordu, gdje je upravo diplomirao na prijediplomskom studiju tog jednog od najpoznatijih svjetskih sveučilišta. Mladi Riječanin stekao je diplomu studija ljudskih znanosti na Oxfordu, koja širom otvara vrata za daljnje školovanje u smjeru biomedicine, ljudskog zdravstva i antropologije različitih kultura i zajednica te problema u zdravstvu unutar tih kultura.
Oxford je najstarije sveučilište u dijelu svijeta koji govori engleski, ali istodobno i međunarodno središte znanja i naukovanja kojemu teže studenti iz cijelog svijeta. Odabir je strog, ali zato rezultati koje studenti pokazuju na državnim ispitima nadmašuju sve ostale. Više od trećine nastavnika i više od 40 posto istraživačkog kadra su stranci, kao i 35 posto studenata. Taj svjetski duh Oxforda osjeća se na svakom koraku. Oxford je, prije svega, tradicionalna obrazovna institucija, no istodobno to je za sve one koji uče i podučavaju riznica znanja pod povijesnom zaštitom, koja, zbog svoje višestoljetne samosvojnosti, opstaje i razvija se.
Fakultet koji je Filip Prica završio, Magdalen College, jedan je od većih i starijih. Nije lako postati dio možda i najslavnijeg sveučilišta na svijetu jer je konkurencija ogromna.
– Od 148 prijavljenih na moj smjer prvo su odabrali nas 12 u uži izbor i potom svega nas dvojicu koji smo dobili priliku upisati se. Pritom nema kvote za strance, svi su jednaki. U prosjeku upiše se oko 10 posto stranaca, ali ne zato što nam je to osigurano, nego zato što nas se toliko prijavi. Na prijemnom je najvažniji intervju, ocjene su više putokaz za prvi odabir prijavljenih. Pojedini Englezi su se uspjeli upisati i s njihovim »trojkama« i »četvorkama« zato što su briljirali na intervjuima. Ja sam morao napisati zašto mislim da sam dovoljno dobar za Oxford, pri čemu sam napomenuo koji su mi interesi, a profesori su mi onda postavljali pitanja o tome. Cilj im je bio da vide kako razmišljam, a ne koliko znam jer se pretpostavlja da ću sve što treba ionako naučiti na fakultetu, prisjeća se kako se upisao na Oxford.
A o tome što je najviše utjecalo na njegov odabir studija, odnosno zanimanja kojim bi se želio baviti u životu, Filip priznaje da je puno toga uključeno u tu odluku.
Još kao sasvim malena beba iz rodne je Rijeke otišao u New York. U Rijeku se vratio devet godina kasnije.
– Uspomene na veliki grad ostale su mi zauvijek urezane u sjećanje. Moje rano djetinjstvo provedeno u Americi pamtim po mnogočemu lijepom. S pet godina krenuo sam u malu školu i, mada sam u kući govorio samo našim jezikom, vrlo sam brzo savladao i engleski jezik. Školovanje u New Yorku bilo je zanimljivo po tome što smo svake godine imali drugu učiteljicu ili učitelja. Posebno mi je ostala u sjećanju učiteljica iz prvog razreda, Miss Rossi. Ona je bila među prvima zbog koje sam zavolio prirodu te biljni i životinjski svijet. Naučila nas je puno toga. Često nas je vodila na izlete, gdje smo uživo mogli vidjeti kako se gusjenice pretvaraju u leptire i kako se iz jaja izlegu pilići. Te prve dane u američkoj školi pamtit ću i po svojim prijateljima iz cijelog svijeta koji su išli sa mnom u razred. Već sam tada naučio da je dobro biti kozmopolit i da treba jednako poštivati svakoga bez obzira na boju kože ili to otkud dolazi.