SUŠAČKA REVIJA broj 84

 


književnost

FRANCESCO DRENIG

Ervin Dubrović

Talijansko-hrvatski kulturni dodiri u Rijeci 1900.-1950.

Sudbina Riječanina Francesca Dreniga uzbudljiva je gotovo koliko i riječka povijest. Roditelji, otac Slovenac, majka Hrvatica, u Rijeku dolaze potkraj devetnaestog stoljeća i do smrti ostaju strani podanici "jugoslavenske nacionalnosti".


Portret Francesca Dreniga, autor Ladislao de Gauss, 1928. Bio je omiljen među mladim slikarima i njihov glavni zagovornik.

No iako se njihov sin već prvih godina dvadesetoga stoljeća ističe naglašenim talijanskim uvjerenjem, upravo on između dvaju ratova preuzima misiju kulturnog posrednika između Slavena i Talijana, nastojanjem da upozna Talijane s kulturom najbližih susjeda.

Unatoč općem uvjerenju da je zbog svoga položaja na granici u to vrijeme bila most između slavenskog i romanskog svijeta, Rijeka to uistinu nije bila. Drenig je, kako je rekao jedan njegov prijatelj, bio usamljeni otok u hrvatsko-talijanskom moru. 

Tko je Francesco Drenig?

Franc Drenik, kočijaš iz malog sela Cirknice kod Šentilja, na sjeveru Slovenije, dolazi u Rijeku potkraj 1880-ih. U Rijeci susreće Veroniku Čop (Veronica Ciop), Hrvaticu iz Tršća, riječkoga zaleđa, rođenu u Gerovu u Gorskom kotaru, i ženi se njome 1890. godine.

Sin jedinac Francesco Drenik rodio im se 14. svibnja 1892. godine. Francesco pohađa Mušku četverogodišnju školu, potom školu Sveti Vid (San Vito). Budući da u gradu tada postoje samo talijanske i mađarske osnovne škole, nije ni moglo biti izbora oko jezika na kojemu će se školovati. Hrvatske su jedino škole u prigradu i one u Sušaku.

Francescu i još četvrtini učenika materinski je jezik hrvatski, no u školski je dnevnik upisano da znaju i talijanski. U višim razredima materinski mu jezik postaje – talijanski.

Nakon osmogodišnjeg obrazovanja upisuje su u Trgovačku akademiju – Accademia Superiore di Commercio, u kojoj je, kao i gotovo svim riječkim državnim srednjim školama, nastavni jezik – mađarski.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana