SUŠAČKA REVIJA broj 84

 


obljetnice

140 GODINA PRUGE KARLOVAC – RIJEKA

Marinko Krmpotić

Jedna od najznačajnijih ovogodišnjih obljetnica nedvojbeno je ona vezana uz punih 140 godina od izgradnje željezničke pruge Karlovac – Rijeka. Naime, 23. listopada ove godine navršilo se punih 140 godina od otvaranja željezničke pruge kojom su vezani Rijeka i Karlovac. Izgradnja te dionice bila je završni čin jednog velikog prometnog projekta: otvaranje željezničke veze između ova dva grada značilo je daleko više, točnije izgradnjom te posljednje dionice spojena je Budimpešta preko Zagreba i Karlovca s Rijekom i Kvarnerom, povezana je Mađarska s Jadranom te, za nas još važnije, kontinentalna s primorskom Hrvatskom. Pozitivni efekti tog novog prometnog pravca postali su vidljivi vrlo brzo – industrija i trgovina snažno se razvijaju, luka Rijeka oduzima primat Senju, mjesta uz prugu doživljavaju renesansu, broj stanovnika u goranskim naseljima raste, cijelo ovo područje sve se više uklapa u moderne europske tokove...

Takva je "prometna injekcija", pokazuje povijest, bila nužna. Naime, tada postojeće najznačajnije prometnice koje su vezale Zagreb s Rijekom preko Gorskog kotara – a to su bile u prvom dijelu 18. stoljeća izgrađena Karolina te početkom 19. stoljeća dovršena Lujzijana – nisu više mogle pratiti potrebe sve razvijenije industrije i trgovine. Promet je tim cestama bio prespor i nesiguran, pogotovo zimi kad se od Karlovca do Rijeke znalo izgubiti i po nekoliko dana. Nadalje, prevoziti veće količine bilo kakve robe tim je prometnicama bilo predugo i preskupo pa je postajalo sve jasnije kako je za razvoj privrede nužan puno brži i puno sigurniji način prometovanja, a taj je problem u drugoj polovici 19. stoljeća moglo riješiti samo novo čudo tehnologije – željeznica.

Povijesni izvori tvrde kako je prva željeznička pruga izgrađena 1830. godine između engleskih gradova Liverpoola i Manchestera. Samo sedam godina kasnije u promet je puštena pruga Floridsdorf – Wagram u Austro – Ugarskoj, što znači da se novom obliku prometovanja u toj monarhiji poklanjala velika pažnja. Štoviše, u monografiji Fužine, objavljenoj 1985. godine, u tekstu Kako se gradila pruga tvrdi Davorin Desselbunner, jedan od najznačajnijih projektanata željezničkih pruga u tadašnjoj Jugoslaviji, prve ideje za izgradnju pruge koja bi preko Zagreba vezala Peštu s Hrvatskim primorjem javljaju se već 1836. godine kada se u Ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu donosi tzv. "željeznički zakon" kojim se predviđa izgradnja čak trinaest magistralnih željezničkih pruga, a jedna od njih je i ova koja će vezati Budimpeštu i Rijeku.

Potrebe povezanosti u tom trenutku najbržim i najekonomičnijim oblikom prometovanja svjesni su i u Rijeci, pa tako već 1844. godine inženjer Wallau, unajmljen od riječke oblasti, počinje izrađivati studiju trase željezničke pruge Karlovac – Rijeka. Nažalost, revolucionarna 1848. godina prekida te aktivnosti, ali ideja ne nestaje. Naprotiv, širi se i jača pa se tijekom pedesetih i šezdesetih godina 19. stoljeća predlažu i razmatraju različite trase, od kojih u zanimljivije spada ona inženjera E.A. pl. Joanellija, višegodišnjeg tehničkog upravitelja Lujzinske ceste, koji predlaže trasu koja bi od Karlovca dolinom rijeke Kupe išla sve do Broda na Kupi te se potom preko Delnica i Lokava dizala do Sljemena i Fužina, odakle bi se spuštala prema Bakru i Rijeci.
....

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana