....ti si Tina moja pjesma.... pjevušio je krajem 1988 g. Milovan Mihelić, u trokutima Bregi-Opatija-Matulji i Hyeres-Medemblik-Kiel, poznatiji kao Boćo, čekajući da, nakon tada već dvogodišnjeg Daniela, supruga Ines rodi drugo dijete.
Kad se saznalo da je curica, nije bilo dileme oko imena... zvat će se Tina.
I, za otprilike 25 godina, krajem 2013. postat' će svjetska prvakinja...
Sve je počelo u Opatiji, desetak godina kasnije, kada su dvanestogodišnji Daniel i desetogodišnja Tina počeli učiti osnove jedrenja u tamošnjem klubu.
Nakon tri godine, oboje sele se u Kostrenu, u jedriličarski klub Galeb, gdje se njihov talent počinje naslućivati kroz rezultate ostvarene u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji, prvo u klasi Optimist, a nakon toga u klasama Laser 4,7 i Radial.
Prvi zapaženi rezultat Tina je ostvarila 2002. godine u portugalskoj Taviri, osvojivši srebro u europskoj kadetskoj konkurenciji.
Ta medalja te zlato osvojeno na svjetskom prvenstvu sljedeće godine, u španjolskoj Gran Cannariji, naznaka je rađanja generacije koja će, vrlo brzo, proslaviti hrvatsko jederenje. Generacije koja nam je u posljednjih pet godina donijela sedam medalja sa svjetskih prvenstava u raznim kategorijama.
Generacija iz koje se izdvajaju Ivan Klaković Gašpić (svjetska bronca u klasi Finn, 2009.), Tonči Stipanović (srebro u klasi Laser, 2012.), Šime Fantela i Igor Marenić (zlatni 2009. te brončani 2010., 2011.,2012. u klasi 470), da bi im se nedavno pridružila i Tina Mihelić svjetskim zlatom osvojenim u kineskom Rizhaou.
Trener te "portugalsko-španjolske" reprezentacije, bio je Vlado Matijević, koji ubrzo nakon tog prvenstva napušta rodnu Pulu i postaje trener Tini i Danielu u klubu Galeb.
Taj korak se, obostrano, pokazuje kao pun pogodak jer, praktički od tog trenutka, nije bilo juniorskog svjetskog ili europskog prvenstva s kojeg su se Tina i Daniel vratili bez medalje.
Definitivna potvrda Tininog talenta došla je iz Weymoutha 2006. (istog mjesta gdje će se 6 godina kasnije, održavati jedriličarska natjecanja na Olimpijskim igrama u Londonu) gdje Tina osvaja ISAF Youth, svjetsko juniorsko prvenstvo, u klasi Laser radial, klasi koja je, u međuvremenu, postala ženska olimpijska klasa.
S tom medaljom Tina je izvjesila kandidaturu za najizgledniju predstavnicu Hrvatske na Olimpijskim igrama u Pekingu, koje će se održati za dvije godine (u jedrenju na Olimpijskim igrama, u svakoj klasi može nastupati samo po jedan natjecatelj iz svake države, op. a.).
Potvrda talenta, dobrog rada i odlične forme stigla je sljedeće godine, 2007., iz Kine, odakle se Tina, s predolimpijske regate, vraća s osvojenim četvrtim mjestom, što je za njen tadašnji uzrast i težinu bio nevjerojatan uspjeh.
Međutim, što zbog nelogičnosti sistema bodovanja HJSa (Hrvatskog jedriličarskog saveza), što zbog nedostatka sreće u nekim kriterijskim regatama, umjesto Tine na Olimpijadu u Peking 2008., odlazi Puljanka Matea Petornijević, a Tina ostaje kod kuće.