Molim vas, ne idite na Kvarner – želim ga samo za sebe!
Julie Peasgood, Daily Mail,
18. kolovoza 2013.
Pet minuta nakon što je naš brod napustio marinu u prekrasnome hrvatskom ljetovalištu Opatiji, svjedočili smo spektakularnim akrobacijama dupina. Njihovi su nas skokovi, okreti i nesputanost posve očarali – bio je to magičan početak jednotjednog krstarenja.
Opatija, smještena u relativno nepoznatom Kvarneru, spoj je belle époque arhitekture kakvu nalazimo u Nici, bečkoga grandeura i predivnih nijansi terracotte i žute boje, kao na talijanskoj rivijeri. Polako smo prošetali sedam milja dugačkim šetalištem Lungomare, duž kojeg smo pronašli nekoliko fantastičnih restorana uz more što nude ogromne škampe iz Kvarnerskog zaljeva. U bistrou Lučica u obližnjim Ičićima svježe će vas srdele, kruh, salata i čaša vina koštati, preračunato, 5 funta – a svidite li se vlasniku Vladi, možda vas počasti lokalnim raketnim gorivom. Rakija od imele može vam oduzeti dar govora, ali tko bi se žalio kad su noći tako tople, a gostoljubivost još toplija.
Opatija je oduvijek privlačila slavne – Isadora Duncan, Puccini, Einstein, Mahler i James Joyce ovdje su pronalazili nadahnuće. U novije vrijeme tu su boravili Robert De Niro i Nigel Kennedy, koji je na lanjskome Festivalu Kvarner nastupao ispod ogromnog lustera u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner.
Nekad je ovdje austro-ugarska aristokracija uživala u noćnom životu. Iako je od Ujedinjenog Kraljevstva udaljeno jedva dva sata leta, ovo područje Britanci tek trebaju otkriti. Zapravo, jedan od putnika na brodu me preklinjao da ne hvalim previše tu ljepotu, kako bi je oni koji za nju znaju mogli zadržati za sebe.
Moja kći Kate i ja stalno smo šaptale: Ovo je raj!, dok smo se bućkale u kristalno čistome moru. Hrvatsko je more prozirno jer su plaže većinom šljunčane, a ne pješčane – vidjele smo morske krastavce na dnu mora dvadeset stopa ispod nas. Naš omanji brod Dalmacija (kojim upravlja tvrtka Katarina Line iz Opatije) svojih je 25 putnika prevozio danju i uvijek bismo se zaustavili na jednome ili dva mjesta. Tako smo u kasnim poslijepodnevima i večerima mogli uživati u različitim lukama u koje smo pristajali.
Najprije smo se zaustavili u gradu Krku, na istoimenom otoku, s uskim kamenitim uličicama, skupim restoranima i barom Volsoni, gdje možete pijuckati svoj sauvignon sjedeći usred rimskih iskopina. Zatim smo posjetili otok Rab, gdje se u gradu Rabu ulice sjaje kao da su ispolirane. Unutar srednjovjekovnih zidina, grad je krcat barovima i buticima, a usred sezone noćni život traje do zore.
....