SUŠAČKA REVIJA broj 85/86

 


UVODNIK

Bilo je to riječko proljeće. Svi su trofeji stigli u Rijeku, bio je to riječki svibanjski tjedan iz snova. Uz sve je pobjednike, ne samo one sportske, bilo ispisano ime Rijeke. I uz osvajače nogometnog Rabuzinovog Sunca, i uz državne prvake u vaterpolu, i uz državne prvakinje u sinkro plivanju, ali i uz Krešu i kisele kiše i uz Vladimira Rončevića.

Titule su stizale jedna za drugom, dan za danom. Tog smo svibanjskog ponedjeljka doznali kako su naše morske sirene opet najbolje u Hrvatskoj, u utorak je pred prepunom Kantridom Rijeka savladala Dinamo i osvojila Kup Hrvatske. Dan kasnije Primorje je pobjedom nad zagrebačkom Mladosti najzad, nakon 76 godina, donijelo vaterpolsku titulu državnog prvaka na Kvarner. Još se bučna noćna slavlja s riječkih ulica nisu ni stišala, a u četvrtak ujutro valovima Radio Rijeke odjeknulo je ime riječkog benda Krešo i kisele kiše kao pobjednika cjelogodišnjeg natjecanja HR Demo kluba na valovima Hrvatskog radija.

Iste večeri zagrebačka Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski snažnim je pljeskom pozdravila sve te riječke uspjehe prije nego će Simfonijski orkestar HRT-a izvesti Carminu Buranu, jer upravo tada i na tom mjestu riječki je tjedan zaokružio novinar Vladimir Rončević koji će u Rijeku donijeti vrijednu HRT-ovu nagradu za životno djelo Ivan Šibl. Lisinskije zapljeskao Vladimiru Rončeviću, ali i Rijeci i Primorju i svim riječkim uspjesima. To naše slavlje, naš ponos i radost mogli su se tih dana osjetiti svuda gdje nas je bilo, čestitke su dolazile sa svih strana, bez imalo ljubomore i zavisti. Jer smo zaista sve to zaslužili. Najzad. Nakon toliko godina truda, želje, nade. Primorjaši su titulu čekali generacijama, stizala su olimpijska odličja, ali tek se ova generacija okitila naslovom prvaka države. Uskoro bi se to moglo dogoditi i nogometašima Rijeke, i to na novom stadionu. Jer i projekt i kvaliteta su već na Kantridi. I sjajni novi bazeni u kojima odrastaju novi prvaci među vaterpolistima, plivačima, sinkro plivačicama. I možda svim tim uspjesima još nije kraj, jer još ne znamo do koje će stepenice naši primorjaši na turniru za prvaka Europe u Barceloni.

Najzad nam se otvorilo. Stigli su uspjesi, dobili smo objekte, gradit će se, izgleda, i stadion, stigao je i kapital, naš riječki, zarađen na nekim drugim meridijanima, ali oplođen na ovoj našoj paraleli. Sjajan putokaz i za gospodarske djelatnosti koje ćemo, nadamo se, razvijati na riječkom području. Da barem jedan dio kapitala kojeg naši Riječani zarađuju na svim kontinentima s kojih se radosni javljaju zbog riječkih uspjeha bude oplođen kod kuće, na Kvarneru gdje je nekada stizao kapital sa svih strana, o čemu smo puno pisali u ranijim, a pišemo i u ovom broju Sušačke revije koja će Vam, nadam se, biti ugodno štivo do novog broja u prosincu ove godine. Tko zna čemu bi se mogli još do tada veseliti?

  Alen Čemeljić

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana