SUŠAČKA REVIJA broj 85/86

 


izložba

GIOVANNI RUBINICH ARHITEKTONSKI OPUS

Deborah Pustišek

O Rubinichevu se privatnom životu vrlo malo zna. Rođen je 11. prosinca 1876. u Lovranu, u obitelji Andree i Marie Rubinich. Otac mu je bio samouki, ali cijenjeni zidarski majstor koji se bavio gradnjom historicističkih vila na području Opatije i Lovrana, te je povremeno surađivao s istaknutim riječkim školovanim projektantima Ambrosinijem i Seidlom.

Od biografskih podataka poznato nam je da je 14. studenog 1900. u Budimpešti diplomirao na Politehničkom fakultetu stekavši tako titulu inženjera arhitekture. Po završetku studija vratio se u rodni kraj i u Rijeci osnovao projektni i građevinski ured, a bio je zaposlen i u Tehničkom uredu. U braku s Mariom Celligoi, kćerkom i sestrom također poznatih arhitekata (Venceslao i Eugenio Celligoi) imao je kćer Paolu i sina Giovannija mlađeg, kojeg uz oca nije vezivalo samo isto ime nego i struka. Naime, 1929. sin je, položivši državni ispit, u Rimu stekao naslov Dottore in architettura.

Nakon Prvog svjetskog rata Giovanni stariji sve se više počeo zanimati za politiku, zanemarivši pritom djelomično struku. Politički angažman doveo ga je do položaja člana riječke vlade 1918. te do funkcije upravitelja trgovine i prometa.Svoje je stavove iznio i objasnio u tekstu Memoriale (6. ožujka 1944.). U njemu je predložio ponovno osnivanje Riječke države, sastavljene od triju kantona s pripadajućim podopćinama: talijanskog u Rijeci, hrvatskog za Sušak te slovenskog za Bistricu, pozivajući se na autonomna prava grada stečena u prošlosti.Godine 1931., pozvavši se na Decreto Prefettizio di riduzione in forma italiana del cognome, promijenio je svoje prezime u Rubini.

.......

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2021 Klub Sušačana