SUŠAČKA REVIJA broj 85/86

 


likovna umjetnost

NEPOZNATA NUZZI

Daina Glavočić

Prilog fijumanskoj likovnoj sceni

Nives Ivancich, zvana Nuzzi, rođena je u Rijeci (Fiume) 12. (ili 17.) siječnja 1905. Otac Ernesto Ivancich bio je pomorski kapetan, potomak poznatog malološinjskog kapetana Antonija Celestina Ivancicha, a majka Elena Supancich, oboje rimokatolici. Nuzzi je imala sestru Melittu, kasnije udatu Vanni. Obitelj je stanovala u centru Rijeke, najprije u Via Ciotta 4, zatim u Via Spalato 2. Srednjoškolsko je obrazovanje stekla u Rijeci na mađarskom jeziku u Istituto Tecnico Liceo.

Prema riječkim arhivskim podacima Nuzzi je 23. rujna 1928. stupila u brak s ing. Brunom Chieregom, sinom Giuseppea Chierega i Bianke Premuda. Sa suprugom i roditeljima emigrirala je u Italiju, u Milano, 6. listopada 1928. ali joj je emigrantski status potvrđen 27. rujna 1932. Isprva se u Milanu obitelj smjestila u Via Coni Zugna, gdje joj umire otac 1929. godine. Nakon toga Nuzzi s obitelji seli u milansku Via San Siro, gdje joj umire majka a zatim godine 1975. i sestra Melitta.

Svo to vrijeme Nuzzi neumorno slika, izlaže i prodaje slike, a nakon suprugovog umirovljenja sele u sjevernotalijansko mjesto Stresa, gdje 1985. umire suprug, pa slikarica odlazi u Dom za starije osobe. Nuzzi je umrla 16. prosinca 2001. u Stresi, u dobi od 96 godina.        

Nuzzi Ivancich je već u djetinjstvu u Rijeci (Fiume) pokazivala sklonost crtanju, o čemu svjedoči crtež olovkom Gepetto, nastao kad joj je bilo sedam godina, te ubrzo nakon toga nastaje poneki crtež pastelom. Nije poznato je li prije Prvog svjetskog rata primala likovne poduke ni da li se uključila u kakve tečajeve crtanja koji su povremeno organizirani u Rijeci. Kasnije je, do odlaska iz Rijeke, dobivala instrukcije slikanja od fijumanskog kipara i grafičara Uga Terzolija, a u novom okruženju u Milanu bila je pod vodstvom nekoliko slikara: Elisabeth Keller, Attilia Andreolija te umjetničkog bračnog para Ine i Borisa Zueffa.        

Nuzzi Ivancich nije izlagala u Rijeci, ne samo zbog svoje mladosti nego i zato jer nisu bile prilike povoljne za razvoj i pun život likovnosti tijekom Prvog svjetskog rata, a potom ni poslije za vrijeme danuncijade 1919.‒1920. Nakon odlaska D'Annunzija i njegovih vojnika iz Rijeke 1921. godine u gradu nastaje nesređena politička situacija do aneksije Italiji 1924. Riječka autorica Anita Antoniazzo 1938. u reviji Fiume navodi da je Nuzzi u riječkom likovnome miljeu već 1924. bila zapažena te je spominje kao mladi talent (giovanne bel talento). Budući da napušta Rijeku prije no što je 1928. osnovan umjetnički sindikat, nije bila članicom te nije izlagala na sindikalnim izložbama, čime joj se gubi trag.

......

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana