SUŠAČKA REVIJA broj 85/86

 


projekti

DELTA IZMEĐU ČEŽNJE I MITA

Slavica Bakić

Prostor između: Sušaka i Rijeke, luke i grada, politike i infrastrukture, namjene i uvjeta korištenja... Prostor između čežnje i mita, u pravom smislu tipično riječki 'In Between' teritorij. Tako je Deltu, nasipani, nikad nastanjeni i rijetko posjećeni teritorij, 'izrezan' od kopna tokom rijeke Rječine, Mrtvim kanalom i Jadranskim morem, smješten u „epicentru Rijeke“, opisao riječki arhitekt Idis Turato na svojoj web-stranici (www.idristurato.com), u tekstu objavljenom 30. prosinca 2012. Tekst je posvećen jednom od prvih urbanističko-arhitektonskih projekata Delte, onome zagrebačkog arhitekta Vladimira Turine. Taj projekt iz 1949. godine prostor Delte promišlja kao sportsko-rekreacijsko područje s plivačkim bazenom, stadionom, hotelom... sve uklopljeno u veliki park te obalom prepuštenom za rekreaciju građanima. Iako ga tadašnje gradske vlasti nisu prihvatile, a Delta je danas veliko parkiralište s komadićem zelenila na sjevernom dijelu i skladištem drvene građe na južnom dijelu, ipak mnogi Riječani i dalje zamišljaju taj prostor upravo tako kako ga je definirao Turina – kao zelenu oazu u srcu grada, koja će spojiti Rijeku i Sušak i postati „dnevni boravak“ građana ili, kako ga je nedavno nazvao arhitekt Nenad Fabijanić – veliki park Kvarnera.

Do kraja poštujući njezine povijesne i prirodne osobitosti, Deltu sam zamislio kao veliki park Kvarnera. Ona mora biti veliki javni prostor grada, pripadati svima, svojim biranim, atraktivnim sadržajima u zelenilu, orijentiranim prema Kvarneru i širokom pejsažu. To mora biti rahlo, lagano i ne trpi nikakvu blokovsku izgradnju i grozdove nebodera. Na tom mjestu arhitektura se gradi suncem, riječi su kojima je svoju viziju ponuđenu na otvorenom međunarodnom urbanističko-arhitektonskom natječaju o budućem izgledu Delte i Porto Baroša, što su ga raspisali Lučka uprava Rijeka i Grad Rijeka u suradnji s Društvom arhitekata Rijeka (DAR), neposredno nakon objave rezultata ovoga natječaja u medijima pojasnio Nenad Fabijanić. On je, kako je objasnio, u svojem osmišljavanju 'najdragocjenijeg prostora grada' „vodio dijalog“ upravo s Turinom, pa je njegov koncept, koji Deltu oblikuje kao parkovnu zonu, minimalne izgrađenosti, s tek nekoliko istaknutih objekata, odudarao od drugih natječajnih rješenja.

Blizu te ideje bila je tek ideja grupe arhitekata koju čine Ana Boljar, Nikola Fabijanić, Juraj Glasinović i Iva Marčetić. No, oni su otišli i korak dalje – u pokušaju da negiraju natječaj, na južnom dijelu Delte ostavili su kontejnerski terminal (kažu, ne kao trajno rješenje nego kao poruku da taj prostor treba čuvati za vrijeme kad će se pojaviti neka bolja ideja što s njime napraviti!), na sjevernom dijelu smjestili su park, a, iako je to natječaj tražio, prostor Porto Baroša nisu osmislili kao marinu, nego kao prirodni nastavak Mrtvog kanala i lučicu s vezovima za barke.

......

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana