SUŠAČKA REVIJA broj 87/88

 


povijest

LIPA PAMTI

Ivan Kovačić

Lipa... upamtite to ime! Tako se zvalo naše bijelo selo na podnožju Učke. Lipa... to je jeziva priča koja će ući u povijest, priča koja će opominjati pokoljenja da budu vječno budna, kako se nikada ne bi ponovilo strašno sjeme, prokleti korov fašizma.

Ove riječi svojevrsnog zavjeta napisao je Ante Drndić, istarski prvoborac, osnivač i utemeljitelj Glasa Istre, u ljeto davne 1944. godine u brošuri Lipa optužuje / lipa accusa/. Brošura je tiskana povodom najstrašnijeg ratnog zločina na tlu istarske Liburnije što su ga počinili naci-fašisti u Drugom svjetskom ratu nad nedužnim stanovništvom sela Lipe i pri tom iskazali neviđenu okrutnost, bezumno divljaštvo i sadističko iživljavanje nad nemoćnim žrtvama.

Nažalost, ovaj najmasovniji pokolj civila u primorskom kraju nije dovoljno istražen jer je bio izvan većeg interesa naše historigrafije i povijesne publicistike, zbog čega neki njegovi važni segmenti nisu dovoljno poznati ili su potpuno nepoznati široj javnosti. Naime, tragedija Lipe jedinstven je primjer u Hrvatskoj, koji zorno potvrđuje da su 30. travnja 1944. pripadnici Hitlerovih postrojbi Wehrmachta i SS-a te Mussolinijevih fašista, ali i četnika hrvatske i slovenske provenijencije, udruženim snagama počinili masakr nad 280 identificiranih žitelja Lipe, koji se može podvesti pod pojam zločina protiv čovječnosti.

Lipa je malo mučeničko mjesto smješteno u sjeverozapadnom dijelu Primorsko-goranske županije, u općini Matulji, udaljeno nekoliko kilometara od hrvatsko-slovenske granice, kao jedno od najstarijih hrvatskih naselja današnje Liburnije. Prvi put se spominje 1429. godine u ispravama augustinskog samostana u Rijeci te kasnije u knjizi riječkog notara Antuna de Renno de Mutina kao feudalni posjed obitelji Habsburgovaca. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća Lipa postaje značajno upravno mjesto na prometnici Trst-Rijeka, sa statusom općine, a potom i kotara. Tada je imala 62 kuće i 349 stanovnika čiji su život obilježavale teško podnosive gospodarske i veoma složene političke prilike. Sredinom 19. stoljeća u Lipi dolazi do dinamičnijeg političkog djelovanja u sklopu hrvatskog narodnog preporoda, poglavito nakon 1885. godine kada u mjestu počinje radom i osnovna škola na hrvatskom jeziku, što je uvelike pridonosilo buđenju, razvijanju i jačanju nacionalne svijesti lipajskog stanovništva.

Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine Lipu je okupirala talijanska vojska, čiju je ekspanzionističku moć ojačao Rapalski ugovor (1920.), temeljem kojeg su Istra i Liburnija došle pod vlast savojske Kraljevine Italije. Poslije talijanske aneksije ondašnje Rijeke (Fiume), Lipa je 1924. godine dospjela u sastav novoosnovane Kvarnerske pokrajine u sklopu slovenske općine Jalšane, trpeći pod fašističkom vlašću posljedice agresivnog odnarođivanja i talijanizacije autohtonog hrvatskog i slovenskog stanovništva.

.....

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana