U Opatiji se ime „Schanzer“ povezuje s pomalo nezgrapnom zgradom, podignutom (ili nadograđivanom) očito u doba turističke ere, dakle, kada su lokacije neposredno uz glavnu prometnicu (Fianona Reichstraße) već osigurale svoj značaj i vrijednost. Baš kao i, primjerice, kompleks vile Ceres i pansiona Kuben (odnosno Vermes), na adresi M. Tita 37-39, na „Škrbićskom zavoju“, ili višekratko adaptirani današnji hotel Milenij (kombinirajući izvornu vilu Hasslinger/Al mare i pansion Hausner), tako je i ovaj kompleks, nazivan Rudovits ili Schanzer (danas M. Tita 108) zacijelo morao provocirati osudu Fassbendera i drugih bečkih arhitekata koji su zazirali od pretvaranja nekad pitomih kućeraka u „vojarne“ za prijam sve brojnijih gostiju. Zgrada Schanzer je, zapravo, stiješnjena među dvjema opatijskim komunikacijama – Ulicom maršala Tita i predturističkom magistralom – sada Ulicom Nikole Tesle, s kapelicom svetih Kuzme i Damjana, narodnjačkim domom Zora i konačnim utokom u stubište koje vodi do Nazorove. S gornje je strane Tesline ulice odnosno kompleksa Schanzer „mandrijski trakt”, koji je za blaženih k. u. k. vremena uključivao zgradu bazara (s već poznatim uredom Pošte, trgovinom suvenirima palestinskih doseljenika Abu-Khalila i muzikalijama Kadischa, papirnicom, ljekarnom, košer-mesnicom Husza, kasnije restoranom Barbinija i drugim radnjama, a u svom južnom dijelu stanovima poštanskih službenika (sada sjedištem ispostave HZZO-a).
U takvom je, dakle, okružju najkasnije početkom 1800-tih nikla kuća, 1810. godine u vlasništvu Giuseppea/Josipa Giustija/Justija Katičića, desetak godina kasnije njegove žene, Elene udove Giusti (1770.-1840.), potom sina Giuseppea/Josipa (r. 1806.) i kćerke iz prvog braka, Marije (1787.-1855.), udane za Gregora Paula (1786.-1854.) iz Maribora, prvog znanog opatijskog postolara (s nadimkom „Tohir“, od „to – hier!“, kako bi tarzanski komunicirao s mušterijama). Kasnijim vlasnicima kuće su F(e)rlići, čiji će izdanci 1880-ih ovdje imati i gostionicu All’ancora („K sidru“, s boćalištem iza kuće) i 1888. je nadograditi. Početkom 1890-ih zgrada je u vlasništvu braće Schäffer, a 1900. Wilhelma Rudovitsa (1859.-1941.; žena Katarina Fulerić/Folrić iz Bratislave, 1863.-1928.), rodom iz mađarskog mjesta Marcali (između Nagykanisze i Balatona), koji je u Opatiju stigao nakon boravka u Zagrebu i otvorio najprije željezariju a potom pansion. (Stanoviti Ferdinand Rudovits, pak, spominje se otprilike istodobno kao vlasnik vile Aida, u Rudovitsovo doba vile Renée, danas V. Cara Emina 3). Godine 1906. Rudovits je stotinjak metara sjevernije sagradio hotel Bristol (M. Tita 104), koji će naslijediti njegova djeca Vilim (r. 1895.), Eleonora (r. 1901.) i Ljudmila (r. 1904.), potom i Ljudmilin muž Ermanno Hausbrandt iz Trsta. Za talijanske uprave i temeljitog renoviranja 1930-ih hotel mijenja ime u Palme, da bi mu se ime Bristol vratilo nakon još jedne obnove i promjene vlasništva 2005.