Uvod
Johann Adam pl. Bienenfeld (1743.-1809.), bečki veletrgovac duhanom i bankar, vlasnik prve velike tvornice duhana u Rijeci, potomak je češke židovske obitelji Hönig, čiji su se članovi tijekom sedamdesetih godina osamnaestoga stoljeća većinom pokrstili, promijenili svoja imena i, zahvaljujući svome uspješnom poslovanju i bogatstvu, stekli plemićke titule te ušli u bečko visoko društvo kao ugledni dobrotvori i zaštitnici umjetnosti. Bio je jedan od rijetkih Židova, tzv. toleriranih, u Beču koji su tijekom druge polovice toga stoljeća imali mogućnost da slobodno djeluju u carskoj prijestolnici, ali i u drugim područjima Podunavske monarhije. Iskoristivši velike prednosti prosvijećenoga dvorskoga apsolutizma i merkantilizma, koji su židovskim poduzetnicima otvarali neslućene mogućnosti individualnoga djelovanja na raznim područjima privrede, te usto zavidan, nerijetko čak i strelovit, uspon na društvenoj ljestvici, Bienenefeld i njegova braća su pomoću svoje vjerske konverzije i nobilitacije, izjednačivši se formalno s vrlo bogatom i utjecajnom austrijskom aristokracijom, predstavljali stupove bečkoga građanskoga „drugoga društva“.
| 
Grb obitelji Hönig von Henikstein |
Hönigovi su potjecali iz onoga sloja židovskoga stanovništva koje je do početka osamnaestoga stoljeća u Češkoj i Moravskoj uglavnom bilo osuđeno na puko preživljavanje pomoću sitne trgovine i novčarstva, te često mijenjanje svoga mjesta boravišta budući da se nisu smjeli stalno naseljavati na određenome prostoru. Međutim, u doba vladavine Marije Terezije, koju je dugotrajni iscrpljujući rat za Šlesku prisilio promijeniti te dotadašnje vrlo stroge odredbe prema Židovima, doći će do značajnih promjena u dvorskoj politici prema njihovim sunarodnjacima, koja će postupno početi otklanjati dotadašnje restrikcije. Prvi značajan zaokret prema uspostavljanju novih odnosa u Monarhiji dogodio se 1764., kada je osnovan poseban konzorcij državnoga monopola duhana (Tabakmonopol) u Češkoj i Austriji, kome su pristupili i mnogi židovski trgovci koji će vrlo brzo steći povlašten položaj ne samo među pripadnicima svoje vjere nego i u čitavoj carevini. Veliki su pokrajinski duhanski poduzetnici bili iz obitelji Dobruschka, Popper, Hönig i Baruch.
Među njima posebno su se isticala četvorica braće Hönig, podrijetlom iz Chodové Plané (njem. Kuttenplan) kod Marianskih Lazni u Zapadnoj Češkoj. Nedugo nakon osnivanja spomenutoga konzorcija preselili su u Beč, gdje su kao tolerierten Hofjuden uspješno nastavili razvijati svoje trgovačke poslove i karijere. Oni su bili potomci Jehude Löbela Höniga, čija je obiteljska kompanija za najam državnoga monopola duhana (Pachtkompagnie) imala trgovačku povlasticu za Češku, Moravsku, Šlesku, te Gornju i Donju Austriju, s godišnjom zakupninom u vrijednosti od 900.000 guldena. Posao su prvo, zajedno s ocem, vodila najstarija braća, a potom ga preuzela mlađa. Kako bi se što bolje integrirali u tadašnje austrijsko građansko društvo, čak trojica braće Hönig obratit će se na kršćanstvo i, zajedno sa svojim potomcima, nastaviti živjeti kao pokršteni Židovi.