SUŠAČKA REVIJA broj 87/88

 


pisma čitatelja

PISMA ČITATELJA

Gospodinu Velidu Đekiću

Prilog (prigodom izlaska Vaše knjige o riječkoj rock sceni 60-ih)

Potpuno neovisno od tadašnjih muzičkih događanja (koje spominjete u svojoj knjizi Red! River! Rock! -2013), prema zamisli jednog Riječanina 1959. ili 1960. godine osnovan je jazz klub u zagrebačkom studentskom domu Moša Pijade („kraj džamije”). Riječ je o studentu Borisu Matejčiću koji je po povratku sa studentske prakse u Engleskoj i Škotskoj, s još nekoliko prijatelja i kolega (također studenata) iz Rijeke, Dalmacije i istre, osnovao Studentski Jazz klub (na potpuno amaterskoj, dragovoljnoj osnovi) u suterenu studentskog doma Moša Pijade u Zagrebu.

„Bili smo trojica – B.M. i Toni Gombač iz Rijeke i kolega iz Dalmacije (za sada nepoznatog imena)“.

Našu ideju o otvaranju Studentskog Jazz Kluba, oduševljeno su prihvatili u Studentskom Centru (Savez Studenata) u Zagrebu (pogotovo što je sve bilo dragovoljno), i omogućili nam korištenje prostora u studentskom domu Moša Pijade. Također na Muzičkoj Tribini/Jazz u Studentskom centru podržali su nas i najavili otvaranje Studentskog Jazz Kluba.

Pri tome, značajnu podršku u tehničkom pogledu (ploče i slično, muzičke časopise) pružili su nam u američkoj čitaonici na Zrinjevcu, bez čije pomoći održavanje jazz večeri ne bi bilo moguće. Osim puno srca i ljubavi imali smo gramofon, obični magnetofon (posuđen od prijatelja Franje Tomašića, također studenta iz Rijeke), a kao osvjetljenje jednu žarulju pokrivenu krep papirom u boji, u čemu smo možda i pretjerali (kako nam je spomenuo prijatelj iz Rijeke).

Program je bio prvoklasan (svirali smo jazz), a moglo se i plesati!

To nije bio „plesnjak”! (ili „ples sa ploča”). Jazz večeri su održavane u 21 (mislim četvrtkom). Naknadno su nam se pridružili i studenti iz Zagreba, sa svojim programom.

Studentski Jazz klub se održao vrlo kratko (svega nekoliko tjedana) i sam se od sebe ugasio kada smo iscrpili sav muzički materijal.

Inače, klub nije bio dobro prihvaćen od pojedinaca u studentskom domu gdje smo održavali jazz večeri, što je vjerojatno i presudilo sudbini Studentskog Jazz Kluba.

            Naše okolnosti (ne i opravdanja): Gledajući na protekle događaje (iz današnje perspektive), nikakvih ozbiljnijih pritisaka (za prestanak rada Studentskog Jazz Kluba) nije bilo! Naprotiv! Imali smo „zeleno svjetlo” i svu podršku iz Studentskog Centra / Saveza Studenata!

Prije ili kasnije (vremenom) pronašle bi se druge prostorije... Potrebno je bilo samo nastaviti s radom (započetim)..., što je nama (nekolicini studenata prijatelja, ljubitelja jazz-a), u našim uvjetima bilo gotovo nemoguće. Naš primarni cilj (tada) je bio daljnje studiranje i završetak studija.

Interesantan je podatak da je inakon više desetaka godina (prema saznanju prijatelja), HRT u emisiji Koraci zabilježio postojanje Studentskog Jazz Kluba.

Prema nekim izvorima prvom disko-klubu u Zagrebu (Hrvatskoj), ili prema Vama „prvim jazzerskim disko-klubom. ”

O tome, mi tada nismo razmišljali!

Predloženo nam je, da se predstavimo i u Telegramu (tadašnjem časopisu za kulturu). Daljnje inicijative nije bilo, i svi smo se razišli i otišli svaki svojim putem.

U to vrijeme, bio je to pionirski pokušaj. Bljesak, koji je vjerojatno ostavio svog traga!

Smatram da je vrijedno ponovno se prisjetiti „događanja oko Studentskog Jazz Kluba” i dalje istraživati.

S poštovanjem,

Boris Matejčić

16. travnja 2014.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana