Europska Rijeka, to je ono o čemu često govorimo, razmišljamo, pišemo. Sve zbog želje da se još više približimo europskim standardima života, rada i ponašanja, a kako ne bi ostali zakopani u tom konzervativnom okruženju koje nas neprekidno iznenađuje i svojom snagom i sveprisutnošću. I s kojim se Rijeka često, gotovo stalno, sukobljava. Upravo zbog toga nam je izuzetno stalo da Rijeka uspije u toj svojoj želji da postane europska prijestolnica kulture 2020. godine i da iskorači još korak dalje. Kako bi svima, pa i sebi, potvrdila da je na pravom putu i kako bi status prijestolnice kulture iskoristila poput mnogih do sada. Poput Liverpoola, primjerice, koji je nakon 2008. uspio zaustaviti pad privrednih aktivnosti o čemu, između ostalog, na stranicama Sušačke revije pričamo sa Biserkom Cvjetičanin, Sušačankom, sada već dugogodišnjom stanovnicom Zagreba i članicom Regionalnog ureda UNESCO-a za znanost i kulturu u Europi. I ona, kao i mnogi naši, iako ih je put odveo bliže ili dalje od rodnog kraja, navijaju ovih mjeseci za Rijeku da uspije u svom naumu. A kako bi nam život ovdje i dalje bio život u plusu, o čemu pišemo na prvim stranicama Sušačke revije. Samo Primorsko-goranska županija, naime, uz Zagreb i Istru žive u plusu, samo Kvarner, Istra i Zagreb mogu sami bez pomoći države pokrivati svoje javne potrebe.
Uvijek smo to mogli, a sada želimo korak dalje kako bismo povukli druge, a ne drugi nas. Aduti su nam brojni, o mnogima smo pisali svih ovih godina na našim stranicama, a o nekima pišemo i u ovom broju Sušačke revije čiji čitatelji dobro znaju s kakvim potencijalom Sušak, Rijeka, Primorje i Gorski kotar raspolažu. Zato svi zajedno držimo fige da postanemo europskom prijestolnicom kulture 2020. godine. U iščekivanju dobrog rezultata želim Vam ugodno čitanje,
Alen Čemeljić