Dr. sc. Biserka Cvjetičanin (rođena Šarić) je znanstvena savjetnica / emeritus u Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Zagreb, i bivša zamjenica ministra kulture Republike Hrvatske (2000.-2003.). Diplomirala je komparativnu književnost i francuski jezik i književnost te doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1980.). Usavršavala se na specijalističkim studijima na Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales (EHESS), Sorbonne, Paris, te School of Oriental and African Studies (SOAS), University of London.
Vodila je i sudjelovala u nizu istraživačkih programa i projekata u okviru UNESCO-a i Vijeća Europe, osobito u području kulturnih politika. Članica je Znanstvenog vijeća Regionalnog ureda UNESCO-a za znanost i kulturu u Europi, u razdoblju 2012.-2016. Bila je članica Administrativnog vijeća Međunarodnog fonda UNESCO-a za promicanje kulture (2004.-2008.) i Savjetodavnog vijeća UNESCO-a za izradu Svjetskog izvještaja o kulturnoj raznolikosti (2006.-2009.). Godine 1989. UNESCO i Vijeće Europe imenuju je voditeljicom Svjetske mreže za istraživanje i suradnju u području kulturnog razvoja – Culturelink, koja okuplja više od 2000 članova sa svih kontinenata. U središtu njezinih istraživanja su međunarodni kulturni odnosi i suradnja, kulturna politika i umrežavanje kultura.
Objavila je oko 300 znanstvenih radova, knjiga i članaka o kulturnom razvoju, kulturnim politikama, kulturnoj raznolikosti i interkulturnoj komunikaciji, najvećim dijelom na engleskom i francuskom jeziku. Dobitnica je nagrade Sveučilišta u Zagrebu za znanstveno-istraživački rad, 1989. godine, u povodu 320. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu. Nositeljica je najvišeg francuskog odličja Légion d’honneur, dodijeljenog 2003. za zasluge u promicanju međunarodne kulturne suradnje.
SR Drago mi je da Vas najzad možemo ugostiti na stranicama Sušačke revije na čijim ste zagrebačkim promocijama uvijek prisutni. Hvala Vam što ste odvojili vrijeme za nas. Za početak: Članica ste Znanstvenog vijeća Regionalnog ureda UNESCO-a; koju regiju obuhvaća ured i kako se uopće postaje dio jedne takve velike i cijenjene organizacije?
BC Dozvolite mi, prije svega, da uredništvu Sušačke revije i Klubu Sušačana zahvalim na godišnjem predstavljanju Sušačke revije u Zagrebu. To je za nas koji smo iz Rijeke (mnogi kao studenti) došli i ostali u Zagrebu, uvijek istinski doživljaj, prigoda da se nađemo u većem broju i porazgovaramo o prošlosti Rijeke, njezinoj sadašnjosti i razvojnoj viziji, o čemu pregnantno svjedoče tekstovi na stranicama Sušačke revije. Zahvaljujem Vam, također, na ljubaznom pozivu da sudjelujem u ovom broju i drago mi je da razgovor počinjemo o temi UNESCO-a, specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda osnovane 1945. godine s ciljem promicanja mira putem obrazovanja, znanosti i kulture. UNESCO je uvijek bio inicijator promjena. Interkulturni dijalog i međuovisnost kultura kao razvojna međuovisnost, kulturna raznolikost i kulturne vrijednosti koje UNESCO promiče danas su u središtu svjetske problematike o razvoju.
U tim naporima Regionalni ured UNESCO-a za znanost i kulturu u Europi (poznatiji pod imenom UNESCO Venice Office, po svojem sjedištu u Veneciji) prioritetno fokusira svoje aktivnosti u znanosti i kulturi na zemlje-članice Jugoistočne Europe, a razvija i inicijative usmjerene na Središnju Europu i zemlje Mediterana. Znanstveno vijeće Regionalnog ureda raspravlja o strategijskim prioritetima i dvogodišnjim programima u znanosti i kulturi. Veliku pozornost posvećuje poštovanju i afirmaciji kulturne raznolikosti u zemljama Jugoistočne Europe, jačanju interdisciplinarnog i međusektorskog pristupa kulturi i znanosti te uravnoteženosti znanstvenih i kulturnih aktivnosti na dvije razine – nacionalnoj i regionalnoj. Znanstveno vijeće ima sedam članova koje izravno predlaže UNESCO-v Regionalni ured na temelju njihovog znanstvenog doprinosa, a prihvaća glavna ravnateljica UNESCO-a Irina Bokova.
SR Sjećam se zaključka s jednog od međunarodnih foruma koje UNESCO organizira kako se u današnjem svijetu ne smije dopustiti sukob civilizacija. Vidio sam da i Vi to spominjete u Vašoj knjizi Kultura u doba mreža. Jesmo li, međutim, danas, dosta godina nakon takvog zaključka ipak svjedoci sve snažnijeg sukoba islamske i zapadne civilizacije?
BC Nakon Huntingtonove politološko-sociološke paradigme 'sukoba civilizacija' pojavile su se i druge teorije koje su u potrazi za objašnjenjem globalnog kaosa, primjerice 'geopolitika emocija' kojom Dominique Moïsi analizira političke strategije motivirane emocijama: Zapad strahom, Aziju nadom, Rusiju osvetom, muslimanski svijet uglavnom potican mržnjom… Teze o sukobu civilizacija sadrže kategorizaciju svijeta i ljudi koja ih reducira, svodi na jednu dimenziju, zanemarujući pri tome, kao što naglašava indijski ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade Amartya Sen, da svi mi imamo toliko drugih identiteta i odnosa, povezanih s jezikom, književnosti, umjetnosti, strukom, poslom, obrazovanjem. Problem počinje s kategorizacijom svijeta koja razdvaja ljude u zasebne pretince. Tragedije početkom ove godine kao što su napad na francuski satirički časopis Charlie Hebdo ili masakr lokalnog stanovništva ribarskog mjesta Baga u Nigeriji jer su djecu slali u školu, još su jednom postavile pred međunarodnu zajednicu pitanja tolerancije, solidarnosti, raznolikosti, identiteta. To su krucijalna pitanja našeg vremena, u središtu kojih je interkulturni dijalog. Odgovor na njih i rješenja ne mogu biti u politikama izolacije ili podizanja zidova ili distinkcije između 'nas' i 'njih', što je, nažalost, sve vidljivije u Europi. Napetosti, sukobi i ratovi zahtijevaju uspostavljanje novog dijaloga civilizacija, nove horizonte interkulturnog dijaloga i interkulturne integracije, zahtijevaju da kulturna i obrazovna dimenzija budu osnovica razvojnih ciljeva. Obrazovanje o kulturi mira i toleranciji, kulturnoj raznolikosti i interkulturnom dijalogu neophodno je od vrtića do najviših obrazovnih stupnjeva. Interkulturni dijalog nije ni mit ni kult, on je zajednička zbilja i zajednička vrijednost našeg jedinog planeta, bitan proces u izgradnji novih društvenih i kulturnih modela u svijetu u promjeni. Svjestan tog izazova, i pozivajući se na dokument Vijeća Europe o interkulturnom dijalogu (Bijela knjiga o interkulturnom dijalogu: Živimo zajedno jednaki u dostojanstvu), Komitet ministara Vijeća Europe dao je u siječnju 2015. preporuku zemljama-članicama o interkulturnoj integraciji, odnosno takvoj inovacijskoj politici koja će interkulturnim pristupom pridonijeti socijalnoj koheziji na svim razinama, od lokalne do globalne.
....